MARICA TROGRLIĆ, glavna sestra na Odjelu za virusni hepatitis u Klinici za infektivne bolesti Dr. Fran Mihaljević, koji je reorganiziran za bolesnike kojima je određena striktna izolacija, ispričala je za HRT kako se nosi s pritiskom na poslu i mjerama društvene distance, koje je morala primijeniti i na svoju obitelj.

U životu jedne medicinske sestre u epidemiji promijenilo se, kaže, mnogo toga jer je velika mogućnost zaraze.

"Svoju djecu nisam zagrlila već mjesec dana, to mi jako teško pada. Nema emocija, samo iz daljine", kaže Trogrlić.

"Skrivam suze od svojih kod kuće, plačem kada sam sama", nastavlja.

Marica Trogrlić već je trideset godina medicinska sestra. 

"Svi se bojimo, doza straha je uvijek prisutna", kaže.

Na posao dolazi ujutro već prije 7, prvo obavlja predaju službe od kolegica koje su radile noćnu smjenu s bolesnicima. Bolesnici na njenom Odjelu borave uz stalnu prisutnost medicinske sestre u bolesničkoj sobi.

"S obzirom na to da sam glavna sestra, moram biti dostupna 24 sata, tako da sam podrška svojim kolegicama, kao i one meni. Isto tako i liječnicima. Jako smo dobar tim i sestara i liječnika. Tako da se međusobno možemo čuti u bilo koje vrijeme, dana ili noći, ako nekome treba podrška", kaže.

"Situacija je jako zbližila medicinske sestre i liječnike, svi se međusobno razumijemo, prepričavamo naše osjećaje, kako nam je kod kuće, kako je s bolesnicima, jer ovo je jedna nova situacija za koju se nitko nije pripremio", dodaje.

Nikad, kaže, nije požalila što je izabrala ovaj poziv jer je posao medicinske sestre plemenit.

"Sada u ovoj situaciji nije mi palo na pamet da napustim svoje kolegice i da odem negdje drugdje", zaključuje.