MANAUS, brazilski velegrad u srcu Amazone, posljednjih tjedana bilježi neočekivani pad broja smrti i novozaraženih covidom-19 unatoč tome što se njegovi stanovnici nisu pridržavali nikakvih propisanih epidemioloških mjera.

Neki znanstvenici ovu pojavu tumače mogućim približavanjem kolektivnom imunitetu. Kolektivni imunitet stječe se kada se dovoljan broj ljudi prokuži ili procijepi tako da virus teško nailazi na nove osjetljive ljude koje bi mogao zaraziti pa njegovo širenje posustaje odnosno prestaje.

Prizori masovnih grobnica Manausa obišli su svijet

Još prije nekoliko mjeseci taj brazilski grad od 1,8 milijuna ljudi bio je katastrofalan primjer posljedica negiranja opasnosti koju predstavlja pandemija. Tom negiranju svojom je politikom ponajviše pridonio kontroverzni desničarski brazilski predsjednik Jair Bolsonaro.

Snimke svakodnevnog kopanja masovnih grobnica u Manausu, napravljene uglavnom dronovima, obilazile su svijet. Sredinom travnja lokalne su vlasti pokušale uspostaviti karantenu, no njihove su preporuke odbijene, a ljudi su nastavili obolijevati i umirati. Na vrhuncu krize u svibnju dnevno se pokapalo stotinjak ljudi, oko pet puta više nego što je uobičajeno. Unatoč svemu nije bilo karantene, odnosno lockdowna, nisu se nosile maske, niti se držala preporučena fizička distanca. Od posljedica covida-19 umrlo je najmanje 3300 ljudi (to je broj potvrđenih slučajeva).

U srpnju i početkom kolovoza broj novih zaraza je konačno pao, a s njime i broj smrtnih slučajeva. Budući da se u ponašanju građana nije promijenilo ništa esencijalno, znanstvenici su iznijeli hipotezu prema kojoj je ovaj teško pogođeni grad došao nadomak kolektivnog imuniteta tako da je širenje virusa počelo posustajati.

Nizak prag kolektivnog imuniteta u Manausu

Serološka istraživanja provedena na vrhuncu epidemije u Manausu pokazala su da je ondje protutijela razvilo oko 20% stanovništva. To je značajno manje od predviđanja nekih znanstvenih modela prema kojima je za stjecanje kolektivnog imuniteta potrebna prokuženost između 50% i 80% stanovništva. Ovdje treba uzeti u obzir da razvoj protutijela kasni po par tjedana za infekcijom. Također treba imati na umu da su istraživanja pokazala da dio stanovništva može imati staničnu otpornost na covid-19, čak i bez zamjetnih razina protutijela. U toj vrsti imuniteta ključnu ulogu igraju razne vrste T stanica. Konačno, ne slažu se baš svi znanstvenici da su nalazi testiranja provedenih u Manausu 100% pouzdani.

Za usporedbu, epidemija je u ekvadorskom gradu Guayaquilu posustala nakon što je ostvarena značajno viša prokuženost, od oko 33%.

Zanimljiv primjer iz Indije

Drugi zanimljiv primjer je Indija. U drugoj polovici srpnja rezultati seroloških testiranja pokazali su da je u 8 od ukupno 11 okruga New Delhija više od 20% stanovnika imalo protutijela. Najviša razina zabilježena u centralnom okrugu bila je 28%, dok je u nekim dijelovima predgrađa bila oko 13%. U tom gradu do tada je umrlo oko 3700 ljudi. No virus se i dalje nastavio širiti, a broj umrlih do danas je narastao na 4426.

U zatvoru San Quentin covidom-19 zaražno je više od dvije trećine zatvorenika.

Drugim riječima, na temelju procjena za Manaus teško bi se sa sigurnošću moglo zaključiti da je za kolektivni imunitet uvijek i svugdje dovoljna prokuženost od oko 20%.

Prokuženost u Manausu mogla bi biti i viša od 30%

Konačno, matematičar i epidemiolog Adam Kucharski, profesor epidemiologije zaraznih bolesti na London School of Hygiene and Tropical Medicine, autor knjige 'The Rules of Contagion: Why Things Spread - and Why They Stop' ('Pravila zaraze: Zašto se stvari šire i zašto prestaju'), na Twitteru je nedavno objavio kako smatra da je postotak prokuženih u Manausu ipak značajno veći - negdje oko 30%, što temelji na relativno visokom specifičnom mortalitetu od oko 0,2% (3300/1.800.000 x 100 = 0,183%) u relativno mladoj populaciji. Tu treba imati na umu da je 0,2% mortalitet u ukupnoj populaciji Manausa, koja ni približno nije sva zaražena, a ne među zaraženima (IFR) ili potvrđeno zaraženima (CFR). Ova dva posljednja broja značajno su veća.

