NA DANAŠNJI dan prije 67 godina rođen je Slaviša Žungul, nekadašnja zvijezda Hajduka, koji je osim po talentu bio poznat i po svojeglavom, često i ekscesnom ponašanju. Tim povodom, u suradnji s Yugo Papirom, prenosimo dosje Anatomija jednog pomilovanja autora Pere Zlatara, objavljen u SN Reviji u ožujku 1978., nekoliko mjeseci prije njegova bijega iz Jugoslavije u SAD, gdje je postao zvijezda dvoranskog nogometa.

O slučajevima Žungul koji su uzburkali duhove napisano je i rečeno dosta. Izvjestitelj SN revije pokušava razlučiti Žungula profesionalca i Žungula usamljenog čovjeka te kroz razgovor sa psihologom nastoji naći putove do zagonetne psihe toga mladića...

"Žungul? Što bi bilo, pitate, kad bi se iskreno pokajao i ispričao se nama, svojim drugovima, suigračima? To bi bilo njegovo sto i prvo pokajanje, vjerujte. On petomjesečnu kaznu, koju mu je izrekao upravni odbor kluba, mora izdržati, u suprotnom ta odgojna mjera ne bi imala svrhe."

A što bi, recimo, bilo da prevlada stajalište po kojem Žungulu uistinu treba oprostiti pa da zaigra na utakmici protiv Crvene zvezde za Kup u Splitu?

"Nitko vam ne može jamčiti da isti dan poslije skidanja kazne Slaviša neće učiniti što mu puhne u glavu. Recimo, da ne dođe u karantenu..."

(Izvadak iz razgovora s kapetanom Hajduka Juricom Jerkovićem vođen negdje u siječnju, u hotelu Eden u Rovinju, u vrijeme priprema Hajduka.)

"Što je sa Slavišom? Smirio se, vježba sam, s pomoćnim trenerom Poklepovićem. Ponaša se usamljenički, nekako pokunjen dođe i ode. Ne, više ne ratuje ni s upravom, a ni s nama, svojim kolegama, preko novina. Hoće li mu kazna od pet mjeseci biti skinuta? Ne, nipošto..."

I kad bih vam ponudio okladu da će Žungul biti u momčadi na prvoj utakmici proljetnog prvenstva? Tako se bar govori u krugovima prijatelja Hajduka, koje neki zovu dobro i pouzdano obaviještenima?

"Izgubili biste okladu. Kazna je na snazi i nema znakova da je bilo tko može oboriti!"

(Iz razgovora s Juricom Jerkovićem u prostorijama Hajduka dok je trajao turnir za Trofej Marjana. Za to vrijeme Žungul šutke i bez bilo kakvih vidljivih demonstracija prati utakmice svojih drugara s male, drvene tribine, uz klupski dom, a na kojima inače sjede viđeniji gosti i funkcionari Hajduka.)

Zaigrao je nakon dva i pol mjeseca

Žungul je ipak zaigrao. Izdržao je polovinu kazne: dva i pol mjeseca od pet odmjerenih. Znači: bili su u pravu oni koji su rekli da će se Žungul, kad zagusti, ponovo naći u prvoj momčadi...

"Slušajte, ne bi bilo ljudski da i dalje ispašta kad se uistinu iskreno pokajao i ispričao se i upravi i nama, svojim drugovima."

Čini li vam se da je to bilo iskreno?

"Apsolutno. Inače ja prvi ne bih bio za to da mu se oprosti kazna!"

Jesu li svi igrači za to?

"Do jednoga!"

A da vas nešto priupitam onako, između nas. Da je prekršaje, kakvi su Žungulovi, skrivio igrač manje kvalitetan od njega, bi li došla u obzir ovakva amnestija unatoč pokajanju, ili bi uprava upravo na takvom iskazivala svoju čvrstinu?

"Znam što želite čuti od mene. I nema razloga da vam ne kažem svoj sud. Prije svega, takav nogometaš ne bi bio tako drastično kažnjen, da ta kazna posluži za primjer drugima, mlađima, kao što je kažnjen Žungul. I napokon: oko takvoga se ne bi uzburkale novine, o njegovu se grijehu ne bi toliko pisalo i oko takvoga se ne bi angažirali neki ljudi iz vana da ga okrenu protiv Hajduka, kao što je bilo u Žungulovu slučaju..."

