PANDEMIJA koronavirusa je ove godine poremetila i skup na Bleiburgu, koji sve svake godine održava sredinom svibnja u čast ustaške vojske i zavedenih civila koji su nastradali u partizanskim odmazdama 1945.

Dosad se ovaj skup, koji je godinama izgledao kao ordinarni ustaški dernek, održavao kod gradića u Koruškoj, a proteklih godina su austrijske vlasti uvele rigorozne sigurnosne mjere i zakonski izrijekom zabranile ustaško znakovlje nakon što su europski mediji o Bleiburgu pisali kao o "najvećem okupljanju neonacista u Europi".

>> AUSTRIJSKI EUROZASTUPNICI "Bleiburg je fašistička manifestacija, tamo slave ustaše i štete ugledu Austrije"

>> Austrijski stručnjak objasnio zašto treba zabraniti ustaški dernek na Bleiburgu

>> Uljudili smo ustaški dernek na Bleiburgu. Nema na čemu

Obilježavanje Bleiburga u doba pandemije

Zbog pandemije je predviđen drugačiji program obilježavanja: u subotu, 16. svibnja, u Austriji će se položiti vijenac na Bleiburgu uz prisustvo hrvatskog veleposlanika, održat će se komemoracija na Mirogoju i, last but not least, misa u sarajevskoj katedralnoj crkvi koju će predvoditi kardinal Vinko Puljić, nadbiskup vrhbosanski (naslovna fotografija).

Potonje se u BiH pretvorilo u veliki skandal, koji je dodatno zatrovao ionako uništene međunacionalne odnose te postao medijska tema broj jedan ne samo u BiH nego i šire.

Da bismo pokušali raspetljati to klupko, potrebno je krenuti od nedvojbene odgovornosti organizatora i pokrovitelja svih tih događaja, a to su Hrvatska biskupska konferencija (HBK), Počasni bleiburški vod i Hrvatski sabor. Od Počasnog bleiburškog voda, čiji je istaknuti član Bože Vukušić, čovjek osuđen za sudjelovanje u ubojstvu, ništa se pametno nije trebalo očekivati, a ni od HBK, koja nema problema s time da godinama pod krinkom komemorativne mise održava ustaški dernek u Bleiburgu, što je donekle dovedeno u red nakon žestokog pritiska austrijskih civilnih, ali i crkvenih vlasti.

Odgovornost Gordana Jandrokovića

Iako ovih dana apologeti komemoracije tvrde da ona nije politički događaj, jasno je da je riječ o prijesnoj laži, naročito jer je pokrovitelj svega Hrvatski sabor, čime je komemoracija automatski politički događaj. Da stvar bude bizarnija, Hrvatski je sabor politički pokrovitelj događaja koji uključuje i služenje katoličke mise u glavnom gradu susjedne države, što je samo po sebi problematično. Time nije bila oduševljena ni Austrija, ali je stvar tolerirala dok skup na Bleiburgu nije postao reputacijski problem za Austriju.

Nadalje, Sarajevo je grad u kojem su tijekom Drugog svjetskog rata oni koje Puljićeva misa komemorira poubijali više od 10 tisuća ljudi, tako da se unaprijed moglo pretpostaviti da je jako loša ideja da se misa za Bleiburg održi u sarajevskoj katedralnoj crkvi i da to neće proći bez reakcija javnosti u Sarajevu i BiH.

>> Jandroković se sastao s organizatorima 75. obljetnice bleiburške tragedije

Svega toga je trebao biti svjestan predsjednik sabora Gordan Jandroković Njonjo, koji je svojedobno bio i ministar vanjskih poslova, te je trebao utjecati na HBK i Počasni bleiburški vod da se misa za ustaše s Bleiburga, kada se na njoj već inzistira, održi negdje u Hrvatskoj. Tako bi to ostao unutarhrvatski problem, ovako je ponovno postao vanjskopolitički, kakav je bio i ustaški dernek u Austriji. 

Još jedno sramoćenje Hrvatske u međunarodnoj javnosti

Službena hrvatska politika tvrdi da je Hrvatska "najveći prijatelj BiH", no Jandroković i HDZ su odlukom da sabor bude pokrovitelj sarajevske mise povukli potez koji je nedvojbeno dao doprinos destabilizaciji situacije u BiH, što je, ako se makne sve drugo na stranu, katastrofalno vođena vanjska politika.

