AMERIKANAC Christos Giagos, poznatiji kao Spartanac, podignuo je izmorenog sunarodnjaka Drakkara Klosea na rame i nosio ga po ringu kao trofej.

Zastao je kao da je došao pred cara u starom Rimu i tražio odgovor na pitanje: “Što da radim s ovim tipom?” Uz zaglušujuće ovacije, euforični gledatelji u Honda Centru u Anaheimu pokazali su Kloseu “palac dolje”. 

Na opće oduševljenje, Giagos se bacio na leđa na koja je prebacio protivnika i zakucao ga svom snagom u parter. Nikome, ni njemu, ni Kloseu, pa ni autoru ovog teksta, nije bilo jasno kako je Klose ostao priseban nakon toga. No neuništivi Drakkar je došao k sebi, okrenuo meč i na kraju slavio jednoglasnom odlukom sudaca.

Ta borba u lakoj kategoriji, tek peta od 12 u programu spektakularnog UFC-a 241, bila je samo uvod u ono što će slijediti i zagrijavanje za “glavno jelo”, Miočić - Cormier 2.

Fantastičan spektakl

Sport ili ne, brutalna ulična tučnjava ili plemenita vještina. UFC možete zvati kako hoćete i misliti o njemu što želite. No nitko ne može poreći da se radi o rijetko viđenom spektaklu, a kad je u igri i borba za pojas svjetskog prvaka u teškoj kategoriji, sve skupa postaje nezaboravan doživljaj. 

Iako se oko UFC-a vrti ogroman novac, stotine milijuna dolara, riječ je o organizaciji koja strašno puno pažnje posvećuje onima zbog kojih se tako i obogatila, a to su navijači. U svakom trenutku nudi im sve ono zbog čega su tako navučeni na UFC i sve njegove aktere i zbog čega im nije teško plaćati skupi PPV kako bi vidjeli omiljene borce. Ispred goleme dvorane u Anaheimu bila je postavljena golema fan zona.

U njoj ste se mogli slikati s pojasom prvaka UFC-a, za što su se stvarali golemi redovi, a na čak tri pozornice mogli ste upoznati i fotografirati se s desetak boraca koji nisu bili na fight cardu za ovaj event. Svaki od njih je dva sata bio na raspolaganju fanovima, a neki su na slikanje poveli čak i psa. I to ne jednog nego dva.

Na svakom koraku postavljen je fan shop s artiklima vezanim za UFC, a novost su i figurice najpopularnijih boraca. Naravno, najbolje ide ona Conora McGregora, odmah do njega je i Khabib, a mogli ste kupiti i plastičnog Daniela Cormiera. Nevjerojatno, ali u ponudi nije bila figurica Stipe Miočića, jednog od najboljih boraca u povijesti slobodne borbe koji će nekoliko sati kasnije brutalno nokautirati tog istog Cormiera. Nije Stipe očito dovoljno atraktivan, barem izvan ringa.

Kako su borbe odmicale, a do njih ćemo još doći, tako se dvorana polako punila navijačima, a s njima su dolazili i najpopularniji borci na svijetu. Sve je podređeno maksimalnom doživljaju navijača i obožavatelja koji će odmah tvitati ili na Instagramu i Facebooku objavljivati fotografije i upravo je to najveća snaga UFC-a - činjenica da svi izravni akteri, odnosno navijači i borci, rade na promociji organizacije. A UFC im ništa neće uskratiti. U njegovom ringu može se psovati, biti bahat i prozivati konkurente, a čak će i predsjednik tog cirkusa Dana White na press konferenciji mrtav hladan govoriti “motherfucker” te “fuckin’ ovaj” ili “fuckin’ onaj”. Baš onako kako bi razgovarao s prijateljima za šankom u nekom kafiću.

Senzacionalna borba

Malo po malo navijači sa šankova u dvorani polako su počeli puniti tribine pa je već dobro popunjena dvorana, inače dom NHL momčadi Anaheim Ducks, mogla vidjeti najveće iznenađenje večeri i jedno od najvećih u UFC-u uopće. Debitant Khama Worthy, koji je samo četiri dana ranije saznao da će se boriti u lakoj kategoriji i na čiju pobjedu su kladionice davale koeficijent 10, fantastičnim nastupom je u prvoj rundi nokautirao favoriziranog Devontea Smitha.

