DOKUMENTARAC Posljednji ples poprilično je dobro ispričao priču o Michaelu Jordanu i njegovoj karijeri u Chicago Bullsima, s naglaskom na posljednju sezonu i šesti naslov prvaka.

Bilo je u njemu i rupa. Neke je detalje Jordan osobno zabranio prikazati i izravno je utjecao na sadržaj filma, što ipak stavlja mrlju na objektivnost cijele priče, koja je završila njegovim mislima o raspadu šampionske generacije. 

Film nije donio pravi, objektivan odgovor zašto se raspala ta genijalna generacija Bullsa, a rupe je pokušao popuniti novinar koji je te sezone na dnevnoj bazi pokrivao Bullse i vodio dugačke intervjue s dvojicom ljudi ključnih za rastanak - Jerryjem Krauseom i Philom Jacksonom. Njih su dvojica, tvrdi Skip Bayless, osnovni i podjednaki krivci za to što je karijera Michaela Jordana završila prijevremeno, iako je Jackson u filmu prilično lišen krivnje, a Jordan očito nije želio odgovoriti na pitanje zašto ga je toliko slijepo slijedio.

Jordan kaže da bi ostali svi, ali Jackson je već bio prelomio

"Izluđivao me je jer smo mogli osvojiti i sedmi. Iskreno u to vjerujem. Možda ne bismo, ali ne mogu prihvatiti da nismo ni pokušali", rekao je Jordan u dokumentarcu uvjeravajući redatelja i gledatelje da bi svi igrači i trener Jackson pristali potpisati jednogodišnje ugovore da su im ih Bullsi, odnosno generalni menadžer Jerry Krause i vlasnik Jerry Reinsdorf, ponudili.

Odmah ga je praktički demantirao Jackson rekavši da je jednostavno bilo vrijeme za rastanak.

Krause je u svojim nedovršenim memoarima prije smrti iznio svoju verziju istine, prema kojoj je Jackson odavno sam odlučio otići, a poznato je da Jordan nije želio igrati za drugog trenera, te je pojasnio rezoniranje odluke da klub ne zadrži ni jezgru momčadi.

Film se s razlogom zove Posljednji ples jer je Jackson baš tim opisom svojim igračima bio predstavio posljednju sezonu. Svi su unaprijed znali da nakon nje neće ostati zajedno. Čak je i Krause javno naglasio da Jackson neće ostati trener ni ako sezonu završi bez poraza.

Je li Jordan zaista morao otići za njim?

Naposljetku, nije se samo raspala jedna od najvećih momčadi svih vremena nego je i prerano završila karijera njene najveće zvijezde. Jordan je i u tom trenutku, s 35 godina, i dalje bio najbolji igrač svijeta. Vratio se s 38 u Washington Wizardsima, ali to više nije bilo to. No s 36, pa i 37, još je mogao dominirati.

Različite strane imaju različita viđenja raspada i teško je spoznati pravu istinu, osim onima koji su joj svjedočili i mogu je barem pokušati predstaviti iz neutralnog kuta. Upravo je to učinio Skip Bayless, danas popularni televizijski analitičar koji je te sezone radio kao kolumnist Chicago Tribunea te je iz prvih redova pratio sve što se događalo u organizaciji Bullsa.

Snimio je 21-minutni video u kojem u detalje objašnjava podjednaku krivnju Phila Jacksona i Jerryja Krausea uz zaključak da su njihovi ego i taština nepravedno skratili karijeru najvećeg svih vremena za dvije godine.

"Imao sam privilegij gledati posljednji ples uživo i pisati o njemu, a u završnici sezone imao sam velike intervjue jedan na jedan s dvojicom ljudi čiji je raspadnut odnos bio glavni razlog za to što je Michael Jeffrey Jordan prijevremeno završio karijeru. U ožujku te godine sjeo sam s generalnim menadžerom Jerryjem Krauseom, a u svibnju, tijekom serije doigravanja protiv Charlottea, imao sam veliki intervju s Philom Jacksonom. Obojica podjednako snose veliku odgovornost za skraćivanje najboljih dana Jordanove karijere", započeo je svoje izlaganje Bayless.

"Otkrio sam da je Zen Master (tako su Jacksona zvali zbog propovijedanja zen filozofije, op.a.) zapravo Spin Master", rekao je i dodao da trećina krivnje treba ići i vlasniku kluba Jerryju Reinsdorfu jer je "neshvatljivo dopustio Krauseu potpunu kontrolu momčadi".

