Tragedije javnih osoba su magnet za trolove i sociopate na internetu
PONEKAD samo preletite pogledom sulude komentare ispod vijesti o poznatima i morate se zapitati zašto bi itko uopće želio biti poznat i dopuštati da vam ovi bolesnici zaviruju u život.
Ukratko, vaša sreća, tuga, depresija, uspjesi, promašaji, omaške, zajebi, prekidi, razvodi, sprovodi i provodi, sve je to zabava za gluposti gladnu gomilu u kojoj je i popriličan broj besposlenih psihopata.
I naravno da je uvijek moguće kontrolirati što dijelite s javnošću jer u idealnoj situaciji popularnost je tek nusprodukt posla kojim se bavite ili nužno zlo koje pokušavate svesti na minimum.
Veliki problemi malog čovjeka
Međutim, ponekad je biti popularan i monetiziranje iste te popularnosti srž posla, a vrlo se često radi o ljudima koji nisu ni dovoljno iskusni ni spremni na život pod povećalom.
Influenceri su na glasu kao "oni koji su poznati samo zato što žele biti poznati", a to ih čini posebno antipatičnom pojavom u očima "malog čovjeka". I premda dolaze u sto različitih oblika, najčešće ih se trpa u isti koš pa skupno uživaju nerazumijevanje i mržnju dijela javnosti.
To da je netko do kruha došao bez motike posebno je iritantna pojava i raspizdi čovjeka s motikom. Ne vole oni ni glumce ni glazbenike, ali barem su marginalno svjesni da glumci i glazbenici moraju imati vještine koje oni ne posjeduju. Influenceri su im poseban trn u dupetu jer su uspješni, naoko ne rade ništa, djeluju kao da vole to što rade, a opet su postigli više od njih.
Frustrirani i zli komentari sasvim su očekivana pojava.
Nikad nije bilo gore... Osim što je bilo
Upravo zbog svega toga nimalo ne iznenađuje cirkus koji je nastao oko smrti influencerice Kristine Đukić.
Koliko god to ružno zvučalo, ova koncentrirana ogavnost postala je dio "folklora". Smrt još jedne poznate osobe samo je magnet za potpisane i anonimne komentare klinaca, trolova i sociopata koji je nisu voljeli i pojedinaca koji u njezinoj smrti prepoznaju još jednu priliku da privatiziraju tragediju i pričaju o sebi kao o žrtvama. U komentarima su se istovarili čak i oni koji nemaju pojma tko je ona, ali ne vole influencere kao vrstu pa svoj animozitet pakiraju u stotinjak znakova čiste poremećenosti.
Isto tako, svu ljudsku ogavnost koju smo mogli vidjeti u komentarima internet će savršeno kompilirati, zapakirati i dostaviti na naš kućni prag. Da nam olakša život u uvjerenju da nikad nije bilo gore i da je svijet grozno mjesto, prepuno ljudskog šljama. Iako, da si ne seremo, ljudski šljam je svoj posao oduvijek radio besprijekorno. S internetom ili bez njega. Zamislite da smo društvene mreže imali devedesetih, kad su se Hrvatine aktivno obračunavale s Mirom Furlan. Bio bi to show neviđenih razmjera i to u režiji upravo onih koji danas tvrde da je u njihovo vrijeme bilo bolje.
Svakako treba uzeti u obzir činjenicu da iza velikog dijela najgorih mizoginih, kukavičkih i ogavnih komentara vjerojatno stoji dječurlija, ne pretjerano pametni i nesigurni klinci uvjereni da su njihovi uznemirujući komentari zabavni.
Međutim, što očekujete od klinaca u svijetu u kojem odrasli ostavljaju smajliće ispod vijesti o broju umrlih od korone?
Nismo li isti ovaj razgovor vodili i nakon smrti Dolores Lambaše? Nisu li tad autori najgorih komentara bili odrasli ljudi? Što, na kraju krajeva, očekujete od klinaca u svijetu u kojem tabloidi rade identičnu stvar?
Prije nego što su uopće znali uzrok smrti, srpski tabloidi su zaključili da riječ o suicidu, ekspresno pronašli krivca i bijes usmjerili na youtubera kojeg je popularno mrziti. Logika "online maltretiranje je problem, potaknimo ga" nije ono što smo trebali izvući iz ove situacije, čak ni ako negativnost usmjeravate na adresu online nasilnika koji se očito hrani kontroverzama.
O čemu uopće pričamo?
Ovo obezglavljeno traganje za najjednostavnijim odgovorom na komplicirana pitanja česta je pojava i viđamo je svaki put kada se uzroci za nasilje pronalaze u videoigrama, glazbi ili filmovima. Međutim, prije nego što uopće krenemo s traženjem odgovora, bilo bi poželjno znati koje je pitanje.
Pričamo li o generalno toksičnoj atmosferi na internetu, psihičkom zdravlju ili online maltretiranju?
Što je tema?
Postoji li uopće tema ili se više ne trudimo pronaći je pa reda radi nagađamo da ne ispadne da nam nije stalo?
Ovo je ujedno i prilika da mediji napokon usklade priče. Ne možemo se jedan dan u naslovima pitati zašto ovi "besposličari zarađuju tisuće eura ne radeći ništa", kriviti ih da kvare mladež i tretirati ih kao malignu pojavu i onda se drugi dan čudom čuditi odakle dolazi sva ta mržnja prema influencerima. Naravno da ljudima nikada ne treba poseban povod da mrze, ali ovo definitivno ne pomaže.
To iščuđavanje nad komentarima klinaca nije izbrisalo ono što su odrasli pisali na daleko snažnijim platformama.
Internet je grozno mjesto, ali pamti. To što iz zapamćenog ponovo nećemo izvući apsolutno ništa, to je drugi par rukavica.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala.
*Savjetodavnu pomoć suicidalne i depresivne osobe mogu dobiti na više mjesta. U Republici Hrvatskoj postoji nekoliko brojeva telefona za psihološku pomoć:
Centar za krizna stanja i prevenciju suicida: 01 2376 335 (radi od 0 do 24 sata)
Plavi telefon: 01/4833888 (plavi-telefon@zg.t-com.hr)
Psihološki centar TESA: 01/4828888 (psiho.pomoc@tesa.hr)
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati