MARKO Vučetić rođen je 28. siječnja 1977. u Zadru. Završio je Filozofski fakultet u Zadru i poslijediplomski doktorski studij filozofije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Danas radi kao izvanredni profesor filozofije na zadarskom Sveučilištu.

Vučetić se u politici angažirao kao saborski zastupnik Mosta, no pokazalo se da mostovci nisu mogli tolerirati njegovu neovisnost, naročito kada je bila riječ o obrani prava žena i Istanbulskoj konvenciji.

Sada se Vučetić, uz potporu nekoliko stranaka, kandidirao za gradonačelnika Zadra te djeluje kao prvi izazivač u tri desetljeća koji bi mogao pobijediti aktualnu HDZ-ovu gradsku vlast, koju formalno predvodi gradonačelnik Branko Dukić.

O svemu tome je Vučetić govori u intervjuu za Index. Intervju je trajao oko sat vremena, a ovo je donekle skraćena verzija.

Moje prvo pitanje se tiče skandala sa skupljanjem potpisa za kandidaturu HDZ-ova kandidata u gradskim tvrtkama u Zadru, konkretno u Vodovodu. To zapravo nikome nije iznenađenje. Čini se da je Vaša kandidatura za gradonačelnika djelomice utemeljena i na tom stavu da je ljudima dosta ponavljanja takvih stvari, nakon čega slijedi trodnevni skandal i sve se završi da bi se ponovno dogodilo.

Na lokalnoj razini se čovjek može baviti politikom iz dva razloga. Jedan je sadizam, i to je motiv HDZ-a. Drugi razlog je kada je čovjek vođen pozitivnim emocijama, a to je ono što okuplja stranke koje podržavaju moju kandidaturu. Istina je da to sa sakupljanjem potpisa nikoga ne iznenađuje, no tu je riječ ne samo o potpisima za kandidaturu već o prikupljanju ljudskih sudbina. Grad Zadar je pretvoren u utvrdu HDZ-a, no on je u egzistencijalnom smislu robovlasnički grad. Mi građanima Zadra koji ne izlaze inače na izbore jer misle da su svi isti nudimo da verificiraju taj svoj iskaz tako što će izabrati nekoga drugog osim HDZ-a. Nisu svi isti! Mi se sada borimo za to da demokracija nakon 30 godina uđe u Zadar, kao i protiv onih koji ne vide ništa sporno u takvom prikupljanju potpisa. 

Htio bih ovo što govorite prevesti na nivo političke taktike. Vi zapravo kažete da ne želite glasove glasača HDZ-a, njima se ne obraćate, već želite glasove onih koji inače ne izlaze na izbore te se nadate tako pobijediti. 

Oni koji inače ne izlaze na izbore u Zadru sada imaju priliku svojim izlaskom pokazati otpor robovlasničkim odnosima u gradu. Čak ne kažem da moraju glasati za mene. Onima koji su prema HDZ-u razvili ovisnički odnos poručujem da ne glasaju za mene. Ali ako se netko od tih HDZ-ovskih robova pobuni, onda ću rado biti njihov predstavnik i uvesti ih u demokraciju. Treba biti jasan u vezi situacije u Zadru. Mi djelujemo izvan svih postulata PR-a, plešemo na rubu jer drugačije i ne možemo djelovati jer se nalazimo u gradu koji se počeo dičiti time što je utvrda HDZ-a. Kao građanina Zadra za mene to znači da je Zadar jedini grad u Hrvatskoj u kojem vlada robovlasništvo. 

Potencirate temu ekonomsko-političke ovisnosti glasača HDZ-a u Zadru u toj stranci. Kakvu drugačiju ekonomsku politiku nudite? Također, što će se onda dogoditi s glasačima HDZ-a? Hoće li oni onda postati socijalni slučajevi?

Oni bi doživjeli ekonomsku i socijalnu preobrazbu. Glasači HDZ-a sada rade za plaću od 4-5 tisuća kuna. Njih je HDZ s takvim plaćama trajno egzistencijalno ograničio. Hrvatska je tranzicijska zemlja i još robuje onim mentalitetom da je najvažnije sigurno radno mjesto, koje onda postane mjesto egzistencijalnog otuđenja. Dakle, zaposlenici Vodovoda prvo moraju prikupljati potpise u okviru svog radnog vremena pa mahati zastavicama na skupovima HDZ-a, od njih se očekuje da stalno demonstriraju tu svoju ne-slobodu. Ako je Marx u nečemu bio u pravu, onda je u tome da je ekonomska sloboda izvor svih ostalih sloboda. Čovjek koji ima plaću od 3-4 tisuće kuna je ponižen i kao roditelj. HDZ je svoje glasače ponizio. Model koji ja nudim je model koji oslobađa Zadar, privlači investicije, otvara ga svijetu koji dolazi. Znam iz svojeg životnog iskustva kako je to raditi za 3 tisuće kuna, što je bila moja početna plaća kada sam se zaposlio. Znam i kako je to raditi za veću plaću koja omogućuje da sudjelujem u političkom životu. Da nemam primanja koja mi daju slobodu u javnom prostoru, ne bih se mogao politički angažirati. HDZ-ovim glasačima je oduzeta sloboda i oduzeta su im građanska prava. Ne trebaju se oni bojati buduće vlasti. Mi ćemo Zadar prevesti u grad sretnih ljudi, grad poduzetnika, inovacija. Gradska uprava će isključivo upravljati gradom, a ne ljudskim sudbinama.

Vi ste neovisni kandidat, imate podršku nekoliko stranaka (SDP, Akcija mladih, HSS, Centar i Glas). Kako bi trebala funkcionirati suradnja s njima, naročito kada je riječ o Gradskom vijeću?

U našoj koaliciji mogu biti samo ljudi koji mogu pripadati strankama, ali ne smiju biti inficirani psećim genom.

Što je pseći gen?

Tako nazivam karakteristiku hrvatske stranačke politike da se ljudi zatvore u određeni prostor i ne smiju izaći iz njega. Način na koji koordiniram stranke koje me podržavaju jest da ne pokušavam ukinuti ideološke razlike koje postoje među njima. SDP treba ostati SDP, Centar treba ostati Centar itd. Kada bismo pomirili njihove razlike, išli bismo prema ideološkoj negaciji stvarnosti, a stvarnost treba biti bogatstvo različitosti. Moja nezavisnost je nešto što živim i Most se, primjerice, s time nije mogao nositi pa su me izbacili iz kluba u saboru. Mene to nije naljutilo, više sam pomislio u stilu "jadni ljudi, ne mogu se nositi s nečijom neovisnošću". U Zadru je sada specifična situacija, moja kandidatura ima osloboditeljski, a ne mesijanski karakter. Evo pogledajmo to s novinarske razine. Pokušajte ostvariti direktan kontakt s direktorom Vodovoda ili neke druge gradske tvrtke ili s gradonačelnikom Zadra. Nemoguće. Oni jednostavno nisu u stanju komunicirati s ljudima, oni su bića koja zaostaju za samima sobom. Iznajme nekog PR-a u Splitu, prema kojem imaju politički fetiš pa im on ili određuje što smiju reći ili im ne da izaći pred novinare. Trebalo bi podnijeti kaznenu prijavu protiv takvog PR-a koji uzima slobodu svojim klijentima. Mi nudimo nešto posve drugačije: neovisnost i stranke koje nisu opterećene svojom stranačkom prošlošću, već gledaju prema budućnosti. SDP u Zadru je stranka koja je doživjela mnoge lomove, od toga ne bježe, zato imaju priliku za novi početak, što se vidi i po mlađoj ekipi iz SDP-a koja se uopće nije libila preuzeti odgovornost za svoj politički performans u Vodovodu. Napokon u Zadru imamo ekipu odgovornih političara.

Vaša koalicija najvjerojatnije neće imati većinu u Gradskom vijeću. Ako pobijedite, tko su vam potencijalni koalicijski partneri, a s kime nikako ne želite ići?

Razgovori o koaliciji će se odvijati javno. Šalim se da će to biti Big Brother u Gradskoj upravi. Prvo želim naglasiti da danas nema tajnih razgovora, iz mojeg iskustva u saboru sam naučio da mnogi sudionici navodno tajnih razgovora iza zatvorenih vrata te razgovore snimaju mobitelom. Zato sam odlučio da u koalicijske razgovore idemo posve javno, pred kamerama. Pa neka potencijalni koalicijski partneri javno dođu i kažu što nude i što traže. Svi oni koji se nisu u stanju javno dogovarati oko koalicije nisu moji koalicijski partneri. A vjerujte mi da takvih ima.

Trenutni gradonačelnik Zadra Branko Dukić je bio većinom nevidljiv. Kako gledate na njegov mandat, odnosno na protekle četiri godine?

Dukićevi PR-ovci su moje filozofske analize HDZ-ove vlasti nazvali mentalnim nasiljem i krenuli se ismijavati s filozofijom, ne shvaćajući da je najgori oblik filozofije ono što su radili i rade Dukić i njegov mentor Božidar Kalmeta. Oni su tako isfilozofirali 2000 radnih mjesta u luci Gaženica prije deset godina, a ne znam je li itko tamo zaposlen. Oni imaju probleme na razini imaginacije te žele svoju lošu filozofiju natovariti meni. Branko Dukić je predstavnik grada, koji je traumatiziran svojom lošom maštom i nemoći koju su vršili četiri godine. Jedino što su novinari u vezi Dukića zapamtili je to da je to čovjek koji se bezrazložno smije. On je zapravo politički subjekt koji se bezrazložno smije i to je cijeli opis Branka Dukića. Zbog toga i traži povezanost s Katoličkom crkvom.