Nedugo kasnije dvorana je eksplodirala. Ne zbog Gabriela Beniteza i Sodiqa Yusuffa u ringu, nego zbog Colbyja “Chaosa” Covingtona čiji je ulazak u Honda Center izazvao pravi kaos. Veliki Trumpov obožavatelj, Covington je došao s kapom “Make America Great Again” i replikom pojasa u velter kategoriji koji mu je oduzet. 

“You suck!” i “Colby Fuck You” orilo se dvoranom, nakon čega je veliki Trumpov prijatelj ustao, stavio ruku na uho i zatražio još. Nije se to svidjelo nekim drugim ljudima uz parter pa je nastala mala gužva, a Dana White je taj skup kasnije nazvao dječjim vrtićem dodavši da je morao smirivati situaciju.

“Colby je vijest gdje god se pojavi. Dobra ili loša, on je vijest i ljudi vole takve tipove”, komentirao je gazda UFC-a ne skrivajući da je Covington tip kakve zapravo najviše voli.

Borba Yoela Romera i Paula Coste u srednjoj kategoriji trebala je biti “main event” na UFC-u 230 u studenome, ali se Romero povukao zbog ozljede. Fantastičnu borbu je jednoglasnom odlukom sudaca dobio Costa iako ne bi bilo nepošteno da su suci na isti način presudili u korist legendarnog 42-godišnjeg Kubanca. Njihov strašan sudar proglašen je borbom večeri i da je tad završio UFC 241, nitko ne bi bio nezadovoljan.

No najbolje je tek slijedilo. Atmosfera je došla do usijanja kad se u dvorani pojavio Nate Diaz, još jedan od zločestih tipova UFC-a koji je imao podršku 95 posto dvorane protiv Anthonyja Pettisa u lakoj kategoriji. Čak 160 udaraca Diaz je zakucao u Pettisa prije nego što je dobio borbu jednoglasnom sudačkom odlukom.

Nezaboravno iskustvo

Gledati vrhunske borce na televiziji meni nije prevelik gušt jer slobodna borba sadrži elemente koje teško povezujem s istinskim sportom. Zbog Tysona, Mavrovića i Holyfielda budio sam se usred noći kao klinac, no UFC mi je jednostavno bio prebrutalan. No kad imate priliku pogledati borbu tri metra od ringa i kada čujete kako pucaju kosti i zvone glave od zastrašujućih udaraca, ne možete ništa drugo nego se nakloniti tim tipovima. Razinu fizičke pripreme koja je potrebna da bi se izdržali takvi napori mogu dostići samo vrhunski sportaši, koliko god njihov posao ponekad izgleda kao da nema previše veze sa sportom. Hrabrost koju pokazuju u takvim fajtovima je čudesna.

Boljeg uvoda za ono što slijedi nije moglo biti. 

Svjetla su se zamračila, zavijorile su se tu i tamo hrvatske zastave i u dvoranu su ušli Stipe Miočić i Daniel Cormier. 

“Stipe! Stipe!” zaorilo se nakratko tribinama prije nego što su te povike utišali puno brojniji Cormierovi navijači koji su ga pozdravili skandiranjem “DC! DC!”. Dalje znate. U prve tri runde DC je dominirao, Miočić je izgledao izgubljeno, a onda je došla ta četvrta runda. Dotad je Miočić već pretrpio više od 180 udarca od kojih se Honda Center vjerojatno još trese. No Stipe je malo veći frajer od Cormiera pa je sve to izdržao i mudro gađao u jetru da bi kad je vidio da je DC u problemima, brutalnom serijom udaraca završio borbu.

Izmoren, prebijen i natečen došao je na press konferenciju s golemim UFC-ovim pojasom i strpljivo odgovarao na brojna pitanja.

“Samo me nemojte pitati s kim ću se sljedećim boriti jer je to trenutačno zadnje što mi je na pameti. Samo želim zagrliti svoju kćerkicu i zavaliti se u bazen u novoj kući kako bih se odmorio. Ne znam što će biti dalje, moram prvo doći k sebi”, rekao je na kraju, zahvalio svima, stavio pojas na rame i jedva, s noge na nogu, odšetao iz dvorane.

Tko zna, možda i zadnji put u karijeri. Bila je velika čast i gušt takvog majstora gledati uživo u borbi u kojoj je postao, valjda više nema dileme, najveći teškaš svih vremena.

Valjda je to dovoljno da se i njegova figurica pojavi na štandovima...