PATAPON nije superpoznata franšiza i osim ako niste imali Sonyjev PSP, vjerojatno nikad niste ni čuli za ovaj hibrid strateške i ritmičke igre. Velika je vjerojatnost da nikad niste naišli ni na ovaj tip igara.

No to nije nužno loša stvar. Prije bi se moglo reći da je ovo idealno vrijeme da se upoznate s igrom jer je baš nedavno dobila svoju remasteriranu verziju za četvorku.

Remasterirani Patapon 2 dolazi s poboljšanom grafikom i to je više-manje sve što trebate znati o svemu po čemu se igra razlikuje od originala. Točnije, to je jedina promjena.

To ne znači nužno da je remaster ofrlje odrađen jer primarna funkcija ovog naslova i nije da učini nešto revolucionarno s minimalističkim dizajnom izvornika - nitko ni ne očekuje grafičku revoluciju, već prvenstveno da se ovaj opskurni naslov pojavi na platformi koja nije PSP.

O čemu se radi?

Daleko je bitnije da znate o čemu je riječ i je li to uopće nešto što bi vas moglo zainteresirati.

Stariji igrači vjerojatno pamte naslove kao što su Lemmings ili Benefactor, igre u kojima preuzimate kontrolu nad raznoraznim bićima i nastojite ih sigurno dovesti do cilja. Ovo je, uvjetno rečeno, igra koju bismo najlakše uvrstili u tu kategoriju, ali umjesto baratanja logikom, trebat će vam dobar osjećaj za ritam jer sve što radite svodi se na pritiskanje odgovarajućih tipki u ritmu glazbe. Svaka tipka drugi je udarac u bubnjeve, a različite kombinacija tipki predstavljaju različite naredbe skupini domorodaca kojoj zapovijedate.

Počinjete s jednostavnim naredbama kao što su pokret i napad, ali ubrzo ćete otključati i one daleko kompleksnije. Prije nego što se snađete, vješto ćete baratati sekvencama o kojima ovisi vaša pobjeda u bitkama.

U pauzama između okršaja vraćate se u bazu ili Patapolis, gdje naoružavate svoju vojsku, stvarate nove jedinice, gradite ili igrate mini igre kako biste prikupili potrebne resurse, a zatim se "poboljšani" vraćate na bojno polje.

I to je to.

Prokleto zarazna igra

Ako vas sve ovo nije privuklo, pokušat ću biti što jasniji - ovo je prokleto zarazna igra. Unatoč predrasudama koje sam imao, igra me zarazila, a vrlo bazična premisa s vremenom se razvija i tvorci su uspjeli stvoriti iznenađujuću dubinu. Doduše, neke su stvari mogli malo bolje objasniti, ali sve je prilično intuitivno i vjerojatno ćete i sami pohvatati sve potrebno čak i ako je ovo vaš prvi susret s igrom.

Ona prvotna prepreka svakako će biti vaš osjećaj za ritam jer bio sam uvjeren da ga imam, ali Patapon 2 me razuvjerio. No jednom kada to svladate, što neće trajati predugo, na red dolazi strateški dio igre i tu ponovno sve ovisi o vašim "generalskim sposobnostima".

Kako igra odmiče, morat ćete stvoriti savršen balans između držanja ritma i donošenja pravih odluka u pravo vrijeme.I upravo je to trenutak u kojem će igra procvjetati i postati pomalo nostalgičan povratak u vremena kada vam je za igru trebala vještina koja se, budimo realni, oduvijek svodila na dobar osjećaj za ritam. Međutim, čak i kad postane preteška i sve postane kakofonija u kojoj je teško pohvatati rep i glavu, nešto će vas tjerati dalje.

Ako niste igrali Patapon, budite sigurni da niste igrali ništa slično

Sve u svemu, ovo je dobar način da se upoznate s ovim PSP naslovom, ali nedostaci postoje. Kao što sam već napisao, neke su se stvari mogle daleko bolje objasniti, ali za igru u kojoj mnogo toga ovisi o zvuku, tvorci su mogli ubaciti opcije vezane za sinkronizaciju jer većina igrača tijekom igranja će se oslanjati na zvučnike s TV-a, što u pojedinim slučajevima može biti problematično, a to je vjerojatno najbitnija stvar za igru u kojoj sve ovisi o sposobnosti držanja ritma. Isto tako, ako niste igrali remaster jedinice, nema potrebe da ga nabavljate jer dvojka je isto to, ali bolje.  

Bilo kako bilo, nedostaci su zapravo zanemarivi i na kraju ostaje činjenica da nešto slično nikad niste igrali. Originalno je, zabavno i radi se o naslovu u kojem mogu uživati svi uzrasti. Ipak, unaprijed pogledajte gameplay videe i procijenite je li ovo igra za vas. Ako jest, uživat ćete.