PREMIJER Andrej Plenković je danas nakon svojeg nastupa na konferenciji "Hrvatska kakvu trebamo" dvadeset minuta odgovarao na pitanja novinara, od čega je trećinu vremena potrošio na negiranje da u Hrvatskoj postoji problem sa slobodom medija. Većinu pitanja o toj temi postavio mu je novinar televizije N1 Hrvoje Krešić, kojem je povod za pitanja očito bio subotnji novinarski prosvjed, koji je završio pred sjedištem vlade na Markovom trgu.

Plenković je odgovarao u svom birokratsko-flegmatičnom stilu, dedramatizirajući temu kako bi je obesmislio, no ipak je nehotice otkrio mnogo toga o sebi i svojem poimanju vlastite važnosti kao i stanju slobode medija u Hrvatskoj, pa stoga premijerove odgovore vrijedi detaljnije analizirati.

"Nedavno ste rekli da vam ne trebaju nikakvi međunarodni instituti i međunarodne analize da vam govore o slobodi govora u Hrvatskoj. Za vikend ste imali više od tisuću novinara pod prozorom na Markovom trgu. Smatrate li i dalje da je sve to preveliko dramatiziranje unatoč međunarodnim indeksima na kojima Hrvatska pada ili ste promijenili mišljenje? I jeste li uopće primili i pročitali ove zahtjeve Novinarskog društva?" započeo je Krešić svoja pitanja premijeru.

Podmetanje predsjedniku HND-a Hrvoju Zovku

Plenković je odgovorio sljedeće: "Dakle, ovako. Drago mi je da ste me to pitali jer zaboravljamo tko je prvi počeo, kako je počeo problem. Sjeća li se netko od vas? Koliko sam ja informiran, problem je počeo tako da je predsjednik HND-a fizički skoro nasrnuo na urednicu programa na Hrvatskoj televiziji. Tako je počeo problem. Ja nisam čuo od ovih prosvjednika da je itko zucnuo o tome, nisam vidio nikakvu ekspresiju solidarnosti."

Unatoč potpitanju o tome kako može siguran kada govori o navodnom fizičkom napadu predsjednika HND-a Hrvoja Zovka na Katarinu Perišu Čakarun, s obzirom na to da isti nije ustanovila policija niti joj je prijavljen, a građanska parnica o tome je u tijeku, Plenković je imao potrebu kroz pokušaj diskreditacije Zovka diskreditirati i oko dvije tisuće novinara koji su u subotu prosvjedovali pred njegovom vladom. Ad hominem napadom na Zovka, kojega je nazvao "kolovođom", Plenković je zapravo skretao pažnju s merituma stvari, a to je stanje slobode medija u Hrvatskoj, za koje sami novinari subotnjim prosvjedom upozoravaju da je dramatično.

Premijer koji je nasrnuo na saborskog zastupnika

Pritom je od Plenkovića posebno licemjerno da Zovku podmeće nedokazani "skoro fizički napad" dok o njegovom takvom ponašanju prema saborskom zastupniku Mosta Nikoli Grmoji nema nikakvih sumnji, nego postoje čak i televizijske snimke kako se Plenković zaletio da se s njime fizički obračuna. Kasnije je, naravno, cijeli HDZ bio upregnut da javnost uvjeri u to kako nismo svjedočili pokušaju fizičkog napada od strane Plenkovića, ali da se to u sabornici doista dogodilo potvrđuju i izjave brojnih svjedoka - koji su premijera morali zaustavljati u njegovom nasrtaju - kao i objavljene snimke.

Ako bismo se služili istim kriterijima koje je Plenković primijenio na Zovka i novinarski protest, onda su i njegova stranka i njegova vlada bez ikakvog kredibiliteta jer je on kao njihov "kolovođa" uhvaćen u situaciji da se ide fizički razračunavati s jednim saborskim zastupnikom.

No to je tek bio početak Plenkovićevih dvostrukih kriterija i manipulacija kojima je svoju vlast pokušao oprati od odgovornosti za stanje slobode medija i govora u Hrvatskoj.

Plenković i HDZ su Kazimira Bačića postavili na čelo HRT-a

Odluku vodstva HRT-a da tuži novinare je opisao kao katastrofalnu, ali je pritom zaboravio da je baš njegova stranka HDZ i njegova saborska većina postavila ovu upravu HRT-a, predvođenu ravnateljem Kazimirom Bačićem. Ako su tužbe koje HRT pod vodstvom Bačića masovno podnosi protiv drugih medija i novinara, pa i protiv vlastitih novinara, doista katastrofalne, onda je i Plenkovićeva odluka da Bačića instalira na čelo HRT-a također katastrofalna. 

