OTAC ga je trenirao do iznemoglosti, sve do 14. godine branio mu je da igra utakmice, a sada ga savjetuje da se ne ženi dok ne završi nogometnu karijeru. Očeve naredbe još ne krši, kao što nije prekršio ni naredbu Južne Koreje da osvoji zlatnu medalju ako želi izbjeći dvogodišnji vojni rok. Postao je jedan od najboljih igrača svijeta.

Heung-min Son ima 28 godina, u najboljoj je životnoj formi i realizira skoro pola šansi u kojima se nađe. On je autor najboljeg gola prema izboru Fife za 2020. godinu te drugi najbolji strijelac i četvrti najbolji asistent Premiershipa u ovoj sezoni. 

Nogomet mu je bio predodređen jer je otac tako odlučio

Sonov učinak na terenu je fascinantan, ali njegova životna priča nije ništa manje zanimljiva. Nogomet mu je bio predodređen jer je to bila velika želja njegovog oca Son Woon-junga, koji je zbog ozljede nogometnu karijeru morao prekinuti kao 28-godišnjak. 

Svoju ogromnu ljubav prema nogometu Woon-jung je odlučio prenijeti na sinove Heung-mina i tri godine starijeg Heung-yuna. Bilo je neupitno da će braća biti nogometaši, samo je bilo pitanje koliko će daleko dobaciti. 

"Čim sam prohodao, udarao sam loptu", kazao je Son za The Guardian.

Očevi savjeti bili su dobronamjerni, kao i njegovi postupci, ali treniranje s njim nije bilo nimalo lako. Braća su morala trenirati po snijegu i zbog hladnoće pokrivala uši, ali otac bi ih grdio jer je smatrao da tako ne daju najbolje od sebe.

"Sve što smo radili bilo je vezano za nogomet. Otac nam je govorio da moramo ranije ići u krevet i da moramo jesti dobro kako bismo igrali nogomet. Uvijek nam je govorio da je život kratak i da moramo raditi stvari koje volimo i da radeći te stvari moramo ići do granice da postajemo djelomično ludi za tim stvarima", kazao je Heung-yun jednom prilikom.

Woon-jung i danas radi kao trener u akademiji SON, a trenirajući svoje sinove imao je vrlo specifične metode. Primjerice, oni nisu puno šutirali niti su se dugo zadržavali na drilovima za razvijanje pasova, a cilj takvog rada bio je izbjeći pretjerano forsiranje mišića. Također, braća nisu igrala utakmice sve do 14. godine jer je Woon-jung smatrao da one tijekom razvojnog perioda loše utječu na psihologiju sportaša.

Treninzi su bili naporni, a kazne zbog loše izvedbe ili neposlušnosti vrlo teške. Woon-jung je znao tjerati sinove da po četiri sata pimplaju loptu kada bi ga naljutili.

"Nekada udaram svoje sinove ako je potrebno. Znam da Europljani to ne razumiju", govorio je svojedobno Woon-jung.

"Po četiri sata sam pimplao, vidio sam tri lopte umjesto jedne"

Heung-min Son je često naglašavao očev utjecaj tijekom karijere. U njegovim riječima uvijek se moglo vidjeti koliko ga poštuje.

"On je bio vrlo strog trener. Takav je i sada. Uvijek je govorio da moram naporno raditi i biti profesionalac, ali bez napornog treninga ne bih bio ovdje. Ja sam vrlo zahvalan zbog toga. Imao je oštre poruke i treninge. Tjerao me da četiri sata pimplam loptu. Možete li zamisliti, četiri sata? Nakon dva sata podloga se pomicala kao vrtuljak, a činilo mi se da vidim tri lopte umjesto jedne", govorio je Son za BT Sport.

Stariji sin Heung-yun nije uvijek mirno prihvaćao očeve savjete i nekada bi mu se suprotstavio, ali Heung-min bi se samo smiješio i obavljao zadatke.

"Čak i kada bi ga otac ukorio, Heung-min ne bi to teško prihvaćao, već bi se smijao", kazao je Heung-yun za AFP.

Heung-yun nije uspio ostaviti dubok trag u nogometu. Kratko je igrao u njemačkom Halstenbeku koji se danas natječe u šestoj ligi. Za razliku od njega, Heung-min je samo napredovao, a vrlo važan trenutak njegove karijere dogodio se 2010. godine kada je kao 16-godišnjak stigao u omladinski pogon Hamburger SV-a.

HSV je imao vezu s Nogometnim savezom Južne Koreje koji mu je poslao tri igrača, a jedan od njih bio je Heung-min Son. Po dolasku u HSV odmah je pokazao koliko je nadaren. Kao i danas, krasile su ga brzina i impresivna završnica.

U HSV-u su primijetili da je Sonov otac mnogo radio na nogometnim osobinama svog sina, ali i da je dobro pazio na razvoj njegovog karaktera. Treneri su u Sonu imali pravog profesionalca i igrača s kojim je užitak raditi. Odmah su shvatili da taj tinejdžer ima visoke ciljeve i odlučno ide prema njima.

"Bilo je lijepo raditi s njim. Svakog jutra bi se smiješio i bio je vrlo otvoren. Kad god sam pričao s njim, gledao je prema naprijed. Nikada ne bi rekao: 'Dobro, sretan sam u Hamburgu', jer je njegov san bio da igra u Premiershipu. To mi je posebno kod njega. Govorio je o Premiershipu i njegov san je postao stvarnost. Važno je da imate talent, da radite, da imate podršku i da vas zaobilaze ozljede, ali on je imao viziju i znao je što mora raditi i sada mu se ostvario san", kazao je za BBC Markus von Ahlen, koji je trenirao Sona u omladinskom pogonu HSV-a.

