Igor Rudan, jedan od najuspješnijih i najcitiranijih hrvatskih znanstvenika, član Kraljevskog društva u Edinburghu i pokretač Škole za 21. stoljeće, za Index je napisao seriju tekstova o (ne)održivosti svijeta. Rudan često oštro i argumentirano komentira društvene događaje u Hrvatskoj i svijetu, a mi u nastavku donosimo drugi tekst iz Rudanovog serijala. Prvi možete pročitati ovdje.

>> (Ne)održivost svijeta: Što se uopće događa i je li stanje alarmantno?

UJEDINJENI narodi (UN) su utemeljeni nakon Drugog svjetskog rata, u razdoblju kolektivne jeze zbog strahota tog užasnog sukoba. Potreba za očuvanjem mira i trajne stabilnosti među zemljama svijeta kroz dijalog bila je tada jasnija no ikada ranije. Mnogi su očekivali da će UN i njegova pripadna tijela vremenom postajati nekom vrstom "svjetske vlade", a nacionalne države sve više gubiti na važnosti.

No, to se nije dogodilo. Globalni ekonomski rast tijekom proteklih nekoliko desetljeća, omogućen prije svega izostankom velikih ratnih sukoba, iznjedrio je goleme multinacionalne kompanije. One su svojom veličinom i snagom danas nadrasle mnoge države. Države su, pak, ostale osnovne jedinice organizacije svjetskog stanovništva, a njihove se vlade sve češće nalaze u ulozi posrednika između interesa multinacionalnih kompanija i vlastitog naroda. Ujedinjeni narodi su, pritom, značajno izgubili na važnosti i sve je teže dokazati kako još uvijek imaju neku bitnu ulogu. 

Milenijski ciljevi - atipičan iskorak UN-a

Stoga je na prijelazu tisućljeća, 2000. godine, postignuće dogovora među zemljama članicama UN-a oko osam tzv. "Milenijskih razvojnih ciljeva" bio prilično iznenađenje. Nije lako definirati niti jedan, a kamoli osam jasnih ciljeva prihvatljivih svim zemljama svijeta, pa je ovaj iskorak bio netipičan za UN. Za ispunjenje svih ciljeva bio je određen i točan vremenski rok - 2015. godina - kao i konkretan, brojčano izražen očekivani napredak u odnosu na stanje iz 1990. Time je UN učinio vrlo značajan odmak od uobičajenih, prilično nejasnih i dvosmislenih formulacija svojih strateških ciljeva. 

Daleko od pažnje svjetskih medija, deseci tisuća mladih, obrazovanih i angažiranih ljudi iz raznih zemalja svijeta našli su u "Milenijskim razvojnim ciljevima" inspiraciju u ranim godinama svojih karijera. Mnogi su neumorno radili u uredima ministarstava zemalja u razvoju, međunarodnim organizacijama i filantropskim zakladama, u nevladinim i humanitarnim organizacijama, UNICEF-u i Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji. Provodili su i nadzirali brojne razvojne, zdravstvene i humanitarne programe u čitavom svijetu. Oko tih osam precizno definiranih, praćenih i mjerenih "Milenijskih razvojnih ciljeva" postojao je opći konsenzus i politička obveza svih zemalja članica u postizanju napretka. Time su svi zainteresirani za globalni razvoj dobili jasan smjer djelovanja do 2015. godine. 

Napredak je postignut

Zahvaljujući tome, napredak je i postignut - ne svugdje jednak, ali vrlo značajan na razini cijelog čovječanstva. Između 1990. i 2015. godine udio neuhranjenih u zemljama u razvoju smanjen je s 23% na 13%, a krajnje siromašnih s 50% na 14%. Stopa upisa u osnovnu školu dosegla je 91%, uz velik napredak u postizanju ravnopravnosti spolova na svim razinama obrazovanja. Prosječni udio žena u zastupničkim tijelima svjetske politike povećao se s 10% na 20%. Pomaci su postignuti i u očuvanju okoliša, a tvari koje oštećuju ozonski sloj su praktično eliminirane.

Više od 90% čovječanstva danas ima pristup pitkoj vodi, 95% ima signal za mobilni telefon, a gotovo polovica pristup internetu. Smrtnost djece smanjena je za više od 50%, a smrtnost majki za 45%. Napredovalo se i u kontroli AIDS-a, malarije i tuberkuloze: broj zaraženih smanjen je za 40%, a gotovo 50 milijuna smrti spriječeno je korištenjem medicinskih intervencija. Službena pomoć bogatih zemalja siromašnima udvostručila se i u 2015. je premašila 135 milijardi dolara. Nekoliko desetaka svjetskih država prešlo je iz kategorije niskog u kategoriju srednjeg prihoda, pa Kina danas među svojim golemim stanovništvom ima veći broj dolarskih milijardera nego Sjedinjene Američke Države.