Kazimir Bačić je nedvojbeno Plenkovićev i kadar HDZ-a, koji po procjeni samog Plenkovića donosi katastrofalne odluke, ali ga premijer i dalje ostavlja na čelu HRT-a, čime dodatno preuzima odgovornost za te katastrofalne odluke. 

No već u sljedećoj rečenici je Plenković krenuo u nove akrobacije, osudivši stav da njegova vlada ima ikakvu odgovornost za poplavu tužbi protiv novinara i medija i negodujući zbog "frontalnog optuživanja vlade za odgovornost za tužbe". Prema Plenkovićevoj logici, iako je on Bačića sa svojom saborskom većinom postavio za ravnatelja HRT-a i iako taj Bačić radi katastrofalne poteze, nije u redu išta od toga dovoditi u vezu s Plenkovićem i njegovom vladom. 

Protiv internacionalizacije problema slobode medija

Na pitanje o tome da bi Hrvatska zbog odluka sudstva protiv novinara mogla završiti na Europskom sudu za ljudska prava i plaćati odštete, Plenković se nastavio izvlačiti, objašnjavajući da bi tu trebalo organizirati nekakvo savjetovanje različitih nivoa domaćeg sudstva, ali i da sve to nema nikakve veze s njim i s vladom.

"Ova varijanta internacionalizacije pitanja slobode medija u Hrvatskoj, na koju ste vi aludirali na samom početku… Ja ne vidim tu takav problem", rekao je Plenković te se pohvalio kako detaljno prati medijsku scenu u Hrvatskoj jer "mora tako po službenoj dužnosti". "Ja ne vidim ovdje problem medija, zaista ga ne vidim, ne vidim da bilo koji dnevnik, bilo koji portal, bilo koja televizija, bilo koji radio ima nekakvu nevidljivu ruku ili vidljivu koja provodi cenzuru", bio je odlučan predsjednik vlade.

Plenković medije pohvalio što su objavili navodne montaže Tolušića, a ovaj im prijeti preko odvjetnika

U tom kontekstu vrijedi spomenuti da je Plenković nedavno javno na sjednici vlade pohvalio tjednik Nacional što je bio odgovoran i objavio navodne fotomontaže potpredsjednika vlade Tomislava Tolušića, proglasivši sve to "dosad najpodlijim pokušajem destabilizacije vlade". Prema Plenkoviću je objavljivanje navodnih "vrhunskih fotomontaža", kako ih je opisala SOA, bilo odgovorno i pozitivno, no u međuvremenu se ministar Tolušić preko svojeg odvjetnika javio nizu medija i zaprijetio tužbama ako ne uklone navodne fotomontaže koje su prenijeli iz Nacionala. Tako smo došli do bizarne situacije da Plenkovićev potpredsjednik vlade vrši pritisak na medije zbog nečega što je sam Plenković opisao kao odgovoran potez tj. montaže koje itekako treba objaviti.

Premijer je sa svojom muljažom oko slobode medija nastavio na ovaj način: "Sto posto sam uvjeren da problem slobode medija na koji se nastoji aludirati, emancipirati ga i internacionalizirati ovako kako se to želi predstaviti u Hrvatskoj - ne postoji. Ne kažem da stvari ne mogu biti bolje, ali da mi imputirate 2019. da ovdje postoji problem slobode medija, to jednostavno faktički nije točno. I mogu ići u debatu s kime god hoćete, domaćim i stranim, da im dokažem da to nije tako. Bez ikakvog problema. Na vlastitom primjeru ako hoćete."

Otkako je Plenković na vlasti urušava se demokracija u Hrvatskoj

Dvije su stvari indikativne u vezi s ovim. Prva je što Plenković odbija kao relevantne uzeti razne međunarodne studije i indekse koji pokazuju da su se demokratske vrijednosti u RH - a među njima je i sloboda medija - srozale otkako je on došao na vlast 2016. 

Navest ćemo dva reprezentativna primjera. Ugledni britanski časopis The Economist objavio je početkom ove godine svoj godišnji Democracy Index (Indeks demokracije), rang-ljestvicu 167 zemalja s obzirom na stanje demokracije u njima. A prema ovom indeksu Hrvatska stoji sve gore. Naša zemlja, naime, na njemu nazaduje još od 2016. - kada je SDP-ovog Zorana Milanovića na mjestu premijera zamijenio Tihomir Orešković na čelu koalicijske HDZ-Most vlade.