Katolička crkva se sama nudi HDZ-u da ga politički podržava.

Ne trebamo nikad zaboraviti da je hijerarhija Katoličke crkve kroz povijest, a i danas, uvijek bila slaba na novac. Oni smatraju da je financijski put koji će ih dovesti do Boga, kao i građane. Što se građanima više materijalno uzima, to će biti više usmjereni prema duhovnom stanju. Mi sada imamo situaciju da HDZ-ovi političari daju novac Crkvi, ali zaboravljaju da Crkva nikad nije zahvalna. Nemoguće je da će crkvena hijerarhija ikada biti zahvalna ni državi ni gradu za novac koji im daju, oni uvijek žele više, jer je Bog bezgraničan i beskonačan, pa su bezgranične i beskonačne novčane želje Crkve. U Zadru imamo loš odnos između Grada Zadra i Crkve, odnos kakav sigurno ne bi odobrio ni papa Franjo.

Ako vi postanete gradonačelnik, kakav će onda biti odnos Gradske uprave i Crkve?

Katoličku crkvu ćemo s gradske razine gledati kao na najveću udrugu civilnog života. Što se tiče Grada Zadra, u Crkvi nema ništa sveto. Odnos Grada Zadra i Crkve ne smije biti takav da Grad Zadar kapitulira pred Crkvom. Imamo kvart koji se zove Novi Bokanjac, u kojem nema osnovne škole i koji ima potrebu za osnovnom školom, a umjesto da grad tu izgradi osnovnu školu, ušao je u čudan odnos s Katoličkom crkvom, koji je lažan od samog početka. Predstavljeno je da će vlasništvo nove škole biti pola-pola između Grada Zadra i Crkve, što je od početka bilo jasno da nije moguće. Crkva nikad neće pristati biti suvlasnik. Sada imamo situaciju da je Grad Zadar digao kredit od 25 milijuna kuna, a kada je Crkva odbila suvlasništvo nad školom, Grad Zadar joj je posve prepustio vlasništvo i dao još taj novac iz kredita. Obrazloženje je da će Crkva sve to vratiti jednom. 

Kako ćete vi riješiti situaciju s tom školom?

To je nerješiva situacija. Trebamo izgraditi novu školu koja će biti gradska škola, a ne crkvena škola. Crkva je imala priliku napraviti izvrstan katolički školski centar na zemljištu koje je imala u vlasništvu blizu kolodvora u Zadru. No, tadašnji biskup Ivan Prenđa je odlučio to zemljište prodati Ivici Todoriću. U izbori između škole i Todorića biskup se odlučio za novac. 

Dobro stojite u anketama. No, mogu li ljudi biti sigurni da ćete biti operativan gradonačelnik? Poznati ste kao filozof, govornik, profesor…

Svi koji misle da nisam operativan razočarat će se. Vodim se načelom narodne mudrosti koja kaže: "Ne isplati se sljepoći namigivati ni gluhoći došaptavati." Ja sam do svoje 20. godine održavao vinograd, izgradio sam obiteljsku kuću svojim rukama. Što se tiče moje operativnosti, dovoljno je pogledati to da sam si stvorio mogućnost da živim ugodnim životom srednjeg sloja. Ako pogledate moj način života, rada, moja primanja i ono što sam u životu stekao u odnosu na one koji me smatraju nesposobnim da budem gradonačelnik, postavljam im pitanje po čemu su oni to operativci. Zašto se u svom životu nisu uspjeli izboriti da budu neovisni, slobodni i da ugodno žive? Nudim drugačiju operativnost od takve. Ne zaboravimo da čitava Hrvatska ima 4 milijuna stanovnika. Trebamo shvatiti koje su to veličine, kao i Grad Zadar sa svojih 75 tisuća stanovnika, koji je zapravo na razini kvarta jednog velikog europskog grada. Za upravljanje Zadrom potrebno je svaki dan uložiti nekoliko sati, ali ako ste sposobni donositi odluke. Ako niste, onda vam ni 30 godina neće biti dovoljno i onda grad pretvorite u utvrdu. Oni su u Zadar uveli besmislene operativne modele. Da zaključim: jesam teoretičar, ali imam i jako lijepu i ugodnu, slobodnu praksu.

Skoro svaki veći grad na Jadranu se može povezati s nekim važnim kulturnim događanjima, osim Zadra. Iritira li vas to i hoćete li to promijeniti?

