TOČNO četiri mjeseca nakon 9. veljače, kada je grupa kretena na splitskoj Rivi napala vaterpoliste Crvene zvezde čiji je delikt bio u tome što su s klupskim trenirkama ispod debelih vjetrovki pokušali popiti kavu prije utakmice, druga je skupina kretena u Supetru izudarala tri momka i jednu djevojku, sezonske radnike s istoka Hrvatske, jer im je dijagnosticiran grijeh pogrešna govora.

Govorili su, naime, ekavicom pa su kreteni krenuli za njima, urlali "di je Srbin", srušili ih na tlo i cipelarili. Batine je, pritom, kao što je poznato, dobio i 26-godišnji supetarski vatrogasac koji je reagirao kao čovjek i pokušao smiriti gomilu kretena. A oni, kreteni, prema dostupnim informacijama, stigli su na Brač zbog Torcida kupa okončanog nekoliko sati prije napada.

Zašto bi itko na utakmici dviju hrvatskih momčadi spominjao jednu srpsku?

Vratimo se u veljaču. Nekoliko dana nakon napada splitskih kretena Hajduk je igrao protiv Lokomotive, a Torcida je, zabilježili su mediji, kolektivno skandirala protiv Zvezde. Moglo bi se to pripisati navijačkom rivalitetu da Hajduk i Zvezda već 28 godina ne igraju u različitim državama i različitim ligama i da aktualni saziv Hajdukovih navijača ne čine ljudi koji nisu bili ni u četverogodišnjem planu kad su dva kluba zadnji put dijelila ligaško natjecanje. Stoga se kolektivno pjevanje Zvezdi kao "kurvi jebanoj" dalo protumačiti kao svojevrsno preuzimanje odgovornosti za kretenski napad na vaterpoliste.

Zašto bi, uostalom, na utakmici dviju hrvatskih nogometnih momčadi itko spominjao jednu srpsku?

Cmizdrenje zbog grafita

Dva dana nakon napada supetarskih kretena oglasila se tamošnja Torcida s kretenskim statusom na Facebooku. Autori ne izražavaju žaljenje zbog toga što su kreteni u Supetru napali četvero mladih, srušili ih na zemlju i cipelarili, nego cmizdre zato što im je supetarska gradonačelnica "uskratila i dozvolu za izradu grafita posvećenog stradanju Vukovara".

Napad opisuju kao "izolirani incident" i "ono što se dogodilo u kasne noćne sate nakon turnira". Nisu ga, međutim, osudili iako su među žrtvama i momci iz Vukovara, grada s kojim bračka Torcida, kao, suosjeća.

U međuvremenu, gotovo točno dva mjeseca nakon napada splitskih, a prije divljanja supetarskih kretena, u prostorijama Kluba navijača Hajduka u centru Splita obilježen je 10. travnja. Datum uspostave države koja je Split i dobar dio Dalmacije prodala Italiji proslavljen je kolektivnim pjevanjem ustaških pjesama. Da, baš ustaških, o Maksovim mesarima, mnogim Srbima koje je Neretva odnijela i sličnim svinjarijama.

Torcida - skupina o kojoj se govori s oprezom

Čine li Torcidu desničari i ustašofili ili šutljiva većina opkoljena bučnim i agresivnim ekstremistima zapravo nije bitno. Ovdje ne pokušavamo raščlaniti dotičnu navijačku grupu, ima dovoljno dragovoljaca za taj zadatak, niti nas zanima koliko ih na Hajdukovim utakmicama iskreno i s uvjerenjem rimuje Srbe s vrbama, a koliko ih hrabro gleda u pod. Svejedno je čak i čine li većinu idealisti, u opravdanom ratu protiv mafije u Hrvatskom nogometnom savezu, ili šovinisti.

Ne, želimo ukazati na poraznu činjenicu da udruženje veće skupine muškaraca kojoj rezultatski posrnuli klub postaje alibi za kojekakav aktivizam, predstavlja relevantnu društvenu činjenicu. O njoj se govori s oprezom, pa i strahom, njezine murale se ne dira, njezinu se koreografiju ne dovodi u pitanje, čak i voljeni klub krotko plaća kazne zbog toga što "najvjerniji navijači" na stadionu naveliko koriste pirotehniku. Jer o Torcidinim se svinjarijama govori potiho. 

Opasni kult

Kult Torcide kontaminirao je javne prostore, politiku, kafiće... A ona se, po potrebi, pretvara iz pravedničke grupe usmjerene na borbu protiv kriminala u sportu u ostrašćenu grupu fanatika kojoj je blesavi grafit važniji od prebijenih ljudi.

A onaj tko na kraju ovog teksta zapazi da u njemu nema osude nasilja nad pripadnicima Torcide, jer i ono se događa u krajevima gdje Hajdukovi fanovi nisu u većini, nije shvatio da su svi nasilni kreteni isti, neovisno o boji omiljenog dresa.