PRIJE točno 47 godina odigrana je jedna od najvećih utakmica Dinamove povijesti. Iako se radilo o prijateljskom susretu, trijumf protiv Real Madrida (3:4) na Santiago Bernabeu ušao je u legendu iz nekoliko razloga.

Tamošnji mediji tu utakmicu i dan-danas smatraju rekordnom kad je u pitanju broj gledatelja na jednoj utakmici Reala, a Dinamo je najtrofejnijem europskom klubu pokvario veliku feštu.

Real je ostvario mega transfer i pozvao Dinamo na proslavu

Bila je to posljednja priprema Reala uoči nove sezone. U prethodnoj sezoni Barcelona je uzela titulu prvaka s tada najboljim igračem na svijetu Cruijffom u vrhu napada, a njihov najveći rival imao je spreman odgovor. Iz Bayerna je doveo višestrukog klupskog i reprezentativnog europskog i svjetskog prvaka Paula Breitnera, tada jednu od najvećih zvijezdi u svijetu nogometa koji je protiv Plavih odigrao prvu utakmicu u Realovom dresu.

Real je imao promjenu i na klupi. Preuzeo ih je Miljan Miljanić, čovjek koji je vodio Jugoslaviju na netom okončanom Svjetskom prvenstvu u Zapadnoj Njemačkoj. Sve je bilo spremno za veliku feštu na koju je pozvan Dinamo, tada vrlo solidan jugoslavenski klub koji je ipak nakon trofejnih šezdesetih prolazio krizu rezultata. Modri su na čelu s trenerom Mirkom Bazićem doputovali na Bernabeu pred 120 tisuća ljudi i odlučili pokvariti tulum.

Legenda je dovela Real u prednost, ali gosti nisu odustajali

Na kraju prvog dijela na semaforu je stajalo 2:0. Dvaput je zabijao Vicente Del Bosque, čovjek koji će par desetljeća kasnije donijeti Realu dvije Lige prvaka kao trener te svjetsku i europsku titulu Španjolskoj. Ipak, Dinamo se nije predavao. Bonić i Senzen poravnali su rezultat do 60. minute, da bi već u idućoj minuti Tukač šokirao Bernabeu i zabio za vodstvo.

Madriđani su u 68. minuti golom Aguilara izjednačili i krenuli po preokret. Ipak, četiri minute kasnije sijevnula je Dinamova kontra i Devčić je donio pobjedu Plavima. Gledatelji su na kraju utakmice ustali i uputili zasluženi pljesak zagrebačkom klubu, u čijoj su momčadi tada zaigrali i Josip Kuže i 18-godišnji Zlatko Kranjčar.

U jednom je izvještaju s madridske utakmice stajalo: "Real je bolji. Vodi 2:0. Nastavak, ali kakav! Bijelih nema. Plave majice pokrile su travnjak. Lopta klizi od Čerčeka do Tukše, od Tukše do Bonića, od Bonića do Huljića, pa Mustedanagića… Više nije dva za Real. I Dinamo ima 'dvicu'. Uskoro i 'tricu', na Bonićev, Senzenov i Tukšin zgoditak čitava 'lutrija' Devčića. Iskosa, iz prodora, uz korner-crtu, Garcia Remon vadi i četvrtu loptu iz mreže. Zaprepaštenje na tribinama. Netzer i Breitner gube svaki kontakt s loptom. Upali su u vrzino kolo!". Inače vrlo strogi trener Bazić poveo je momčad na flamenco show, na kojem su dinamovci odigrali i treće poluvrijeme.

"Slušaj ti, iza mene stoji cijela Srbija"

Godinama kasnije utakmicu je prepričavao Milivoj Nikolić, novinar Sportskih novosti koji je bio na stadionu. "Na utakmici je bilo čak 128.000 gledatelja. To je službeni podatak. Ni prije ni kasnije nije se igralo pred većim brojem gledatelja. Kasnije je stadion renoviran za Svjetsko prvenstvo 1982. u Španjolskoj, postao je puno komforniji za gledatelje pa je kapacitet bitno smanjen", rekao je.

Ispričao je i kako je izgledao bliski susret s trenerom Reala nakon susreta. "Sjećam se da je stadion 'zanijemio'. Miljanić nas je kasnije proveo trofejnom dvoranom smrknuta lica. Gospodski se ponašao, ali vidjelo se da mu nije bilo svejedno. U izvještaju sam napisao da je Miljanić nakon utakmice izgledao usamljeno usprkos gotovo 130.000 Realovih navijača na stadionu. Nije mu se baš svidjela ta digresija, pa mi je kasnije poručio preko jednog kolege: 'Slušaj ti, novinaru, Miljanić nikada nije sam. Iza njega uvijek stoji cijela Srbija'", prenio je Nikolić.

Sastavi:

REAL MADRID: Garcia Remon, Jose Luis, Benito, Camacho, Pirri, Vitoria (Grosso), Aguilar, Breitner, Del Bosque, Netzer, Macanas

DINAMO ZAGREB: Šarović, Bedi (Devčić), Jovičević, Miljković, Blašković, Kužže, Čerček, Mustedanagić, Bonić, Kranjčar (Tukša), Senzen