Od početka je imao samo jedan cilj - Premiership

Son je brzo napredovao u HSV-u i već je s 18 godina debitirao za prvu momčad. Uskoro je privukao pažnju Bayer Leverkusena koji ga je kupio 2013. godine za 10 milijuna eura. Tamo je nastavio sa sjajnim igrama i samo dvije godine kasnije ispunio mu se san - za 30 milijuna eura kupio ga je Tottenham i konačno je zaigrao u Premiershipu.

Iako je toliko želio igrati u Engleskoj, stvari nisu išle kako je zamišljao. U prvoj sezoni 2015./2016. nastupio je u 40 utakmica u svim natjecanjima za klub i pritom postigao tek osam pogodaka. Osim toga samo 13 puta je bio starter u ligi.

Razmatralo se i o eventualnom odlasku iz Tottenhama, ali ipak je ostao. Već u drugoj sezoni tadašnji trener Tottenhama Mauricio Pochettino shvatio je da ima sjajnog igrača. Son je zbog nastupa na Olimpijskim igrama propustio prva tri kola sezone 2016./2017., a u četvrtom je zabio dva gola i asistirao za još jedan. Tako je počeo graditi svoj put ka statusu zvijezde.

Ovo je njegova šesta sezona u Tottenhamu i samo je prvu sezonu završio s manje od 18 postignutih golova. Njegov utjecaj posebno se vidio u prošloj sezoni kada je Pochettina zamijenio Jose Mourinho. Son je uz Harryja Kanea bio ključni igrač u izlazu iz rezultatske krize, a iz prošle sezone posebno će se pamtiti njegov gol protiv Burnleyja kada je uzeo loptu skoro kod svog šesnaesterca, pobjegao svim protivnicima i zabio gol na drugoj strani. Taj gol je zasluženo izabran za najbolji u 2020. godini.

Grafika: Sofascore za IndexSport

Veza Sona i Kanea posebno je došla do izražaja u ovoj sezoni. Međusobno su jedan drugom namjestili čak 12 golova, a rekord Premiershipa drže Chris Sutton i Alan Shearer koji su u jednoj sezoni postigli 13 takvih golova. Razumno je očekivati da će do kraja sezone Son i Kane srušiti taj rekord, kao i onaj Franka Lamparda i Didiera Drogbe koji su u Premiershipu jedan drugom asistirali za 36 golova. Tottenhamov tandem zasad je postigao 31 takav gol.

Osim sjajne suradnje s Kaneom, Son bilježi i nevjerojatne individualne brojke. On je s 11 golova drugi najbolji strijelac i s četiri asistencije šesti najbolji asistent Premiershipa. Često se nalazi u opasnim situacijama pred protivničkim golom, a promašio je samo četiri velike šanse te suigračima podijelio 26 ključnih dodavanja, po čemu je sedmi najbolji igrač lige. 

Podatak koji najbolje opisuje njegovu veličinu je učinkovitost njegovih udaraca od čak 44 posto, što je uvjerljivo najbolji postotak računajući igrače koji su postigli barem dva pogotka. Ovdje se računaju i blokirani udarci, a bez njih njegova učinkovitost iznosi čak 58 posto.

Svojim igrama Son je davno zaludio navijače u Južnoj Koreji, što se moglo vidjeti još dok je igrao za Bayer Leverkusen. Kad je klub je imao turneju u Južnoj Koreji, okupilo se 30 tisuća navijača kako bi dočekali Sona. Igrači Leverkusena bili su impresionirani takvim prizorom.

Sad je svjetska zvijezda, ali poštovanje prema ocu ostalo je isto

Ipak, ni velika popularnost ne bi spriječila Sona da nakon 28. godine ne odsluži vojni rok da s Južnom Korejom nije osvojio zlatnu medalju na Azijskim igrama 2018. godine.

Taj uspjeh s reprezentacijom omogućio mu je da umjesto dvije godine odradi samo tri tjedna vojnog roka, a tu priliku iskoristio je tijekom lockdowna zbog koronavirusa krajem travnja i početkom svibnja.

Iako je u najboljim igračkim godinama i najboljoj formi karijere, i dalje maksimalno poštuje očeve savjete. Nedavno je objavio da se neće oženiti sve dok ne završi karijeru i tako će poslušati njegovu želju s početka teksta.

"Slažem se s njim. Kada se oženiš, broj jedan postane obitelj, dakle žena i djeca su ispred nogometa. Želim da mi nogomet bude broj jedan dok sam na vrhunskoj razini. Ne znam koliko ću dugo igrati tako. Kada se oprostiš ili kada imaš 33 ili 34 godine, opet možeš imati dug život sa svojom obitelji", kazao je Son za The Guardian.

Uz poštivanje oca i svoje obitelji te uz naporan rad i ogromnu vjeru u sebe Son je došao na takvu razinu da ne bi bilo iznenađenje vidjeti ga među kandidatima za Zlatnu loptu narednih godina. U svakom slučaju, ima veliku priliku da bude dio generacije koja će Tottenhamu nakon dugogodišnjeg čekanja donijeti trofeje. Već je ispisao sjajnu priču, a sve upućuje na to da još nije pokazao najbolje što ima.