"NAUČITI jezik u samo tri godine tako dobro da možete ići na natjecanja, uspjeh je i za vrsne jezikoslovce. A postigla je to sedamnaestogodišnja Tea Lončar iz Karina koja je materinski srpski zamijenila materinskim hrvatskim."

>>HTV objavio bizaran prilog o djevojci iz Srbije koja je naučila hrvatski jezik

Već je prilično otrcano isticati da su ovi prostori odavno nadrasli satiru i da sad egzistiramo u limbu u kojem svaka vijest može i ne mora biti zajebancija (nažalost, najčešće nije).

Ovo gore je pravi pravcati citat s HRT-a (postoji i prateći video), a ne satiričnih portala koji su se odlučili našaliti na račun jezičnih istjerivača duhova srpstva i njihovih nastojanja da Baniju pretvore u Banovinu. Ili koja god bila goruća tema kojom se trenutno bave.

Divno je biti nekome nešto

Ova opsesija da se hrvatski i srpski jezik prikažu kao dva toliko različita jezika da su potrebni titlovi ili pohvale učenicima koji "u samo tri godine" uspijevaju svladati brojne razlike, kao što su "nevjerojatno" i "neverovatno", vraćaju nas na staru dobru mudroliju koja je savršen komentar više-manje svakog međuplemenskog natezanja: "Srbi i Hrvati su jedan te isti komad kravlje balege koji je točak zaprežnih kola povijesti slučajno prerezao na pola."

S druge strane, ne moramo na sve gledati ovako negativno.

Primjerice, odnos Hrvata i Srba u svojoj je srži zapravo predivan jer da mi nismo toliko opterećeni jedni drugima, nikog ne bi bolio kurac za Hrvate i Srbe. Pa da citiram još jednog velikana pisane riječi: "Divno je biti nekome nešto, divno je biti tebi sve."

Novinar HRT-a odradio intervju s jednorogom

Međutim, vijest koja na prvu djeluje dovoljno bizarno postaje sve bizarnija što dulje o njoj razmišljali i proučavali je.

Kao prvo, netko od urednika čuo je "nevjerojatnu priču" o čarobnoj sedamnaestogodišnjakinji iz Obrovca nad kojom je uspješno izvršen egzorcizam srpstva pa sad - aj šit ju nat - govori tečan hrvatski, toliko tečan da vas preplavi osjećaj domoljubne miline čim čujete da u njenom naglasku nema više ni trunčice ekavice koja je toliko dugo jezično terorizirala ovaj jezikoljubivi narod.    

Kao drugo, netko od urednika čuo je za ovaj poliglotski spektakl pa je, umjesto da na sve odmahne rukom, zaključio: "Šalji našeg najboljeg čovjeka da se pozabavi ovom predivnom toplom ljudskom pričom o uspješnom postupku desrbizacije."

Kao treće, HRT-ov novinar Edi Škovrlj izašao je na teren i s preneraženim izrazom lica čovjeka koji je upravo ugledao prizor Jetija kako drka odradio oduševljen razgovor sa srednjoškolkom kojoj možda ni samoj nije jasno zašto su se ovi boomeri toliko uzjebali oko činjenice da je u par godina pokupila naglasak.

Štoviše, ova je smiješna vijest Teu stavila u središte besmislenog i, nadajmo se, jednodnevnog medijskog cirkusa.

I kao četvrto, ovo je najčitanija vijest na HRT-u, što u isto vrijeme rastužuje i veseli, jer ovo je i dalje vijest i tema, ali je dobro da još uvijek nismo toliko poludjeli pa smo svjesni koliko je apsurdna, što joj je u konačnici i osiguralo viralni status.

Bježi!

Ono što zapravo najviše rastužuje je to da je ovo Balkan u malom.

Tea je s obitelji preselila u selo u kojem su ona i roditelji jedini stanovnici, žive od 3000 kuna i 500 kuna stipendije iz Srbije, ona i sestra u školu putuju "cestom iz srednjeg vijeka" i sanjare o uspjehu u državi u kojoj je vijest dana to da ste u tri godine ekavicu uspješno zamijenili ijekavicom.

Draga Tea, završi to što imaš tu gdje jesi i bježi glavom bez obzira.

Bježi što dalje od srednjovjekovnih cesta i srednjovjekovnih stavova, stoljetnih međuplemenskih zavada i krajeva koji se spominju samo u crnoj kronici i ostani tamo gdje nitko ne razmišlja je li "nevjerojatno" ili "neverovatno", gdje te zbog toga nitko neće osuđivati i gdje nije bitno koristiš li hrvatski ili srpski, već koliko (bitnih) stranih jezika znaš.

I da ne budemo tipični Balkanci. Svi imaju neki svoj ekvivalent debilnog odnosa sa susjedima, ali kad si stranac i ne pripadaš ni jednoj od skupina, nije te briga, već sve promatraš sa sigurne distance. Nije puno, ali je dobar početak puta.