DA STE prije 15 godina nekome rekli frazu "na bazi biljaka", vjerojatno bi on zurio u vas, lagano nagnuo glavu i rekao: "Što?". To je zato što taj izraz prije 15 godina nije ni postojao. Nisu postojali ni "Forks Over Knives" ili Impossible Burgers ili lažna piletina kod Popeye'sa. A danas svi, od Mikea Tysona do vaše punice, jedu hranu na biljnoj bazi i govore kako gube kilograme, kako snižavaju razinu kolesterola te kako trostruko brže i više hodaju, za web stranicu Menshealth.com piše Paul Kita.

Novi dokumentarac pod nazivom „The Game Changers“ pogurnuo je životni stil "na biljnoj bazi" još dalje. Film koji je producirao James Cameron tvrdi da konzumiranje bilo kakvih životinjskih proizvoda, uključujući meso, ribu, jaja i mliječne proizvode, može smetati fizičkim predispozicijama za sport, ostaviti posljedice po vaše srce, oslabiti seksualnu funkciju i dovesti do prerane smrti. U filmu bivši MMA borac James Wilks iznosi svoj osobni put prelaska s prehrane životinjskim proizvodima na onu koja to nije.

Wilks kroz film navodi znanstvena istraživanja, brojne razgovore s liječnicima te prikazuje više sportaša koji su prešli na veganstvo ili vegetarijanstvo (iako se te riječi rijetko izgovaraju). "Veganstvo i vegetarijanstvo su stigmatizirani. Ne pokušavamo nagovoriti ljude da budu vegani. Iznosimo činjenice i ostavljamo ljudima da sami donesu zaključke", kaže Wilks u razgovoru za Men's Health.

Problem je što "The Game Changers" iznosi samo jednu stranu činjenica, često iz kontroverznih izvora, izvodi velike zaključke iz malih studija te nudi tvrdnje koje su potpuno pogrešne. Evo tri stvari u kojima je "The Game Changers" u krivu i jedne u kojoj je u pravu.

Pogrešno: Istraživanje o dobrobitima nemesne prehrane je sveobuhvatno i utemeljeno

Međutim, ta studija zapravo nije studija. U pitanju je kratki narativ Andrewa Curryja, autora u časopisu Archaeology, izdanju Američkog arheološkog instituta. Curry prepričava posjet Medicinskog sveučilištu u Belu, gdje drži gladijatorsku lubanju i napominje kako su gladijatori "jeli vegetarijansku hranu bogatu ugljikohidratima, uz povremeni dodatak kalcija". Ne postoji recenzija. Ne postoji kontrolna skupina. To nije objavljeno u medicinskom časopisu.

Da, radi se o sitnom prigovoru, ali pokazatelj je to često zavaravajućeg predstavljanja istraživanja. A "The Game Changers" prepun je istraživanja. Studije samo frcaju ekranom, ponekad tri ili četiri zaredom. Medicinski stručnjaci koriste stručni rječnik i nude duga objašnjenja znanstvenih zaključaka. Količina podataka je ogromna, a namjera je da zaključimo kako postoji znanstveni temelj i da veganstvo ne može biti pogrešno.

Problem je u tome što su rezultati istraživanja često iskrivljeni i predstavljeni gledatelju bez uvida u potpuno razumijevanje istraživanja. U jednom slučaju, kad Wilks citira stvarno recenzirano istraživanje, on kaže: "A kad je u pitanju jačanje mišićne mase, istraživanje koje uspoređuje biljni i životinjski protein pokazalo je da izbor nije važan ako se konzumira odgovarajuća količina aminokiselina". Ono što Wilks ne kaže je da ista ta studija ističe da "kao skupina, vegetarijanci imaju nižu srednju koncentraciju kreatina nego svejedi, što može utjecati na supramaksimalnu izvedbu vježbi".

Na drugim mjestima u "The Game Changersu", Wilks navodi studije koje su izvedene na malom broju uzoraka, a onda iz njih naširoko generalizira. Najuočljiviji je slučaj kad Wilks tvrdi da kravlje mlijeko može povećati estrogen i sniziti testosteron u muškaraca. Studija iz 2010. godine, na koju se poziva, objavljena je u časopisu Pediatrics International i provedena na mlijeku bređih krava. Znanstvenici su na uzorku od 18 osoba (sedam muškaraca, šestero djece i pet žena) ustanovili da mlijeko privremeno smanjuje izlučivanje testosterona. Dakle, sedam muškaraca i samo privremeno.