U međuvremenu su se negativno o sarajevskoj misi oglasili i američka i izraelska ambasada u Sarajevu, kao i Svjetski židovski kongres, tako da je Jandroković uspio Hrvatsku dovesti u direktan sukob s državama s kojima po vladajućoj vanjskoj politici treba održavati bliske odnose. Jandrokovićeva lakomislena odluka je tako proizvela sramoćenje Republike Hrvatske na međunarodnom nivou, riječ je o još jednoj, teniskom terminologijom, neprisiljenoj pogrešci hrvatske vlasti, nečemu što se moglo izbjeći da je bilo samo trunke pameti.

>> Židovski kongres o spornoj misi u Sarajevu: Strašno je da fašisti dobivaju poštovanje

>> Izrael o misi za Bleiburg: To je opasan pokušaj izjednačavanja žrtava i ustaša

>> Kardinal Puljić u nevjerici zbog osuda bleiburške mise, reagirala i ambasada SAD-a

U BiH je situacija beskonačno kompliciranija, nimalo iznenađujuće s obzirom na nefunkcionalno dejtonsko uređenje susjedne države, kao i opći raspad sistema koji konstantno proizvode vladajuće nacionalističke stranke i na njih navezani kriminalni klanovi.

Kardinal Puljić odavno proizvodi kontroverze

Glavna figura cijele kontroverze je 74-godišnji kardinal Vinko Puljić, čovjek kojemu odavno nitko nema razloga vjerovati, pa ni sada, kada neuvjerljivo ponavlja da sarajevska misa nije politička niti služi rehabilitaciji ustaša te se čudi žestokim protureakcijama. Puljić se, kao što mu je to godinama običaj, sada stilizira u žrtvu pobješnjele bošnjačke politike i onoga što se voli nazivati “političkim Sarajevom”, no on je zapravo privilegiran u odnosu na obične građane u BiH, kao i svaki drugi vjerski lider.

Od niza Puljićevih društveno-političkih krimena kroz godine vrijedi izdvojiti tri koja jasno ilustriraju ljudski i moralni profil ovog kardinala. 

Priznao da zna za svećenike koji zlostavljaju djecu i da to nije prijavio policiji

Kada se prošle godine u veljači u Vatikanu održavao četverodnevni skup pod nazivom "Zaštita maloljetnika u Crkvi", na kojemu je dvjestotinjak kardinala i predsjednika biskupskih konferencija sa svih strana svijeta na poziv pape Franje raspravljalo kako da od sebe samih i svojih svećenika zaštite djecu, Puljić je dao nevjerojatan intervju za televiziju N1.

Puljić je na upit novinarke Nine Kljenjak o tome je li bilo zlostavljanja u Katoličkoj crkvi u BiH odgovorio sljedeće: "U BiH je, nažalost, bilo, ali hvala Bogu, vrlo malo. Hrabro smo se suočili čim smo uočili, sve smo stvari uputili na Kongregaciju za vjeru koja je za to nadležna." Na logično sljedeće pitanje novinarke o tome jesu li ti slučajevi prijavljeni nadležnim institucijama u BiH Puljić je odgovorio da nisu i to objasnio ovako: "Naše pravosuđe još nije takve naravi, zakoni su dosta nedefinirani. Kada dobijemo odgovor od Svete Kongregacije, vidjet ćemo što ćemo dalje napraviti."

>> Što su nam Papa i biskupi poručili konferencijom o pedofiliji? Da su kukavice

Puljić je, naravno, lagao o tome da su zakoni u BiH “nedefinirani” kada je riječ o seksualnom zlostavljanju maloljetnika, ali je priznao da on zna za pripadnike katoličkog klera u BiH koji su zlostavljali djecu i da to - nije prijavio policiji! U skoro svakoj drugoj državi svijeta Puljić bi nakon takvog šokantnog priznanja o zataškavanju zlostavljanja djece završio barem na informativnom razgovoru u policiji, a u BiH mu se nije dogodilo ništa, nije čak ni prozvan u medijima. 

Bliskost s Draganom Čovićem i HDZ-om

Drugi primjer, koji pak svjedoči o tome koliko su lažne Puljićeve tvrdnje da on nikad nije imao veze s politikom, je javni događaj iz 2005. na kojem je kardinal tada od svježe izabranog predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića dobio brončani štap.

