U SRIJEDU je godišnjica razornog potresa koji je pogodio Baniju.

Uz Strašnik pod kojim je bio epicentar potresa najteže su stradale Majske Poljane kod Gline u kojima je osim goleme materijalne štete i poginulo petero ljudi, a za većinu ljudi baš se ništa nije pomaklo s mrtve točke kada je obnova u pitanju.

>> VIDEO Očaj, tuga i dobrota: Ovo je Božić na Baniji

Godinu dana nakon potresa u Majskim se Poljanama grade točno tri kuće. Dvije se grade iz donacija, s time da je izgradnju jedne u cijelosti financirala firma iz Srbije, a za jednu je presudna bila ušteđevina i nešto donacija iz humanitarne udruge.  

Pogledajte video reportažu!

U ovom potonjem slučaju riječ je o drvenoj kućici Miloša Lončara kojeg se možda sjećate jer smo s njime razgovarali dan nakon strašnog potresa. Tada nam je u suzama prepričavao kako je ostao bez svega.

>> VIDEO Čovjek iz Majskih Poljana: Ovo je kataklizma

"Bilo je suza, a onda me posjetila Tereza Kesovija i to me vratilo u život"

Godinu kasnije s Milošem smo stajali na identičnom mjestu u njegovom dvorištu. Ali s puno ljepšom vizurom. 

Umjesto srušene kuće niknula je lijepa drvena kuća koju je Miloš, što je najbolje od svega, sam sastavio. 

Prisjetili smo se, dok smo stajali na istom mjestu kao prije godinu dana, i suza i očaja i pogleda na urušenu kuću. 

Miloš nam je ispričao što ga je u danima nakon potresa vratilo u život. 

"Bilo je tada suza, ali danas je drugačije. Par dana nakon potresa došla mi je Tereza Kesovija i to me vratilo u život. To me ohrabrilo, rekao sam si: "Ajmo!" I zahvaljujući tome za mene život nije stao", priča Miloš koji je nedugo nakon potresa ostao i bez majke.

"Borio sam se, 70 posto novca sam uložio sam i sastavljao dasku po dasku"

"Borio sam se. Vidite i sami, nakon godinu dana nešto se uradilo. S tim da sam više od 70 posto sredstava sam uložio. Nešto sam dobio od Ljudi za ljude, ne novac, nego nešto materijala i tako", dodaje. 

Kaže kako je s izgradnjom krenuo još u proljeće, a kuću je sastavljao dasku po dasku. 

"Sve je krenulo krajem 5. mjeseca, trajalo je neko vrijeme dok sam napravio temelje. Kuću sam kupio u jednom selu kod Dvora, rastavio je, prenio je ovdje i ponovo sastavio. Svaka daska je bila dolje i ovdje se ponovo sastavila. Jedna po jedna daska. Pomogli su u svemu i prijatelji. Meni je materijal dobro poznat, ali tu je problem vrijeme. Sada vidite što je to i kako izgleda kad je sve sastavljeno. Ostalo je još samo postavljanje izolacije i da se unutra do kraja uredi", kaže Miloš.

Dok pričamo prekidaju nas četiri psa, dolaze Milošu i traže maženje. To su Miloševi psi, brine o svih četvero. 

"Ako čekaš državu, nikad nećeš dočekati"

"Možeš mislit'", govori dok rukom pokazuje prema kući. "Ako čekaš državu, nikad nećeš dočekati", kaže.

Zahvalan je i prijateljima i kumovima i obitelji, koji su novčano pomogli, i udruzi Ljudi za ljude na nešto materijala koji je stigao pa će iskreno: "Da sam sve sam morao platiti, još bi bio u kontejneru."

Kaže kako je baš prije potresa kupio auto, ali su ga vlasnici pristali uzeti nazad i to ga je spasilo. Skupio je još nešto ušteđevine i krenuo graditi novi dom. 

Kaže kako se nada da bi useljenje moglo biti vrlo skoro.

"Čim dođu ti ljudi za izolaciju, ja mogu za osam dana ući", govori Miloš pa nam pokazuje kućicu. Unutra je i već nešto namještaja, a Miloš jedva čeka da se do kraja preseli i krene živjeti u njoj nakon što je u nju uložio sve što je imao.

"Sad sam kao crkveni miš, ali bar znam zašto", kaže s poluosmijehom.

Gradi se i novi dom obitelji Bakić, gradi je firma iz Srbije koja je donirala i materijal i radnike

Pred završetkom je i kuća na početku Majskih Poljana koja će biti novi dom obitelji Bakić. 

Tamo gdje se prije godinu dana srušila stara kuća sada je pri kraju izgradnja nove.

Kako nam je ispričao Milan Bakić, kuću mu besplatno gradi firma Milšped iz Srbije koja ima i svoju podružnicu u Hrvatskoj. Oni su donirali i materijal i radnike koji neumorno grade novi dom za Bakiće koji bi već za manje od mjesec dana mogao biti useljiv.

Milan je u razgovoru koji smo s njim vodili pred novom kućom u nekoliko navrata zahvalio i glinskoj dogradonačelnici Branki Bakšić Mitić koja mu je, kako nam je ispričala, vlasnika firme iz Srbije dovela na vrata. Bez nje, kaže, ne bi bilo ničega. 