Wilks kasnije tvrdi da je mesna industrija preplavila znanstvene časopise financiranim istraživanjima, koja ocrnjuju vegansku prehranu i tako dodatno zbunila potrošače. Tu je Wilks u pravu, mesna industrija zaista financira znanstvena istraživanja, ali pritom je i kontradiktoran.

Jedna od studija koja se često spominje u "The Game Changersu" zove se "Hass avokado modulira postprandijalnu vaskularnu reaktivnost i postprandijalne upalne reakcije na hamburgere kod zdravih dobrovoljaca". Wilks koristi studiju kako po argumentirao da meso ometa protok krvi i povećava upale, no studiju je financijski "podržao Hass Avocado Board".

Ako je "The Game Changers" nečim obiluje, onda je to pažljivo biranje odgovarajućih argumenata i dokaza iz mnoštva činjenica.

Pogrešno: Postoji niz smrtonosnih toksina, svojstvenih svim životinjskim proizvodima, koji su vrlo opasno. Opasni su koliko i cigarete.

Nebrojeno puta tijekom dokumentarca mogu se čuti znanstveni izrazi kao što su TMAO, heterocikličke aminokiseline, heme željezo, neu5gc, endotoksini i AGE. Wilks tvrdi da ti spojevi, jedinstveni za životinjske proizvode, povećavaju rizik od upale, što može dovesti do cijelog niza ružnih bolesti, posebice raka. No, postoji znanstveno mišljenje da ti spojevi nisu istraženi u onoj mjeri u kojoj to tvrdi "The Game Changers". Rezultati novih studija nisu ni blizu tako konkretni kao oni o cigaretama, kao što dokumentarac implicira.

Uzmimo, na primjer, odnose između procesuiranog mesa i kolorektalnog karcinoma.

"Apsolutni rizik neke osobe da će tijekom života dobiti kolorektalni karcinom je oko pet posto. Također znamo da konzumacija procesuiranog mesa povećava rizik od razvoja kolorektalnog karcinoma", kaže Brian St. Pierre iz nutricionističke kompanije Precision Nutrition, koja surađuje sa San Antonio Spursima, Carolina Panthersima i tisućama drugih klijenata koji nisu sportaši.

"Konzumiranje 50 grama procesuiranog mesa dnevno, otprilike jednog hot-doga, povećava rizik od razvoja kolorektalnog karcinoma za 17 posto. Zvuči zastrašujuće, no taj povećani rizik je relativan", kaže St. Pierre. Zapravo, apsolutni se rizik povećava za samo jedan posto i iznosi šest posto. Naravno, svaki rizik od raka je loš, ali još su gori pokušaji dezinformacije.

"Ovakvi nesporazumi ili namjerno zavaravanje može zbuniti ljude i učiniti da pogrešno shvate prave rizike. Nije to pogrešno, ali je često izvan konteksta. Dakle, iako dokazi ukazuju da su i procesuirano meso i pušenje kancerogeni, razina rizika uopće nije usporediva", kaže St. Pierre i nastavlja:

"Ono što 'The Game Changers' ne spominje je da iako se čini da heterocikličke aminokiseline uzrokuju rak, ukupni rizik vjerojatno je mali te se potencijalna šteta može ublažiti mariniranjem mesa začinima i kiselim marinadama na bazi jogurta ili octa, odnosno konzumiranjem mesa s voćem i povrćem".

Pogrešno: Prehrana je jedino važna

"The Game Changers" se zaista potrudio pronašavši vrhunske sportaše koji su prešli na biljni prehranu i održali sjajne rezultate. Scott Jurek, Morgan Mitchell, Patrik Baboumian, Kendrick Farris i Arnold Schwarzenegger punom snagom i umijećem sudjeluju u dokumentarcu. No, sve su te priče anegdotalne i ništa više od toga.

"Vidim problem s prehranom na biljnoj bazi kao jednoj lažnoj pretpostavci. Ljudi se prebace na takvu prehranu, budu zdravi i onda zaključe kako ih je piletina i drugo meso sputavalo. Uopće ne obraćaju pažnju na manjak povrća u svojoj dotadašnjoj prehrani“, kaže Mike Rousell, doktor znanosti i autor knjige "The MetaShred Diet".