Bilo je to na misi kod Teslića, na kojoj je Puljić simbolički okrunio predsjednika jedne stranke kao lidera svih Hrvata u BiH, u stilu srednjovjekovnih papa koji su tako dijelili krune kraljevima. O Puljićevom petljanju u dnevnu politiku, skoro uvijek u korist HDZ-a BiH, postoji još pregršt primjera.

Puljić je već služio mise za ustaše

Treći primjer se odnosi na Puljićeve tvrdnje da njegove mise nisu političke i da ne sudjeluje u rehabilitaciji ustaštva. Puljić je 25. svibnja 2018. predvodio misno slavlje kod Odžaka, posvećeno "partizanskim žrtvama". Te navodne žrtve su zapravo najgori ustaški fanatici i koljači, koji su se odbili predati nakon kraja Drugog svjetskog rata te su se zabarikadirali u Odžaku i borili do smrti, pritom nanijevši partizanskim snaga teške gubitke. 

Sve to je poznato u javnosti u BiH pa nije nimalo iznenađujuće što nitko ne vjeruje Puljićevim tvrdnjama da sarajevska misa nema veze s ustašlukom. No, najstrašnija stvar koju je kardinal učinio zapravo se odnosi baš na Sarajevo, koje mu je to šutke toleriralo.

Slučaj nadbiskupa Ivana Šarića

Naime, Puljićev predšasnik na poziciji vrhbosanskog nadbiskupa u Drugom svjetskom ratu bio je Ivan Šarić, fanatični podržavatelj NDH i otvoreni obožavatelj ustaškog zločinca Ante Pavelića, kojemu je čak napisao pjesmu. Šarić tijekom ustaško-nacističke okupacije Sarajeva ne da nije nikad dignuo glas protiv terora ustaških vlasti, nego je sve njihove krvoločne poteze podržavao. Šarić je i izdavao Katolički tjednik, u kojemu su se mogli pročitati najstrašniji antisemitski pamfleti i degutantne ode ustašama i Paveliću. Šarić je bio i duhovni pokrovitelj jednog od najstrašnijih ustaških zločina u Sarajevu, kada je Maks Luburić na Marindvoru 28. ožujka 1945., samo nekoliko dana pred ulazak osloboditelja u grad, objesio 55 sarajevskih antifašista. 

Naravno, Šarić je iz Sarajeva pobjegao zajedno s voljenim ustašama te je umro u Madridu 1960., provevši mirnu starost pod zaštitom Vatikana i španjolskog klerofašističkog diktatora Franca, koji je kasnije postao politički uzor Franje Tuđmana. Nikad nije Šarić morao pred sudom odgovarati za svoj udio u zločinačkoj ustaškoj politici, a posthumno je nagrađen povratkom svojih kostiju u Sarajevo, baš u katedralnu crkvu Srca Isusova u kojoj Puljić u subotu planira služiti misu za Bleiburg.

Puljić je Šarićeve posmrtne ostatke vratio u Sarajevo

Premještanje Šarićevih posmrtnih ostataka iz Madrida u Sarajevo isposlovao je baš osobno Puljić nakon rata 1992. - 1995., tako u grad vrativši jednog od najgorih zločinaca u sarajevskoj povijesti. Puljiću ne da nije palo na pamet osuditi ustaškog nadbiskupa Šarića, nego mu je odao sve počasti. Misu za ubijene sarajevske antifašiste nije nikad služio.

Sve to ne znači da su svi oni koji ovih dana žestoko osuđuju Puljića, stvarajući pritom nehotice ili hotimice ozračje hajke, moralno neupitni. Baš obratno, dobar dio onih koji se ovih dana u bh. javnosti obrušavaju na Puljića nema nikakvo moralno pravo glumiti antifašizam. 

Licemjerje SDA i Bakira Izetbegovića

Prvakinja u licemjerju svakako je najveća bošnjačka stranka SDA, čiji je član, gradonačelnik Sarajeva Abdulah Skaka, inače tragikomična politička pojava čija je jedina životna i politička referenca što pripada “staroj sarajevskoj porodici”, isprva podržao misu, posve u skladu s politikom SDA. 

>> Gradonačelnik Sarajeva o bleiburškoj misi: Takva komemoracija je neprihvatljiva

Uvidjevši da je dio građana Sarajeva pobjesnio zbog Puljićeve mise za ustaše, SDA je odjednom okrenuo ploču i poslao priopćenje u kojemu misu osuđuje.