Štoviše, Hrvatska - sada s Andrejem Plenkovićem na čelu HDZ-ove vlade - stoji najgore od početka vođenja ovog indeksa 2006. Dok je lani bila na 58. mjestu sa 6,63 (od maksimalnih 10 bodova), sada je na 60. mjestu sa 6,57 bodova. Kao i dosad, svrstani smo u kategoriju "demokracije s pogreškom" (eng. flawed democracy). Posebno je alarmantno što Hrvatska stoji gore i od problematičnih zemalja članica Europske unije koje analitičari često opisuju kao "neliberalne demokracije", Mađarske i Poljske. Mađarska je sad na 57. mjestu, a Poljska na 54. A samo tri mjesta ispod Hrvatske je i Srbija sa 6,41 bodom, a to zemlja koja je još vrlo daleko od članstva u EU. 

Pod Plenkovićevom vlašću Hrvatska je postala manje demokratska od Mađarske i Poljske te se približila Srbiji, kojom autokratski upravlja predsjednik Aleksandar Vučić. No Plenković takve ocjene izvana odbacuje, ali zato oduševljeno prihvaća one ocjene izvana koje mu idu u prilog pa se nedavno hvalio kako je Hrvatska prema ocjeni Europske komisije izašla iz stanja makroekonomske neravnoteže. Licemjerno tvrdi da ocjene međunarodnih institucija nemaju veze s mozgom kada mu ne idu u prilog, a hvali se njima kad se sporadično nađe nešto pozitivno za njegovu vladavinu.

Omalovažavanje Europske federacije novinara

Još gore je njegovo omalovažavanje rada i ocjena Europske federacije novinara (EFJ), čiji je glavni tajnik Ricardo Gutiérrez nedavno boravio i u Zagrebu, baš u povodu ugrožavanja slobode medija u Hrvatskoj.

"Od 2015. smo izvijestili Vijeće Europe o više od 500 slučajeva kršenja medijskih sloboda u državama članicama Vijeća Europe i Hrvatska je jedina u kojoj javni servis napada novinare. Nema takvog drugog primjera. Jedino objašnjenje za to je pravosudno zastrašivanje, žele utišati HND i novinare koji ukazuju na situaciju na HRT-u. Nedavni izvještaj Europske unije o medijskom pluralizmu je ukazao na isto ono za što je HND prozivao HRT – manjak nezavisnosti i snažan utjecaj politike. Ako usporedite stanje u svim zemljama iz tog izvještaja, nezavisnost upravljanja javnim medijskim servisom je ocijenjena najlošijom u Hrvatskoj. Bolja je situacija čak i u Srbiji i Turskoj, što je nevjerojatno i sramotno za Hrvatsku. Jedan od kriterija ocjenjivanja je bila urednička autonomija, i po tome je Hrvatska najlošija od svih 31 zemalja. To nisu procijenili predstavnici sindikata, već se radi o znanstvenoj studiji. Ako HRT tuži HND i novinare zbog upućenih kritika, što čekaju da tuže i taj izvještaj i Europsku uniju?" izjavio je Gutiérrez u jednom intervjuu.

Plenković je sve to odbacio kao irelevantno, a glavnog tajnika EFJ-a kao neupućenog i prevarenog od ljudi koje je angažirao da mu "budu oči i uši na terenu". 

Franjo Tuđman kao uzor u vezi sa slobodom medija

Ipak, nije to najgore od svega. Mnogo je opasnije što je Plenković izjavio da će sa svakim ići debatirati kako bi dokazao da u Hrvatskoj nema problema slobode medija te da će to dokazivati "na vlastitom primjeru". Time se aktualni premijer pozvao na poznatu i zloglasnu praksu Franje Tuđmana, koji je devedesetih dosađivao stranim veleposlanicima i ministrima vadeći redovito na sastancima s njima fascikle pune Feralovih naslovnica i tvrdeći da su one dokaz da je u Hrvatskoj sve u redu sa slobodom medija. Istovremeno je HDZ-ova vlast Feralu bila odrezala porez na pornografiju kako bi ga financijski uništila, mobilizirala glavnog urednika Viktora Ivančića, istovremeno su Tuđmanove tajne službe masovno špijunirale novinare i sastavljale detaljne dosjee o njihovim privatnim životima itd. 