Model prema kojem za kolektivni imunitet treba manje posto prokuženih

Kako god bilo, čak i Kucharskijeva procjena da bi za kolektivni imunitet u Manausu možda moglo biti dovoljno oko 30% prokuženosti, još je uvijek značajno niža od procjena modela koji su pokazivali da je ona vjerojatno negdje između 50% i 83% (najčešće se uzimao srednji broj od oko 60%).

Neslaganje u procjenama možda bi u nekoj mjeri mogli objasniti neki složeniji statistički računalni modeli koji se temelje na ideji da se neće svi dijelovi populacije jednako lako zaraziti koronavirusom te da nemaju svi dijelovi populacije u svim zemljama iste socijalne navike kretanja i bliskog kontaktiranja.

Većina modela kojima se računa kolektivni imunitet uglavnom se temelji na pretpostavci da će se svi ljudi podjednako lako zaraziti te da će svi u društvu podjednako učestalo dolaziti u bliske kontakte. No to očito nije točno. Neki mlađi ljudi mogu biti otporniji na virus, a neki ga mogu preboljeti čak i bez razvoja mjerljivih razina protutijela. Osim toga, neki dijelovi populacije, osobito mlađi ljudi, intenzivnije će se kretati i ulaziti u bliske kontakte nego stariji. Nadalje, neki ljudi koji su jače izloženi virusu, kao neki medicinski djelatnici, češće će se zaraziti. Također, virus se značajno lakše širi u gušće naseljenim središtima velikih gradova nego u rijetko naseljenim ruralnim krajevima.

Covid se više širi u siromašnim četvrtima nego u bogatima

Konačno, istraživanja su pokazala da se covid-19 značajno više raširio u siromašnim četvrtima nego u bogatima. Primjerice, jedna studija provedena od vrata do vrata u indijskom Mumbaiju pokazala je da je u siromašnim dijelovima grada između 51% i 58% stanovnika imalo protutijela, dok se u drugim dijelovima grada taj udio kretao između 11% i 17%. To je razumljivo ako se zna da su najsiromašniji stanovnici Mumbaija tijesno natiskani u svojim kućama, da često dijele kupaonice ili zahode te da uglavnom nemaju mogućnosti nabaviti maske.

U skladu s ovim pretpostavkama biomatematičarka Gabriela Gomes i njezini suradnici iz Liverpool School of Tropical Medicine u svibnju su zaključili da bi prag kolektivnog imuniteta u nekim dijelovima svijeta mogao biti niži od 60%. Ideja se temelji na pretpostavci da bi se kolektivni imunitet možda mogao dosegnuti kada se prokuži dio populacije koja je najizloženija virusu, uglavnom mlađi, koji su otporniji, a koji se više kreću i blisko druže.

U svojem modelu tim je uzeo u obzir 'koeficijent varijacije' koji kvantificira varijabilnosti u osjetljivosti na virus. Takvim modeliranjem došao je do praga od oko 20%.

No treba istaknuti da je to ipak samo jedan od teorijskih modela. Razvoj situacije u stvarnosti od zemlje do zemlje i od grada do grada može značajno odstupati.

Što za Hrvatsku i svijet znači cijena koju je platio Manaus?

Primjer Manausa nametnuo je pitanje koliku bi žrtvu trebao podnijeti svijet da bi se postigao kolektivni imunitet?

Ako prihvatimo tezu da je on u Manausu uistinu ostvaren, proizlazi da bi oko 0,183% stanovništva trebalo umrijeti da se on ostvari.

To bi značilo da bi u Brazilu, koji ima oko 209,5 milijuna stanovnika trebalo umrijeti oko 383.000 ljudi, tri puta više nego do sada.

U SAD-u, s populacijom od 328,2 milijuna stanovnika, moralo bi umrijeti oko 600.000 ljudi, više od tri puta nego do sada.

U Hrvatskoj sa 4 milijuna trebalo bi umrijeti oko 7500 ljudi, što je 40 puta više nego do sada.

Po istoj računici, u cijelom svijetu trebalo bi umrijeti oko 14 milijuna ljudi.