Kakvi su razlozi navodili te ljude izvan Hajduka da rovare protiv kluba, a preko Žungulovih leđa?

"Isključivo osobni, profiterski... To su menadžeri koji su željeli zaraditi sa Žungulom. Njihov je glavni motiv bila ljubav prema novcu, a ne ljubav prema Žungulu!"

(Razgovor s Jurom Jerkovićem poslije tužnog ispadanja Hajduka u četvrtfinalu Kupa pobjednika kupova u Splitu. Dvadeset četiri sata prije toga, na sjednici klupske uprave, Žungul je oslobođen daljnjeg izdržavanja kazne. Po riječima trenera Markovića, iako se nije upisao kao strijelac, kako se očekivalo, Žungul je uz Zovka, Džonija i Čopa bio među rijetkima koji je ispunio očekivanja i bio među boljim hajdukovcima.)

Ispričao se i pokajao

Očevici prepričavaju sjednicu na kojoj je razvoj događaja krenuo novim tokom. Slaviša Žungul je skrušeno rekao da više ne može izdržati takvu izoliranost, da se osjeća usamljenim i da je imao dovoljno vremena za razmišljanje o svojim postupcima. Dao je za pravo upravi, koja ga je kaznila vremenski i novčano, ispričao se zbog svojih napada u novinama na pojedine rukovodioce kluba i kolege (osobito je bio oštar prema Mužiniću i Jerkoviću) i zamolio da bude stavljen na raspolaganje treneru Vlatku Markoviću.

Budući da nije bilo zamjerki ni oporbi, a kako su izvještaji pomoćnih trenera, s kojima je radio, govorili da je S. Ž. savjesno i poslušno ispunjavao zadatke - ubrzo je izdano službeno kratko saopćenje po kojem s 15. ožujkom o. g. kazna prestaje. Sinopsis događaja koji su stvorili "slučaj Žungul", ne računajući ranije veće ili manje grijehe, koji su ostali unutar "bijele kuće", počinje se okretati s dolaskom Vlatka Markovića na trenersku stolicu "majstora s mora".

Žungul kasni na slavonske ljetne pripreme Hajduka pred početak ovogodišnjeg prvenstva. Iz Orahovice mu poručuju da ne mora dolaziti. Kažnjen s dva milijuna st. d. Sveznajuća kuloarska pričala, okupljena urotnički oko stolova u dnevnim barovima Marjana i Parka te u kavanama Bellevue i Central, prenose navodne riječi mlade zvijezde po kojima bi on, Žungul, pregorio još dva milijuna povrh, a zbog svega lijepog što je doživio za vrijeme kratkog morskog raspusta.

Jedni će reći da je Žungul samoživi sebičnjak ako tako reagira, drugi će nepovjerljivo okretati glavom jer, poznavajući Žungulovu odanost prema novcu, neće prihvatiti to "rekla - kazala", a treći će spomenuti da svaki igrač Hajdukove standardne momčadi može sebi dopustiti takav luksuz jer svi u klupskoj blagajni imaju po desetak i više milijuna starih dinara koji im zbog limita nisu mogli biti isplaćeni. Buljan, Oblak i Holcer su, štoviše, javno izjavljivali da nisu podigli cijeli svoj učinak upravo zbog limitiranih zarada i da im je s danom odlaska na privremeni sportski rad u inozemstvo Hajduk dugovao pozamašnu svotu. Međutim, najpotkovaniji znalci, koji argusovskim uhom upiju sve tajne kluba iz Zrinsko-Frankopanske ceste, lupanjem šakom o stol dokazuju da je Žungul bio, što se toga tiče, zahvaljujući vraškoj upornosti u traženju, jedini privilegiran i dobio je sve do posljednjeg marijaša. Tko da traga što je istina, a što nije, tek prva afera sa Žungulom je s nailazećim događajima oko prvenstva ubrzo stavljena "ad acta".

Ali, na kratko. U zimskoj pauzi Slaviša Žungul se priključuje tezgaroškoj karavani igrača nogometa koju je sklepao mladi londonski menadžer dalmatinskog porijekla Ante Kuzmić - Bekin, navukao na tanak led bivšeg selektora Antu Mladinića i s momčadi kojoj je dao ime Jugoslavija (ostala je tajna je li se ta ekipa predstavljala pod imenom reprezentacije Jugoslavije u malom nogometu ili joj je, pak, to bio klupski naziv), a u kojoj su se našli: Kranjčar, Jerković, Žungul, Vukotić, Stojković, Šurjak, Borota i drugi, igrao na turnirima u Nizozemskoj.