Plenković bi, dakle, na temelju činjenice da postoje mediji i novinari koji o njemu kritički pišu išao dokazivati da to znači kako u Hrvatskoj nema problema sa slobodom medija. To otkriva premijerovu veliku samozaljubljenost, jer on samoga sebe uzima kao ključan kriterij slobode medija, kao da to nije malo kompleksnije pitanje. 

Plenković zapravo želi suziti pogled na situaciju, iako se na samom kraju svojeg ekspozea o tome kako je više od tisuću novinara u krivu kada na prosvjedu upozorava na probleme slobode medija poziva na to da on jedini vidi širu sliku.

Privilegirani premijer priznaje samo svoje životno iskustvo kao relevantno

"Ako vi mislite da smo mi vlada koja cenzurira medije, utiče na uređivačke politike i komentare novinara, onda mi živimo u neka dva izrazito paralelna modula. Možda iz nekog ekosustava gdje se druže samo istomišljenici s istomišljenicima to izgleda strašno, ali kad se malo odmaknete i pogledate širinu mislim da stvari izgledaju puno drukčije", zaključio je Plenković i tako šećer svojih manipulacija ostavio za kraj.

Naime, znakovito je kad jedan od stvarnosti odvojen premijer, koji svoje dane provodi u luksuznim službenim automobilima i u raskošno opremljenim urednima, uvijek okružen tjelohraniteljima i suradnicima koji su tu gdje jesu njegovom milošću, druge optužuje da egzistiraju u "ekosustavu istomišljenika". Plenković nesvjesno govori sam o sebi dok druge optužuje za ograničenu perspektivu.

Strašnije od toga je što taj gojenac zagrebačke crvene buržoazije, koji je svoju cijelu egzistenciju proveo u privilegiranom statusu u odnosu na veliku većinu građana, smatra kako je jedino on sposoban za realno sagledavanje situacije te da drugi nisu u stanju percipirati svoje živote i svoje probleme. Plenković i hrvatski novinari doista žive u "dva izrazito paralelna modula", i stvar je baš u tome da bi Plenković, da nije tako pun sebe, pokazao poštovanje i interes za iskustvo i probleme građana koji nisu Andrej Plenković, umjesto da ih sve uvjerava da njihovi problemi ne postoje ako prethodno sam Plenković nije odobrio njihovo postojanje.

Moćan premijer protiv običnih građana

S time da se taj stav ne odnosi samo na pitanje slobode medija i probleme novinara nego se reflektira i u svemu što Plenković i njegova vlada čine. Primjerice, premijerova su djeca na sreću zdrava i ne treba im lijek poput Spinraze, pa onda on i ne percipira da je neoprostivo odugovlačenje ono što njegova vlada (ne) radi po tom pitanju. Doista, moćni Plenković i djeca roditelja kojima hitno treba Spinraza i koji se očajnički za to bore žive u "dva izrazito paralelna modula" - prvi je modul političke moći i društvenih privilegij, a drugi je modul hrvatske stvarnosti.

Plenković je danas nehotice sam definirao koji je temeljni problem njegove vladavine u Hrvatskoj - premijer ima potrebu sustavno proizvoditi vlastitu stvarnost i nametati je stvarnosti koju osjećaju i žive obični građani, koji bi trebali vjerovati onome što on govori, a ne vlastitim očima i iskustvima.

Premijer Sunce koji se ponaša u skladu s krilaticom "Država, to sam ja!"

Premijer u osnovi misli da on bolje od svih drugih u državi zna kako je njima, a ako se usude usprotiviti fatamorgani koju nameće, onda ih javno pokušava diskreditirati ad hominem napadima i besramnim manipulacijama, pritom se nadajući da njegov flegmatični nastup može sakriti zabrinjavajuće autoritarne tendencije. 

Čovjek koji je kao premijer izjavio da "može što hoće", i koji se ponaša kao Hrvatskoj bogomdan vladar, danas je u svojim izjavama o slobodi medija otišao i korak dalje nego što mu je običaj. Iz stava "država - to sam ja" Plenković je danas zakoračio u "stvarnost je ono što ja kažem da jest". Napadom na Hrvoja Zovka je pak demonstrirao da nema problema brutalno nagaziti na sve one koji svoju življenu stvarnost odbijaju zamijeniti onom koju Plenković svima želi oktroirati.

Premijer Sunce tako u Hrvatskoj stvara mrak na kakvom bi mu i Tuđman pozavidio.