Predsjednik stranke Bakir Izetbegović je i ekspresno otišao položiti vijenac u spomen-parku Vraca posvećenom tisućama ljudi koje su ustaše i nacisti ubili u Sarajevu tijekom Drugog svjetskog rata. Sve to je ništa doli neuvjerljivi paradni antifašizam, s obzirom na to da je baš SDA u Sarajevu imenovao ulice po muslimanima koji su bili ustaški oficiri te jednu sarajevsku školu nazvao po Mustafi Busuladžiću, ustaškom intelektualcu hasanbegovićevskog profila, koji je slavio genocid nad sarajevskim Židovima.

SDA nema nikakve veze s antifašizmom, već kao i ostale desničarske nacionalističke stranke u BiH i regiji provodi reviziju povijesti te u skladu sa svojom ideologijom afirmira muslimane koji su bili dio Pavelićeve klike i pristaše ustaškog režima.

Ne treba zanemariti ni da se SDA nalazi usred još jednog korupcijskog skandala, ovaj put s kupovinom sumnjivih respiratora iz Kine, pa im je odgovaralo da se interes javnosti usmjeri na Puljića, kako bi njihov standardni kriminal i pljačka javnog novca pali u drugi plan.

>> Cijela BiH se danima bavi proizvođačem malina koji je dobio posao uvoza respiratora

Licemjerje Željka Komšića

Osuda Puljića je, naravno, stigla i od člana Predsjedništva BiH Željka Komšića, kojemu ustašluk nije smetao kada je u svom prvom mandatu u svoj kabinet postavio portret lidera HOS-a Blaža Kraljevića, notornog neoustaše koji je osnovao hercegovački logor Dretelj i u njemu mučio i ubijao Srbe na početku rata u BiH. (Kasnije je Dretelj preuzeo HVO, koji je nastavio s mučenjem i ubijanjem, ali Bošnjaka.) 

Da stvar bude shizofrenija, no posve u skladu s Komšićevom licemjernom politikom, nasuprot neoustaši Kraljeviću visio je portret Josipa Broza Tita.

Licemjerje mitropolita Hrizostoma Jevića

Puljića je osudio i njegov pravoslavni kolega, dabrobosanski mitropolit Hrizostom Jević, najavivši prekid svake vrste suradnje s kardinalom. 

'Nadali smo se da možemo krenuti putem zajedništva. Kako ići zajedno? Ja na Stari Brod na Drini da plačem i oplakujem žrtve Francetića, a kardinal dovodi Bleiburg u Sarajevo. E, pa to ne ide zajedno! Nema više ni molitvenih osmina za jedinstvo kršćana ni bilo kakvih drugih odnosa", poručio je mitropolit Hrizostom.

Mitropolitovoj zgroženosti bi se moglo povjerovati da njegovo svećenstvo redovito ne sudjeluje u četničkim dernecima u Višegradu i u održavanju parastosa za Dražu Mihailovića. Drugim riječima, SPC provodi rehabilitaciju četništva na identičan način na koji Katolička crkva u Hrvata provodi rehabilitaciju ustaštva.

Licemjerje Milorada Dodika

Srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik izjavio je pak da misa za ubijene na Bleiburgu ne može ostati samo unutarnje pitanje Rimokatoličke crkve jer je sama najava događaja izazvala veliku uznemirenost u javnosti.

"Bez želje da ijednoj crkvi ili vjerskoj zajednici sporimo pravo na služenje, moram da kažem da smo i samom najavom takve mise duboko uznemireni. Najava mise za žrtve Bleiburga ‘na sva zvona’ sugeriše sumnju da neko preko vjerskog obreda pokušava da rehabilituje ustaški pokret od čijeg zla se srpski narod ni nakon 75 godina biološki nije oporavio", istakao je Dodik.

Čovjek bi još mogao supotpisati ovu Dodikovu izjavu, no postoji samo jedan problem: on zastupa velikosrpsku politiku, negira genocid u Srebrenici i redovito širi odavno znanstveno pobijenu mitomaniju o 700 tisuća ubijenih Srba u ustaškom logoru Jasenovac, za što je u nedavnom govoru optužio Josipa Jurja Strossmayera (!?). 