Iako je veganstvo u "The Game Changersu" prigušeno, dokumentarac prikazuje mnogo ljudskog mesa – boksači koji udaraju u gume, dizači koji prevrću automobile i igrači američkog nogometa u akciji.  Namjera je pokazati kako biljke grade mišiće. Impresivno, ali radi se o samo malom dijelu ukupnog zdravlja.

U filmu Wilks pokazuje dva eksperimenta. Prvi pokazuje kardiologa Roberta Vogela kako provodi test krvi trojice sportaša koji su upravo pojeli burrito sa životinjskim proteinima u usporedbi s biljnim proteinima. Drugi eksperiment pokazuje urologa Aarona Spitza kako provodi test erektilne snage i učestalosti na tri sportaša pod istim "burrito uvjetima".

Oba testa, začudo, idu u korist biljne prehrane, no mnogo je varijabli koje u ovim eksperimentima uopće nisu uzete u obzir. Nijedan od testova ne uzima u obzir spavanje, zamor mišića, stres, treninge, hidrataciju, eventualno uporabu duhana, tjednu konzumaciju alkohola, dosadašnja medicinska stanja, mentalnu jasnoću, emocionalne stanje i što je jako važno – genetske predispozicije.

Nijedan od sportaša nije govorio o spomenutim stvarima. "The Game Changers" svodi sportske performanse na prehranu. Ali prehrana je samo jedna od komponenti šireg koncepta zdrave osobe, bez obzira na to radi li se o sportašu ili ne.

Točno: Soja nije prehrambeni demon kakvim se nekad smatrala

Wilks je u pravu u svom predstavljanju pretjerane veze između fitoestrogena u sojinim proizvodima i njihovom navodnom učinku na razinu estrogena u muškaraca. No, što je s malim brojem spermatozoida i rastu grudi u muškaraca? Još tijekom 2000-ih, nekoliko malih studija i istraživanja na glodavcima ukazala su da fitoestrogeni u sojinim proizvodima mogu poremetiti hormone.

"Takva veza nikad nije dokazana u studijama na ljudima. Mislim da to uopće nije problem", kaže Qi Sun, docent na Odjelu za hranu Sveučilišta Harvard.

Zaključak: Ne razmišljajte o prehrani na isključivi način

"The Game Changers" neprestano vegansku prehranu suprotstavlja prehrani koja uključuje meso. U dokumentarcu se to čini tako da polako shvaćate da je hrana na "biljnoj bazi" zapravo maska za veganstvo. Ili ćete jesti životinjske proizvode i trpjeti posljedice ili ih izbjegavajte i budite zdravi, tvrdi se u filmu.

Ali postoji i još jedan izbor – jedite više povrća. To je izbor koji ima velike i znanstveno utvrđene koristi. To je izbor kojeg svojim klijentima, profesionalnim sportašima i običnim ljudima preporučuju kompetentni i iskusni nutricionisti (od kojih se nijedan ne pojavljuje u "The Game Changersu"). To je izbor uključivanja, a ne isključivanja.

Otprilike nakon pola sata filma, u "The Game Changersu" se tvrdi: "Čak i zelena salata ima više antioksidansa nego losos ili jaja". Radi se o izjavi koja je vrlo glupa i tipična za opisivanje opasnosti prehrane po načelu ili/ili. Precjenjujući jedan hranjivi sastojak (antioksidans u salati) devalviramo hranjive sastojke u drugim vrstama hrane (omega-3 masne kiseline u lososu i kolin u jajima, na primjer).

"U konačnici, navođenje ljudi da jedu biljke nije loše. Općenito je to sjajno, ali to ne treba činiti na pogrešan način, tako ljudima kažete da ih meso ubija i da moraju prijeći na biljnu prehranu. To je lažna dihotomija", kaže St. Pierre i zaključuje:

"Umjesto toga, ljude treba naučiti prednostima dodavanja cjelokupne biljne hrane svom unosu mesa. A onda ih naučiti jesti kvalitetnije mesne opcije. Možda čak treba razmisliti o zamjeni mesa nekim proteinom na biljnoj bazi, kao što su tempeh, tofu ili sejtan".