"IZNIMNO sam zadovoljan Brozovićem, ali on si mora utuviti u glavu da može još bolje. Kada to shvati, postat će jedan od najboljih u Europi na svojoj poziciji", nedavno je izjavio Antonio Conte i zapravo nagovijestio odličnu partiju, koju je u milanskom derbiju odigrao Marcelo Brozović.

Nije samo do Conteove procjene već ove sezone Marcelo doista igra sjajno, a brojke to samo potvrđuju. Velika je, zapravo, istina da se svi top igrači, oni koji kandidiraju za najveća postignuća i nagrade, odvajaju od konkurencije bilo po bazičnim ili naprednim brojkama, neovisno o sportu - to može biti košarka, nogomet ili kriket, sasvim je svejedno.

Kako je ove sezone samo nadogradio svoju igru iz prethodne, među takve igrače spada i Marcelo Brozović, koji bi za sebe mogao reći da je trenutačno najbolji dodavač lopte u cijeloj Europi. Time je samo nastavio svoj razvoj otkako mu je pravo mjesto u momčadi našao još Spalletti, a proces dovršio Conte.

Brozović je bio nedefiniran igrač

Kada je u zimu 2015. došao u Inter iz Dinama, trener Nerazzurra bio je Roberto Mancini, koji ga je vidio kao idealno rješenje u veznom redu na mjestu tzv. box to box veznog igrača. To je tip veznjaka od kojeg se zahtijeva prije svega iznimna mobilnost, pokrivanje velikog komada terena te igra u oba smjera. Brozović se činio kao pravi fit s obzirom na to da je sve te kvalitete pokazivao i u Dinamu. Međutim, osim u prvih desetak utakmica, nikad nije u potpunosti prisvojio tu rolu.

Svi su Interovi treneri, sve do Luciana Spalettija, također imali problem s Marcelom. Šetali bi ga po mjestima i ulogama u veznom redu, s jednog kraja terena na drugi. Čak se i Ante Čačić prije Eura 2016. našao u sličnom problemu; trebale su mu Brozovićeva energija i trkačke sposobnosti, ali nije ga se usudio postaviti u središte veznoga reda jer nije vjerovao njegovoj koncentraciji i sposobnosti odlučivanja.

Brozović je tako gotovo cijeli Euro odradio kao desno krilo, potpuno van svoje zone komfora, a ulogu je odigrao polovično dobro - odlično u obrani i nevidljivo u napadu. Međutim, nije to bilo ni izbliza najbolje što je mogao ponuditi. Nije Čačić bio jedini kojem nije bilo jasno kako može koristiti Brozovićeve vještine jer su isti problem imali i De Boer, Pioli, a u početku i Spalletti. Činilo se kao da je Broz u sličnoj poziciji kao i Mateo Kovačić i da će nedefiniranost uloge postati njegov veliki krimen.

A onda se sve promijenilo…

Postao jedan od najboljih zadnjih veznih u Europi

Kada je na zimu 2018. Inter na posudbu doveo Rafinhu Alcantaru, Spalletti je promijenio formaciju u gotovo klasičnih 4-2-3-1, a uz Brozovića je na mjestu zadnjeg veznog postavljen Gagliardini. Njih dvojica odmah su dobro kliknula te se nadopunjavala svojim kvalitetama, a Marcelo Brozović kao da je preko noći postao novi igrač.

Nogometaš čija najveća vrlina su oduvijek bila njegova pluća, počeo je igrati kao smireni playmaker iz pozadine, u isto vrijeme dobro odigravajući frekventna kratka dodavanja, kao i ona u dubinu. Odjednom je Inter počeo igrati značajno bolje, a Brozović je bio dobar dio tog poboljšanja. Njegova najveća mana - nedostatak smirenosti i sigurnih rješenja - kao da je u svega nekoliko mjeseci postala njegova najveća vrlina.

Ove sezone je još bolji

Kada se pogledaju njegove brojke na početku ove sezone, doista je lako razumjeti ono što je nedavno izjavio Dinamov trener Nenad Bjelica poslije utakmice protiv Slovačke: "Jako malo se o njemu govorilo i pisalo, pa on je jedan od tri najbolja svjetska veznjaka."

Drugi igrač Europe po točnim dugim dodavanjima te u samom vrhu po svim ostalim dodavačkim kategorijama, Marcelo Brozović ima statistiku kao nitko drugi. Gledajući posljednje nogometno desetljeće, samo je jedan igrač mogao održati takvu frekventnost i efikasnost kako dugih, tako i kratkih proigravanja. Njegovo ime je Toni Kroos. Isti je to nogometaš koji s Lukom Modrićem već više od pola desetljeća čini jedan od najboljih veznih tandema te je bio nezamjenjiv član njemačke reprezentacije koja je osvojila Svjetsko prvenstvo. S njim u glavnoj voditeljskoj ulozi, Njemačka je sve do posljednjeg SP-a bila u samom nogometnom vrhu 10 godina. 

Gledajući Marcela Brozovića, čini se kako mu sada sve ide od ruke; kratka dodavanja kojima diktira tempo, kao i rizična proigravanja u dubinu kojima traži bilo Lukakua ili nekog od svojih bočnih igrača. Njegov je dodavački arsenal potpun, ništa ne nedostaje. 

Kada se tome doda da je postigao (iako uz dosta sreće) i prvi pogodak protiv Milana te da Conte nikad ne zaboravi spomenuti koliko je bitna karika cijelog njegovog sustava, onda je jasno da je njegov nogometni razvoj završen. Njegova uloga je definirana; on je mobilni zadnji vezni s jakim playmakerskim sposobnostima koji može predvoditi cijelu liniju pritiska zbog svoje nevjerojatne energije. U nogometnom svijetu Brozović je prilično poseban igrač.

Što to znači za reprezentaciju?

U dresu Hrvatske Brozović je dosad igrao puno diskretnije u odnosu na njegovu ulogu u Interu. Imao je manje rizičnih akcija, vrlo rijetko pokušavao je loptama u dubinu slomiti protivničku obranu. To se jednostavno mora promijeniti. Uostalom, njegov arsenal dodavačkih sposobnosti sličan je onom koji ima Toni Kroos, igrač koji je godinama bio savršen spoj s Lukom Modrićem. Međutim, kao što je Conte i sam primijetio - Brozović mora postati veći igrač u vlastitoj glavi. Igrač koji će preuzeti i više odgovornosti.

Na njemu je sada da se više nametne te počne odigravati partije kakve igra u Interu. Činjenica da je Hrvatska igrala u napadu s Rebićem, Perišićem i Petkovićem samo dodatno potencira Brozovićeve sposobnosti. Naime, teško da ijedna top ekipa u nogometu ima toliko visoku, snažnu i zračno opasnu napadačku trojicu poput Hrvatske.

Spojiti ih s igračem koji može dijagonalama prebacivati 50-ak metara terena ili precizno u dubinu upošljavati Petkovića, može biti nerješiv problem za gotovo svaku obranu. Dalić to vjerojatno vrlo dobro zna, a došlo je vrijeme da i Brozović ostvari budućnost kakvu mu predviđa Conte.

U Interu su stvari posložene, a u reprezentaciji je kadar savršen upravo za takvog igrača. Vrijeme je samo da i sam Marcelo sebe počne tako doživljavati. Spreman je postati ključni igrač, onaj u kojeg će i reprezentacija polagati nade. Baš kako to čini Antonio Conte.