Svakako. Postoji bliska veza između ekonomije i društva i društva i kulture. U smislu kulturnih događaja koje sad imamo najpoznatije su vjerojatno Glazbene večeri u Svetom Donatu. No ni za njih mnogi nikad nisu čuli jer nema sluha gradskih struktura da se tako nešto popularizira. Gubljenjem kulture mi gubimo nacionalni identitet, što nacionalisti ne razumiju. Oni ne shvaćaju da se ideja nacije danas brani u kulturi, a ne u nekakvoj ideji imaginarne granice i vojske. Kultura omogućuje našoj naciji da komunicira s drugim nacijama. Zato želim oživjeti zadarski kulturni život i duh, koji je uvijek bio i ostao samoironičan. Grad Zadar treba biti zapamćen po živim kulturnim događajima, a ne po tome da gradonačelnik dovodi Ritu Oru.

Jedan od događaja koji su bili ključni u nedavnoj povijesti Zadra je i takozvana Zadarska kristalna noć, kada su 1991. u osvetničkoj reakciji razbijani srpski izlozi i napadnuti zadarski Srbi. O tome se u Zadru većinom šuti. Hoće li taj događaj u vašem mandatu biti komemoriran i integriran u kompleksnu povijest Zadra i kolektivno sjećanje grada?

Povijest promatram kao riznicu naše etičnosti. Ako nismo u stanju suočiti se s negativnim elementima koji su postojali u našoj prošlosti, a Kristalna noć je definitivno negativan događaj u zadarskoj povijesti, onda imamo problem. Jako se dobro sjećam tog događaja, išao sam tada u završni razred osnovne škole. Sjećam se da sam gledao tu grupu ljudi kako razbijaju takozvane srpske izloge i uočio sam da su neki i krali, dok su drugi samo razbijali. Tada sam vidio da je čovjek ono što pokaže kad nije pod vlašću zakona. Ubojica će ubijati, lopov će krasti, a netko tko ima samokontrolu neće učiniti ništa i samo će promatrati. Pravi čovjek će to pak pokušati zaustaviti. Mi se kao etička i ljudska bića moramo suočiti s onime lošim što je netko radio u naše ime, poput Kristalne noći u Zadru. Ona ne smije biti dio budućnosti Zadra. Ona je djelo neprijatelja koji su nasrnuli na Zadar. Neprijatelji mogu biti i oni koji nose oružje, ali i oni koji stalno pojačavaju hrvatstvo. U Zadru izlazi i notorni Hrvatski tjednik. Ako želite vidjeti kako izgleda neprijateljstvo prema hrvatstvu, onda čitajte što piše Hrvatski tjednik.

Zadar ima i s razlogom reputaciju nasilnog grada. Kako se mislite boriti protiv toga?

Nasilje je moguće smanjiti drugačijom kulturom. Osnovne škole su u ingerenciji grada, što znači da možemo u njih uvesti građanski odgoj. Grad Zadar treba otvoriti prema različitosti. Vidim Zadar kao grad u kojem će ispred crkve moći proći Povorka ponosa, a da vjernici s time nemaju problem. Moramo biti društvo snošljivosti, zajedničkog života i bogati različitostima. Vidim Zadar kao takav grad, a ne grad koji glumi da je kršćanski. Smanjenje nasilja će doći i zbog toga što se kao gradonačelnik neću plašiti ulaziti u neuralgične točke zadarske prošlosti i sadašnjosti, a kako bismo stvorili klimu nenasilja, što je zapravo klima prihvaćanja različitosti.

Ako pobijedite i odradite četverogodišnji gradonačelnički mandat, što ćete smatrati uspješnim, odnosno neuspješnim mandatom?

Neuspjeh bi bio kada bih se samo bavio održavanjem političkih odnosa unutar gradske uprave. Neuspjeh bi bio kada u četiri godine mojeg upravljanja Zadrom ne bi bila izgrađena ni jedna škola i ni jedan vrtić, kao i to da građanski odgoj ne uđe u škole. Smatrao bih da je neuspjeh ako djeci bez odgovarajuće skrbi ne bih dodijelio stanove, jer je to dio politike skrbi. Neuspjeh bi bio da poduzetništvo ne bude razvijeno, da Zadar ne postane grad otvorenih inovacija. Svojim neuspjehom bih smatrao da sam bio gradonačelnik koji je šutio i nije izazivao nikakve emocije i reakcije. Želim biti slobodan čovjek koji se sa svakim može susretati, želim biti gradonačelnik koji neće dati da se građanima Zadra uzme sloboda. Recimo to ovako: bitnim neuspjehom svojeg gradonačelničkog mandata bih smatrao ako bi se u Vodovodu skupljali potpisi za moju kandidaturu.