Kao u Dallas Cowboysima

"Odnos Krausea i Jacksona se raspao i Krause je prije početka sezone objavio da će Jackson biti trener još samo godinu dana, pa sve i da sezonu završi omjerom 82-0, iako je znao da je Jordan rekao da odlazi ako ode Jackson. U životu se nisam susreo s toliko nevjerojatnim sukobom poput ovog", rekao je Bayless i podsjetio da je napisao tri knjige o Dallas Cowboysima te je ovaj sukob usporedio s onim njihovog generalnog menadžera Jerryja Jonesa i trenera Jimmyja Johnsona, koji se također nisu mogli dogovoriti oko podjele zasluga za osvajanje Super Bowla 1992. i 1993. No taj je rasplet sam predvidio godinu dana ranije. "Taj mi je raspad bio jasan, ali ovaj ne mogu razumjeti."

Krause je već krajem te sezone pronašao Jacksonova nasljednika, i to u Timu Floydu, mladom treneru sveučilišta Iowa State, kojeg su Phil i društvo posprdno zvali Pink Floyd. Krause je to demantirao, a Jackson je u intervjuu s Baylessom na pitanje je li taj angažman već gotova stvar bez ustručavanja odgovorio:

"Apsolutno. Jerry se već obvezao. Bit će teško Timu Floydu, Jerry mu je namjestio vrlo tešku situaciju."

"I bio je u pravu", nastavlja Bayless. "Pretpostavljao je da će Michael otići ako on ode, što je ovaj i učinio. Floyd je bio dobar čovjek i trener, ali u sljedeće tri sezone Bullsi su s njim imali omjere 13-37, 17-65 i 15-67. Bez Michaela Jordana."

Jackson je izmanipulirao Krausea

Jordan je te posljednje sezone već otvoreno besramno vrijeđao i omalovažavao Krausea pred suigračima i trenerima, a ovaj je Baylessu rekao da je to bilo, onako, prijateljski. Pitao se zašto svi misle da se želi riješiti Michaela, iako je znao da je Jordan već ranije rekao "Ako ide Phil, idem i ja". Živio je u zabludi, ali s Michaelom ili bez njega, bio je uvjeren da može ponovno izgraditi šampionsku momčad s novim trenerom.

"U tom mi je intervjuu otkrio kome se najviše divi u NBA povijesti. Rekao je: 'Naslijeđu Reda Auerbacha u Bostonu.' On je bio svojevrsni vlasnik, predsjednik i generalni menadžer Celticsa. Najviše mu se kod njega sviđalo to što je osvajao naslove s tri različite momčadi. Očito, Krause je želio pokazati svijetu da može učiniti isto, osvojiti titulu bez Michaela i Phila", poentirao je Bayless pa mu odao priznanje na sjajnim potezima poput draftiranja Scottieja Pippena, hrabrosti da iz Europe dovede Tonija Kukoča te iznad svega angažmana Phila Jacksona.

"Jackson se zbližio s malim Jerryjem Krauseom, ulizivao mu se i rekao mu da ga voli. Zavarao ga je, uvjerio da misli da su tim. Kao pomoćni trener Bullsa dovoljno mu se približio da je Jerry naposljetku otpustio Douga Collinsa, trenera kojeg je Michael volio. Izmanipulirao ga je i nakon što su osvojili naslov 1991., okrenuo se protiv njega. Nisu bili ni prijatelji ni tim, i on ga je počeo ismijavati i sramotiti i to je Krausea shrvalo, to što je dopustio da ga Phil tako izradi. Ne krivim ga, pomalo i suosjećam s njim", ispričao je Bayless, a onda krenuo na najzabavniji dio priče.

Jordan je Batman, Pippen je Robin, a Krause - Pingvin

"Dok sam išao kući s intervjua, sinulo mi je. Jerry Krause je Pingvin iz Batmana. Sjećate se Dannyja DeVita u toj ulozi? Krause je bio niski, debeljuškasti tip koji se pomalo gegao poput pingvina. U filmu su roditelji lik Dannyja DeVita kao bebu ostavili u kanalizaciji Gotham Cityja pa su ga spasili i odgojili pingvini. Onda ga je zli broker angažirao da radi njegove prljave poslove, a on je samo žudio za tim da ga svi vole, baš kao Krause. Ali nije mogao nadići Michaela, jedan Jordana, a drugi Keatona, koji je u filmu glumio Batmana. O tome sam napisao kolumnu, koja je dobila mnoge pohvale. Jerry Krause je Pingvin. Na kraju ti bude žao Pingvina jer je u krivu zato što je na pogrešnoj strani. Nikad neće pobijediti Batmana i naposljetku ga doživljavaju kao ultimativnog zlikovca. Tako je Krause i ostao zapamćen u povijesti", završio je Bayless sjajnu paralelu, pogotovo ako se zna da su Jordana i Pippena često nazivali Batmanom i Robinom.