Hrvatske stranke u BiH žele Hrvate poistovjetiti s ustašama

Na brojne reakcije podrške Puljiću, koje dolaze od njegovih kolega katoličkih biskupa u Hrvatskoj i BiH, redikuloznih hercegovačkih fratara i franjevačke provincije Bosne Srebrene ne treba trošiti previše riječi. Svi oni se pozivaju na tehnikalije katoličke doktrine i negiraju očiti politički karakter najavljene sarajevske mise za Bleiburg, a mnogi od njih već godinama i sami vrijedno rade na rehabilitaciji ustaštva i demonizaciji partizanskog antifašizma.

>> Biskupi iz BiH o misi za bleiburške žrtve: Crkva moli za pokojne, a ne za ideologije

Najmalignija je ipak reakcija Hrvatskog narodnog sabora (HNS), paraorganizacije koja okuplja stranke s hrvatskim predznakom, a zapravo služi kao ispostava Dragana Čovića. HNS je poručio da je osuda mise "uvreda svim Hrvatima", čime je na leđa svih Hrvata u BiH i Hrvatskoj svalio hipoteku ustaštva i suradnje s nacistima, iako su se brojni Hrvati u Drugom svjetskom ratu borili protiv stranih okupatora i domaćih izdajnika.

>> Hrvatski narodni sabor BiH: Osuda misa za bleiburške žrtve uvreda je Hrvatima

Najmudriji se u cijeloj priči zasad pokazao reis islamske zajednice u BiH Husein efendija Kavazović, koji je u intervjuu pozvao da se prestane s “oštricama” na račun Hrvata i Puljića. Kavazović se tako pozicionirao kao jedan od rijetkih umjerenih glasova na bošnjačkoj desnici, a i elegantno ignorirao činjenicu da su godinama u ustaškim dernecima na Bleiburgu sudjelovali i njegovi imami. 

U Sarajevu ima i značajan broj iskrenih antifašista

Bez obzira na cijeli ovaj višednevni festival licemjerja, ne treba smetnuti s uma da u Sarajevu ima i iskrenih antifašista, koji su zgroženi Puljićem bez ikakvih pozadinskih motiva. Riječ je o građanima koji su politički većinom neorganizirani, što je pokazala i nemogućnost da se osmisli i organizira javni protest protiv sporne mise na način koji ne bi bio upitan. 

Uostalom, Puljićeva misa nije prva revizionistička mrlja na antifašističkom profilu Sarajeva, za to je baš zaslužan vladajući SDA sa svojom glorifikacijom muslimanskih ustaša i preimenovanjem sarajevskih ulica i obrazovnih institucija njihovim imenima. 

Licemjerje Sarajeva

Koliko god Sarajevo voli njegovati svoj imidž neupitnog antifašizma, on je odavno kompromitiran. Narodni heroj Vladimir Perić Valter, na kojega se u Sarajevu rado pozivaju, odavno bi riješio problem imenovanja ulica po muslimanima ustašama, pa i bombama ako treba. Dio građana Sarajeva se protiv toga bunio, ali bez konkretnih postupaka i učinaka.

Neke suštinske razlike između ustaša muslimana i ustaša katolika nema pa je licemjerno zgražati se nad Puljićem, dok u Sarajevu postoji škola nazvana po Busuladžiću. Bilo kako bilo, jedini preostali neupitni i neokaljani antifašistički grad u BiH je Tuzla, u kojemu, nota bene, na vlasti nikad nije bio SDA.

Hrvatska mora intervenirati da se sarajevska misa otkaže

Zahvaljujući u najmanju ruku nesmotrenoj odluci vrha hrvatske zakonodavne vlasti i organizatora komemoracije za Bleiburg da se centralna misa održi u Sarajevu, BiH je ovih dana ponovno bure baruta. U međuvremenu je u medije iscurilo Puljićevo pismo Vatikanu u kojemu tvrdi da mu je ugrožen život, što je lako moguće nakon svega što se izreklo u javnosti proteklih dana.

Hrvatska ima priliku ispraviti Jandrokovićevu pogrešku te intervenirati kod Puljića i HBK da odustanu od sarajevske mise. Ako u Sarajevu ove subote situacija eskalira do prolijevanja krvi, RH će nedvojbeno imati svoj nemali dio odgovornosti u tome.

Previše štete već je učinjeno, nema racionalnog razloga da se dolijevanje ulja na vatru nastavi.