Kako su jasni ciljevi zamijenjeni nejasnima

Na žalost, pomalo neočekivan uspjeh "Milenijskih razvojnih ciljeva" kao da je prestrašio Ujedinjene narode, navikle na neefikasnost i kritiku. Nakon 2015. godine odlučili su popustiti pritiscima i proglasiti čak sedamnaest novih, tzv. "Ciljeva održivog razvoja", među kojima gotovo svi imaju i brojne podciljeve. "Ciljevi održivog razvoja" nemaju tako jasan vremenski rok, kao ni toliko precizno iskazane i mjerljive pokazatelje uspjeha. Ono što je bilo najbolje kod "Milenijskih razvojnih ciljeva" ponovo je zamijenjeno nejasnoćom. Ipak, i takvi su ciljevi još uvijek vrlo korisni.

Što su "Ciljevi održivog razvoja" i kako se razlikuju od "Milenijskih razvojnih ciljeva"?

Kao i njihovi prethodnici, prva dva cilja održivog razvoja teže iskorjenjivanju svih oblika siromaštva i suzbijanju gladi, uz osiguranje dovoljnih količina hrane, poboljšanu i sigurnu prehranu i održivu poljoprivredu. Treći cilj zadao je poboljšanje zdravlja ljudi svih dobnih skupina. Četvrti očekuje završenu srednju školu za sve ljude, kao i kvalitetno obrazovanje s jednakošću prilika i promoviranje cjeloživotnog učenja. Peti cilj zahtijeva potpunu jednakost spolova, a šesti opću dostupnost pitke vode i kanalizacije. Sedmi cilj zacrtao je raspoloživost modernih i pouzdanih izvora energije po razumnim cijenama, koji bi pritom bili i "čisti" za okoliš. 

Osmi cilj zagovara održiv ekonomski rast koji će koristiti svim socio-ekonomskim slojevima stanovništva, omogućiti punu zaposlenost i prihvatljive uvjete rada. Deveti cilj očekuje razvoj izdržljive infrastrukture, koja bi svuda u svijetu trebala omogućiti održivu industrijalizaciju i poticati inovativnost. Zanimljiv je deseti cilj, koji se bavi nejednakošću u prihodima i traži smanjivanje ekonomskih razlika između država, ali i unutar država. Ovaj cilj očekuje i da prihodi nižih socio-ekonomskih slojeva počnu rasti brže od prosjeka, kako bi vremenom sustigli prihode ostalih u društvu.

Održivost ljudskih zajednica

Preostalih je sedam ciljeva usmjereno na održivost ljudskih zajednica. Jedanaesti cilj očekuje poboljšan život za sve stanovnike gradova i naselja, tako da pojedine gradske četvrti ne ostaju isključene te da budu sigurne i održive. Dvanaesti traži dobro planiranje odnosa proizvodnje i potrošnje, kako bi se na održiv način zbrinjavao sav otpad koje čovječanstvo stvara, ali i reciklirala najveća moguća količina onoga što bacamo.

Trinaesti cilj posvećen je izazovima koje donose klimatske promjene, a traži hitnu akciju kako bi se smanjilo otpuštanje stakleničkih plinova i promovirao prelazak na "čiste" i obnovljive izvore energije. Četrnaesti cilj motiviran je zabrinutošću oko zdravlja oceana i voda te zahtijeva konzervaciju i održivo korištenje dobara u oceanima, morima i jezerima, kao i njihovu zaštitu od onečišćenja. 

Petnaesti je cilj motiviran zabrinutošću oko gubitka bioraznolikosti. On traži zaštitu, obnovu i održivo korištenje ekosustava, a posebno očuvanje šuma, borbu protiv degradacije plodnog tla i njegova pretvaranja u pustinju te održavanje bioraznolikosti. Za postizanje svih ovih ciljeva potrebne su jake i efikasne institucije, pa šesnaesti cilj potiče mir, jednakost i pravdu za sve ljude, kao i izgradnju djelatnih i odgovornih institucija na svim razinama. Naposljetku, svi će se ciljevi održivog razvoja lakše postići ako se države svijeta oko njih budu dogovarale i surađivale umjesto da se međusobno natječu. Zato je poboljšana međunarodna suradnja i koordinacija na postizanju svih zadanih ciljeva istaknuta kao posljednji, sedamnaesti cilj održivog razvoja. 

Jasna pouka za cijelo čovječanstvo

Nakon 2015. i evaluacije učinka "Milenijskih razvojnih ciljeva" ostala je ipak pouka koja vrijedi i za cijelo čovječanstvo, kao i za države i pojedince: ako se doista želi napredak, tada je dobro najprije zabilježiti i razumjeti stvarno stanje. Zatim sve napore treba usmjeriti na manji broj jasno definiranih, najvažnijih ciljeva, zadati precizne rokove i napredak redovito mjeriti.

Napretku treba aktivno uklanjati prepreke i poticati sve mjere koje djeluju. Tada rezultati teško mogu izostati. Primijeni li se isto načelo na sedamnaest ciljeva održivog razvoja i postanu li oni doista uključeni u nacionalne politike, dugoročna održivost čovječanstva na Zemlji postajat će vjerojatnija.