Ostaje tajna koliko je tko zaradio, tek točno je da Ante Mladinić danas dobije povišeni pritisak ako mu netko spomene Bekinovo ime. Taj je izlet u zemlju tulipana bio povod za drugi, ponovljeni, Žungulov grijeh. Jer spomenuti, unatoč Jerkovićevu nagovaranju i prijetnji, samovoljno produžuje boravak u Amsterdamu i svjesno se ne javlja na poziv Vlatka Markovića. Ponovno zakašnjenje, brisanje sa spiska prve momčadi ("Ovakav kakav jest, Žungul za me ne postoji!", reći će ogorčeni trener, koji, i u tim trenucima odricanja od heretika, o Žungulovim igračkim vrlinama misli najljepše, uz tvrdnju da je taj momak jedan od ponajboljih europskih špic-napadača), partijski ukor izrečen po aktivu SK u Hajduku, novčana, maksimalna, kazna od 2.2 milijuna st. d. i maksimalna vremenska kazna od pet mjeseci.

Žungul unajmljuje odvjetnika i žali se i na veličinu novčane i na visinu vremenske kazne te prelazi u nekontroliran napad. U ekskluzivnim intervjuima nabacivat će se drvljem i kamenjem na predsjednika Kirigina, potpredsjednika Burazina i generalnog tajnika Škrbića i poći će dotle da će izjaviti kako više ne želi biti u momčadi dok je njoj na čelu sadašnja uprava, pa makar ga to stajalo karijere. Pričat će da je bio neshvaćen, da u njemu nisu gledali čovjeka, već samo golgetera, da nisu uzimali u obzir njegovo teško i siromašno djetinjstvo, majčinu bolest i dići će glas što njegovu partijsku kaznu mjere ljudi koji su donedavna bili izvan Saveza komunista, čiji je on dugogodišnji član.

Udarao po svima pa okrivljavao novinare

Nije poštedio ni suigrače: Jerkovića je optužio da je o klupskom trošku podigao mlin, a Mužinića disko-klub. Kasnije, kad je obuzdao ljutnju, Slaviša Žungul će pobiti uglavnom sve što je izašlo, uz ogradu da je bio loše interpretiran, a da koješta od svega nije rekao, već je to, naravno, plod novinarske mašte. U Hajduku su mudro postupili kad nisu prihvatili rat s ozlojeđenim Žungulom. Unatoč izazovima iz novina, nisu mu odgovarali. Tek bi, kadikad, u neslužbenim razgovorima spomenuli da na Žungula loše djeluje spominjani A. K. Bekin, koji ga zavlači pričama o novcu koji se u inozemstvu zgrće lopatom.

Sjećam se riječi jednoga uglednika iz uprave Hajduka:

"Šteta je za Slavišu. Nije lijepo što blefira okolinu da smo mu bilo što uskratili. Ako se netko ima tužiti na klupska primanja, tada je on posljednji. Prema njemu smo ispunili sve obveze. A ja se ne sjećam je li prošao bilo koji moj razgovor s njim, a da Slaviša nije spomenuo novac. Novac mu je glavna preokupacija. Zato me i čudi što je olako odbacio toliku zaradu - neigranjem će jako izgubiti."

U međuvremenu je odjeknula senzacionalna ponuda Crvene zvezde. Doduše ne službena, ali ne bez vraga. Crveno-bijeli su ponudili svoju "crnu ovcu", Seada Sušića, u zamjenu za zločestoga hajdukovca Žungula. Time su za dva-tri dana bile nahranjene rubrike uoči prijelaznih rokova, ali iz Hajduka su odmah otklonili takvu mogućnost kao neozbiljnu. Žungul se susprezao jer vidi da je vrag odnio šalu. Prihvatio se šutke lopte i dobro je učinio. Za sebe. Vrijeme je ipak bilo najbolji krojitelj pravde i najbolji liječnik. Uvrijeđene strane su iz dana u dan sve dublje zakapale ratnu sjekiru, pa su pružene i ruke pomirnice.