"Sasvim slučajno, nedugo nakon toga susreli smo se u WC-u u dvorani i tu smo se sukobili. Pitao me kako sam to mogao napisati, tako ga osramotiti, kako sam mogao to učiniti njegovoj obitelji... Rekao sam mu da je on javna osoba koja je na jednoj strani, a da su Phil i Michael na drugoj, da je jednostavno na pogrešnoj strani povijesti, pa sam ga pitao: Kako si ti to mogao učiniti obitelji Bullsa? Rekao mi je da je učinio velike stvari, angažirao Phila iako su ga mediji kastrirali zbog toga. To sam mu priznao, ali i rekao da ne mogu prihvatiti da šalje Michaela u mirovinu dvije godine prerano", priča Bayless pa se prebacuje na svibanjski intervju s Jacksonom, u kojem ga je pitao može li se situacija ikako spasiti.

"Trebat će makjavelistički trud treće strane da bi se ulje i voda pomiješali", odgovorio mu je i intervju završio metaforičkim zaključkom da su se već toliko razišli da nema povratka.

Zašto Jordan nije prelomio?

"Ali moram vam reći, kako sam počeo upoznavati Jordana te sezone, počeo sam dobivati drukčije signale. Phil je već javno govorio da Michael odlazi ako on ode, ali Michael mi je nakon jedne utakmice doigravanja na to rekao: 'To je Philovo mišljenje.' Zbog toga sam shvatio da Michael možda misli kako Jackson nije toliko esencijalan. Možda je zaključio da su Jackson i Krause samo dva kukca na njegovom vjetrobranu dok juri prema novom naslovu prvaka. Možda ga je nerviralo, pa i provociralo Jacksonovo mišljenje da ostaje bez gasa. Zašto Michael ne bi mogao otići Reinsdorfu i reći mu da je jasno da su se Jackson i Krause potpuno razišli, da želi igrati još godinu ili dvije, da je momčad još dovoljno mlada i tražiti da mu, na primjer, vrati Douga Collinsa, nekog trenera s kredibilitetom kojeg će poštovati i kojem će vjerovati, a ne sveučilišnog trenera? Zašto to nije učinio?" pita Bayless i nudi odgovor.

"Jackson je imao nekakav neshvatljiv utjecaj na Jordana, kojega se moglo impresionirati, a Phil je znao biti vrlo uvjerljiv. Nekako ga uvjerio da mora otići za njim, da mora to učiniti Krauseu, osvetiti se njemu i Reinsdorfu, dvojici Jerryja. I upalilo je, osvojili su šest naslova, ali nije moralo tu stati. Bio je to Philov posljednji ples, nije morao biti Michaelov! To je bilo pogrešno."

Tada je Bayless u kolumni napisao da je najuvredljivija sportska misao koje se mogao sjetiti da se Jordan prerano umirovi s 35 godina, a Jackson trenira nekog drugog s 53.

Jackson je godinu kasnije preuzeo Lakerse s Kobeom i Shaqom i nastavio nizati titule

"Bum! Pogodite što? Godinu kasnije, ne s 53, nego s 54, Phil preuzima Lakerse sa Shaqom i Kobeom. S Jordana na Shaqa i Kobea. Te su sezone osvojili prvi od tri uzastopna naslova. Dakle, on pobjeđuje, Jordan gubi. Ne razumijem zašto je Jordan žrtvovao dvije godine karijere zbog Phila Jacksona. Phil je izmanipulirao Krausea da ga angažira, a zatim ga prevario i okrenuo Jordana protiv njega. Shvaćam to, bio je to sjajan taktički potez. Ali nije trebalo ovako završiti, krivnja je na Spin Masteru barem koliko na Krauseu. Phil je otišao, a Michael je odjahao u suton, valjda iz lojalnosti prema Philu, i izgubio tri godine vrhunca karijere, imao bi 35, 36 i 37. Zbog Pingvina, Spin Mastera i vlasnika koji nije bio u stanju vladati situacijom", zaključio je Bayless svoje izlaganje.

Možda ni njegova verzija priče nije sasvim istinita, a i ona je dijelom bazirana na teorijama i pretpostavkama, ali daje nov i vrlo zanimljiv pogled na jedan od najvećih sportskih fenomena posljednjih desetljeća. Ako Bayless i nije potpuno rasvijetlio cijelo priču, barem je donio nove detalje i djeliće slagalice kojom svi možemo složiti svoju verziju istine o raspadu momčadi koja je devedesetih godina, a zbog Posljednjeg plesa i u prethodnih mjesec i pol dana, fascinirala svijet. Kad je već Jordan nije želio ispričati do kraja.