"Vidio je mog sina i rekao da će nam izgraditi kuću. Meni je to tada zvučalo smiješno"

"Gospođa Branka je dovela tog čovjeka trećeg dana nakon potresa. On je želio nekome izgraditi kuću, a meni su papiri bili čisti. Još kad je vidio mog sina, rekao je da će mi izgraditi kuću", priča Milan.

Prisjetio se i rečenice koju mu je izgovorio vlasnik firme iz Srbije. "On je meni odmah rekao: "Ja ću tebi napraviti kuću" i meni je to bilo malo smiješno onih dana. Nisam tada imao ništa, sve je bilo porušeno. I stvarno, kako je rekao tako je i bilo. Imali smo malo problema za papire za rušenje stare kuće, ali smo uspjeli. Staru kuću dok sam srušio, izgubio sam četiri mjeseca - treba ovaj elaborat, treba onaj elaborat, treba ovako, onako. Ne smiješ sam rušiti, iako je sva kuća bila popucala i iako je bila crvena naljepnica", priča. 

"Čovjek iz Splita je nakon potresa skinuo svoju jaknu i dao je meni, to neću zaboraviti nikad na svijetu"

Bilo je, kaže, svakakvih komentara.

"Neki su i ljubomorni jer se meni kao Srbinu gradi kuća. Ja im kažem - pa meni iz Srbije dolazi materijal za kuću, dolazi ovdje u našu državu. Hrvatska je moja država i ja tu živim", kaže Milan pa se odmah prisjeća trenutka za koji kaže da ga nikada neće zaboraviti. 

"Nakon potresa meni je ovdje čovjek iz Splita skinuo svoju jaknu i dao je meni da mi ne bude hladno. To neću zaboraviti nikad u životu", kaže.

Oduševljen je brzinom radova. 

"Radovi napreduju jako dobro s obzirom na to da smo počeli 9.8. kopati temelje za novu kuću. Majstori su bili vrhunski i to je baš išlo prebrzo. Za nekih dvadesetak dana bi sve trebalo biti gotovo", kaže Milan. 

Dosad su on, njegov otac i 14-godišnji sin bili u drvenoj kućici koju su im kao privremeni smještaj početkom prošlog ljeta izgradili dobri ljudi. U 50-ak kvadrata s njima je bila i Milanova majka koja je u međuvremenu preminula.

"Ovo ništa ne vrijedi ako ja ovdje budem sam. A mnogi će otići jer i drugu zimu nemaju krov nad glavom"

"Ta kuća je bila predviđena za dvoje, za moje roditelje, ali smo svi bili u njoj kako nismo imali gdje biti. I sad smo tamo. Tijesno je, nemaš gdje. Ali i to je bilo predobro što smo preživjeli. To je stvarno bila katastrofa onih prvih dana, niti da to ostaviš, niti da kud odeš. Ne znaš šta da radiš. Ali uz pomoć dobrih ljudi opet se nešto dogodilo, napravilo se", kaže. 

Još 10.000 eura donirala je Pokrajinska vlada Vojvodine za Milanovu štalu. No i tu ima problema jer je ne smije graditi na čistini, nego mora biti na mjestu stare štale. 

Upozorava i da je on jedan od iznimno rijetkih čije se stambeno pitanje u Majskim Poljanama i okolici Gline rješava. 

"Ovo ništa ne vrijedi ako ja ovdje budem sam. A mnogi će otići zbog te gradnje i zbog svega. Ide druga zima, a ljudi nemaju krov nad glavom, nemaju ništa. Tko zna hoću li ja useliti u ovu skoro gotovu kuću, a kamoli onaj tko još nije ni počeo", govori Milan. 

Treća kuća koja se gradi u Baniji gradi se za jednu obitelj također iz donacija. Za njenu izgradnju donirali su Grad Knin, glumac Rade Šerbedžija i baptistička crkva iz Varaždina. I to je što se Majskih Poljana tiče, drugih kuća koje su u ovom trenutku u izgradnji - nema. 

Uskoro se grade 34 kuće na području Gline, financira ih Grad Beograd

No i to bi se trebalo promijeniti, ali ne zahvaljujući državi. 

Kako nam je ispričala glinska dogradonačelnica Branka Bakšić Mitić, u Glini i okolici u koju spadaju i Majske Poljane uskoro kreće izgradnja 34 kuće čiju će izgradnju financirati - Grad Beograd. 

"Uskoro bi trebala krenuti izgradnja 34 kuće na području Grada Gline koje će financirati Grad Beograd. Oni su inzistirali da se te kuće rade ljudima koji su 31.12. imali prebivalište na području Grada Gline, što ima smisla da se ne bi obnavljale vikendice dok ima ljudi jadnih koji su ostali bez svega. Šest kuća je već u proceduri i trebale bi biti gotove već do kraja 3. mjeseca. Grad Beograd je za izgradnju angažirao jednu firmu iz Banje Luke koja je za izgradnju temelja uzela kooperante iz Hrvatske s kojima i inače rade", ispričala je Indexu Bakšić Mitić.

Dakle, može se. Barem onda kada u priči nema države.