Manaus ima malo starijih od 65

Netko bi mogao prigovoriti da je smrtnost u Manausu relativno visoka jer je ondje zdravstveni sustav značajno lošiji nego u zapadnim razvijenim zemljama, uključujući i Hrvatsku.

No s druge strane populacija tog grada relativno je mlada, a to je čimbenik koji ima najveći utjecaj na smrtnost od covida-19, čak veći nego kvaliteta zdravstvenog sustava. Naime, prema dostupnim podacima Manaus ima tek oko 4% stanovnika starijih od 65 godina. U Hrvatskoj je taj postotak visokih 20,37%. Hrvatska je 2018. imala oko 832.612 starijih od 65.

Danas je već svima uglavnom poznato da smrtnost od covida-19 raste s godinama starosti. Zapravo, ona pokazuje sličnu distribuciju kao mortalitet od svih uzroka koji ima tendenciju rasta od oko 10% sa svakom godinom nakon 30. godine.

(Ne)opravdanost očekivanja kolektivnog imuniteta

Postoji još jedan važan razlog koji dovodi u pitanje opravdanost temeljenja državnih strategija na ideji o stvaranju kolektivnog imuniteta. Naime, nitko ne može pouzdano reći kada će on biti dosegnut, a osobito hoće li biti trajnije prirode.

Primjerice, novija istraživanja pokazala su da tek vrlo mali postotak od oko 1% teško oboljelih ima dovoljne razine antitijela za neutralizaciju SARS-CoV-2. Nitko za sada ne zna što to točno podrazumijeva.

Osim toga nije jasno koliko dugo bi imunitet na SARS-CoV-2 mogao potrajati. Neka istraživanja pokazala su da imunitet čak kod osoba koje su imale jaku infekciju slabi već nakon nekoliko tjedana.

Nadalje, neke studije pokazuju da se kod osoba sa slabijim simptomima rjeđe mogu naći mjerljive razine antitijela.

Konačno u nekoliko navrata u Kini i Europi zabilježeni su i slučajevi ljudi koji su se ponovno zarazili nakon što su bili potvrđeno bolesni i nakon što su ozdravili.

S druge strane ohrabruje nova studija objavljena u časopisu New England Journal of Medicine koja je pokazala da je kod ljudi na Islandu kojima je covid-19 potvrđen PCR testom razina protutijela nije značajnije pala u naredna četiri mjeseca. No, za sada još nije utvrđeno je li ta razina dovoljna da se prokuženi ne mogu ponovno zaraziti covidom-19.

Kolektivni imunitet ne može biti temelj za strategiju

Zbog svega navedenog, zbog svih nepoznanica koje još uvijek postoje, skupina znanstvenika upozorila je 12. kolovoza u časopisu Journal of the Royal Society of Medicine da Švedska nije uspjela ostvariti kolektivni imunitet unatoč visokom mortalitetu, jednom od najviših na svijetu.

"Unatoč gore navedenim kritičkim primjedbama, nema opravdanja za schadenfreude (prev. zluradost), niti za to da se Šveđani osjećaju pretjerano jadno zbog svojeg oslanjanja na folkvet (prev. razboritost naroda). Dok se ova strategija može činiti samo kao tradicionalna rizična švedska iznimnost, nama u Velikoj Britaniji bilo bi dobro da se prisjetimo da kročimo gotovo istim putem. Trenutno, unatoč „strogom (ali zakašnjelom) zaključavanju“ u Velikoj Britaniji i odmjerenijem švedskom odgovoru, obje zemlje imaju visoku sedmodnevnu prosječnu stopu smrtnosti od SARS-CoV-2 u usporedbi s drugim skandinavskim i europskim zemljama. Tek nakon što u potpunosti budemo mogli razumjeti i pandemiju i učinak poduzetih mjera - nakon najmanje godinu ili dvije - moći ćemo početi ozbiljnije prosuđivati ​​što je učinjeno ispravno", poručili su autori na kraju svoje opsežne analize.

Slične poruke o kolektivnom imunitetu kao skupom i teško dostižnom cilju u kolovozu je uputila i Svjetska zdravstvena organizacija (WHO).

Želite li momentalno primiti obavijest o svakom objavljenom članku vezanom uz koronavirus instalirajte Index.me aplikaciju i pretplatite se besplatno na tag: koronavirus

Index.me aplikaciju za android besplatno možete preuzeti na ovom linku, dok iPhone aplikaciju možete preuzeti ovdje.