Sud psihologa

Najskeptičniji, koji nisu vjerovali u Žungulovo osobno preodgajanje, čekali su prvi njegov eksces poslije amnestije. Tvrdili su čak da se neće pojaviti na prvom treningu poslije susreta s Austrijom. Prevarili su se. Do sada Žungul se vlada nadasve pristojno. Nije eksplodirao, sudeći po TV snimci iz novosadskog studija, kad mu je u nedjeljnoj utakmici velikocrljenački sudac Marković poništio pogodak zbog navodnog ofsajda, koji prije nije bio no što jest. Po procjeni psihologa Pavla Rotkiewicza, Poljaka koji je uspješno pripremao Hajduk i dobro upoznao Žungula i ostale mladiće iz njegova naraštaja, neslavni junak dvočinske zavrzlame nije negativna ličnost:

"Ali zato nadasve komplicirana. Uzroke valja potražiti u teškom djetinjstvu, promjeni životne sredine, teškoj bolesti jednoga od roditelja i izraženom siromaštvu. Po prirodi je osamljenik i, osim Šurjaka, u klubu nije našao prisnijih prijatelja. Zatvoren i nepovjerljiv, što se može jednostavno objasniti. Dok je bio nepoznat i bez para, malo je tko mario za njim, počevši od škole do drugova s ulice. Kad je postao netko i nešto u nogometu, kad je počeo odlično zarađivati, oko njega je stvoren širok krug obožavatelja i prijatelja, što Žungul prihvaća teže od ostalih. Zato je zatvoren."

U tom kontekstu valja potražiti i Žungulov odnos prema novcu. Taj odnos mnogima nije drag. Zamjerali su mu kad je, pričajući o sebi u ovom listu, u više navrata novac stavljao u prvi plan ("Skupljam marke, ali ne poštanske", "Najveća sportska želja mi je nogometni, ali isto tako i financijski uspjeh", "Podjednako volim i pogodak i dohodak" itd.)

Trener Vlatko Marković (a on je, ni kriv ni dužan, ponajviše ispaštao zbog Žungulovih nestašluka kad mu je svojim nedolascima na pripreme ozbiljno uzdrmao koncepciju igre) bio je prvi koji je od važnijih klupskih ljudi tražio smanjenje Žungulove kazne:

"Ne zato što mi nedostaje u timu, već zato što ne bi bilo odgojno da čovjek koji je otrpio dva i pol mjeseca neigranja, a u punoj je snazi, čovjek koji je shvatio da je pogriješio i to gadno pokajao, i dalje ispašta. "

Da je ta pustinjska lisica (kako zbog lukavog načina igre i znalačkog, nenadanog, pogađanja mreže Splićani zovu Žungula) koji put nepredvidiva, svjedoči istinita zgoda. Novinar došao u Split da napiše članak u kojem će pokušati shvatiti Žungulove porive za povremenim ekscesima. Trener Marković, s kojim taj novinar prethodno dugo govori, predlaže mu da o svemu iskreno porazgovara i sa Žungulom:

"Bit ću, kunem vam se, dobronamjeran. Nastojat ću da proniknem u psihu toga mladića!", kaže novinar.

"Poslat ću vam Žungula u hotel Marjan!" obećava zadovoljni Marković.

Idući dan. Susret novinara i Markovića:

"Što vam je rekao Žungul?" pita radoznali trener.

"Nije došao!" kaže novinar. "Čekao sam ga više od sata. Nije mi ni javio da neće doći. Pomislio sam da ste mu zaboravili prenijeti poruku..."

"Rekao sam mu da dođe i on mi je obećao... I vi kažete da se nije pojavio?"

"Doista nije."

"Čudno, čudno!" Snebiva se Marković. "A, vjerujte, obećao mi je!"

"Ništa, ništa, drugi put!" kaže novinar.

"Čudno, čudno!" ponavlja trener.

(Slaviša Žungul rođen je 28. VII. 1954. u Požarevcu. Rano ostao bez oca. S majkom, koja se preudala, doselio u Kaštel Lukšić kraj Splita. Počeo u juniorima Jugovinila, a odatle prešao u Hajduk. Završio Srednju tehničku školu. Neoženjen. Ugovor s Hajdukom vezuje ga do 1980. Vojsku nije odslužio.)