KAZALIŠNI redatelj i pedagog te dugogodišnji ravnatelj dramskog programa Dubrovačkih ljetnih igara Joško Juvančić preminuo je danas u Dubrovniku u 85. godini.

Juvančić je posljednjih mjesec dana bio u bolnici iako nije teže bolovao.

Biografija

Jupa, kako su ga odmilja zvali, rodio se 1936. godine u Dubrovniku, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Diplomirao je književnost na Filozofskom fakultetu i režiju na Akademiji za kazališnu umjetnost u Zagrebu. Nakon završene Akademije najprije je postao asistent Branka Gavelle, a zatim i Koste Spaića, što je uvelike odredilo njegovu budućnost kazališnog pedagoga.

Kao profesor glume, od 1960. do danas Juvančić je presudno utjecao na umjetnički razvoj mnogih danas poznatih i cijenjenih hrvatskih glumaca.

Prve važnije režije ostvario je u dubrovačkom kazalištu (Dubrovački skerac Feđe Šehovića 1961., Moliereova Škola za žene 1962.), kojem se poslije redovito vraćao postavljajući djela Držića, Schisgala, Bettija, Obaldije, Euripida, Ostrovskog, De Filippa, Vojnovića, Goldonija...

Široj hrvatskoj javnosti Juvančić se nametnuo sredinom 60-ih, kada je u zagrebačkim kazalištima režirao nekoliko važnih predstava - od Schisgalovih Daktilografa i Tigra u Teatru &TD, preko Tollerova Hinkemanna, Ghelderodeovih Škole za lude i Escuriala u Gavelli, do Goldonijeva Velikog smiješnog rata u HNK-u.

Od tada je režirao iznimno mnogo predstava u gotovo svim hrvatskim kazalištima, noseći se podjednako uspješno s klasicima domaće i svjetske dramske književnosti. Osobito su važne njegove postave Držićeva Plakira iliti Grižule i Dunda Maroja, Shakespeareova Sna Ivanjske noći, Vojnovićeve Dubrovačke trilogije, Vetranovićeva Kako bratja prodaše Jozefa i crkvenog prikazanja Ecce homo na Dubrovačkom ljetnom festivalu te suvremenih pisaca (Bakarić, Brešan, Ionesco, Simone, Cooney), pri čemu su neka od tih uprizorenja, primjerice Rosencrantz i Guildenstern su mrtvi Toma Stopparda u &TD-u (1971.), postala amblematskom kazališnom oznakom svog vremena.

Raznolikost Juvančićevih kazališnih iskustava upotpunjuju i mnoge režije predstava za djecu te režije lutkarskih predstava za djecu i odrasle (Skup, Osman, San Ivanjske noći...).

Posebno poglavlje njegove profesionalne biografije vezano je uz Dubrovačke ljetne igre/festival, u čijem je umjetničkom vodstvu bio neprekidno 20-ak godina te je od 1986. do 2001. obnašao i dužnost umjetničkog direktora, odnosno umjetničkog ravnatelja dramskog programa.

Za svoj umjetnički rad Juvančić je dobio mnoge ugledne nagrade i priznanja, među kojima se ističe nagrada "Vladimir Nazor" za životno djelo 2000., zatim nagrada "Dubravko Dujšin" 1982., nekoliko nagrada Hrvatskog društva dramskih umjetnika (Nagrada hrvatskog glumišta za najboljeg redatelja), a 2016. dobio je nagradu Grada Dubrovnika za životno djelo.