Najljepšem licu komunizma i Playboyevu modelu mjerili su koliko dugo vodi ljubav
U INDEXOVOJ rubrici Retrosportiva vraćamo se u prošlost i prisjećamo sportaša, klubova i događaja koji su fascinirali svijet prije 20, 30 ili 50 godina. U jeku Zimskih olimpijskih igara donosimo priču o jednom od njihovih najprepoznatljivijih simbola osamdesetih godina prošlog stoljeća, o djevojci koja je svojom gracioznošću i osmijehom osvajala svijet dok su tajne službe pratile svaki njen pokret.
Na stranu to što je uz slavnu Norvežanku Sonju Henie najuspješnija i najtrofejnija klizačica u povijesti umjetničkog klizanja, Katarina Witt je bila više od samog sporta. Bila je kulturna ikona, simbol jedne od najturbulentnijih epoha modernog doba.
Osamdesetih godina prošlog stoljeća, kad je Hladni rat bio na vrhuncu, a podijeljenost između Zapada i Istoka izraženija nego ikad, Katarina Witt je bila ta koja je svojom pojavom, talentom, gracioznošću, elegancijom i najviše svojim osmijehom, rušila zidove koje su postavili Bijela kuća i Kremlj.
Za rigidni režim Honeckerove Istočne Njemačke, Katarina je bila glavna karta, najjači adut u suludoj i opasnoj igri nadmoći komunizma i kapitalizma, živi dokaz da je potonji režim funkcionalniji, pošteniji i moralno ispravniji od "dekadentnog i izopačenog" kapitalizma.
Bila je više od sporta. Heroina komunizma koju je Zapad obožavao
S druge strane, za Zapad je Katarina bila sportašica koja je prva srušila predrasude da "tamo na Istoku" žive čudovišta, vječno natmureni i robotizirani ljudi operirani od bilo kakvog osjećaja i emocije. Časopis Time je prozvao "najljepšim licem socijalizma", nakon što je u Sarajevu 1984. osvojila prvo olimpijsko zlato.
Prekrasan osmijeh, fantastičan način komuniciranja s medijima, elokventnost, odlično poznavanje engleskog jezika, u trenutku su Katarinu lansirali na podij najvećih, ne samo sportskih zvijezda tog doba. Heroina jednog od najtvrđih režima na svijetu u isto vrijeme bila je idol čitavog planeta.
Katarina je, bez ikakve dvojbe, bila prva osoba koja je bila podjednako obožavana s obje strane inače nepomirljivog političkog spektra. Objektivno govoreći, umjetničko klizanje ne spada u sam vrh po popularnosti sportova, ali ime Katarine Witt i danas je, više od 30 godina otkako je nastupala, poznato baš svima. Tu se više ne radi o generacijskim idolima i o generacijskom pitanju.
Kad se njeno ime spomene svi, bez obzira na godine, znaju o kome se radi. Baš zato možemo reći da je Katarina Witt za povijest puno više od same sportašice. Ne samo zbog njenih trofeja, a njih je itekako bilo.
Dva je puta bila olimpijska pobjednica (Sarajevo 1984. i Calgary 1988.) i jedina je klizačica kojoj je uspjelo obraniti olimpijsko zlato nakon Sonje Henie kojoj je to pošlo za rukom 52 godine ranije. Četiri je puta bila svjetska prvakinja (ima i dva srebra), a šest je puta uzastopno uzimala europsko zlato (1983-1988), što je ukupno čini najvećom umjetničkom klizačicom svih vremena.
Iako je i prije 1984. u svijetu umjetničkog klizanja bila poznata, jer je bila prvakinja Europe i viceprvakinja svijeta, svoj put prema zvijezdama za Katarinu je počeo na Igrama u Sarajevu. Sportaši i sportašice Istočne Njemačke bili su najuspješnija nacija po broju osvojenih medalja (24) u Sarajevu.
Istočni Nijemci su dominirali u Sarajevu, ali nitko nije bio ni blizu Katarini
Sovjeti su imali jednu medalju više, ali tri zlatne medalje manje. Karin Kania-Enke, sjajna brzoklizačica je osvojila dva zlata, njene kolegice Christa Luding-Rothenburger, Andrea Ehrig-Schöne-Mitscherlich su također bile zlatne, dok je legendarni Jens Weissflog bio najbolji na velikoj skakaonici.
Wolfgang Hoppe i Dietmar Schauerhammer su osvojili zlato u bobu dvosjedu, a zatim i u četverosjedu s Andreasom Kirchnerom i Rolandom Wetzigom. Na istoj stazi Steffi Walter-Martin je slavila u sanjkanju, ali Katarina je bila iznad svih.
Tada 18-godišnja prekrasna djevojka svojim čudesnim nastupom oduševila je svijet i njen je nastup, baš kao i onaj engleskog para Jayne Torvill i Christophera Deana, najviše obilježio cijele Igre i postao najljepša razglednica iz Sarajeva. U Sarajevu se prije točno 38 godina rodila legenda o Katarini Witt koja traje i danas.
Katarina se klizanjem počela baviti kao djevojčica. Imala je šest godina kad je počela svakodnevno dolaziti na klizalište u tadašnjem Karl-Marx-Stadtu, današnjem Chemnitzu. Već je tada pokazala nesvakidašnji talent pa je država uzela pod svoje i primila u školu za sportski posebno talentiranu djecu.
Jutta Müller nije željela da joj se ponovi ista situacija kao s Gaby
Stvar je postala ozbiljna kad je Katarinu preuzela legendarna Jutta Müller, u to doba najbolja trenerica na svijetu. Njezina kćerka Gaby Seyfert je sredinom šezdesetih dominirala umjetničkim klizanjem. Bila je višestruka svjetska i europska prvakinja, no nije mogla prijeći u profesionalce jer joj režim to nije dopustio, tako da je morala odustati od klizanja.
Müller je bila ogorčena, bijesna, znala je da je to nepravda, ali protiv politike nije mogla. U to je vrijeme Istočna Njemačka bila jedna od najzatvorenijih zemalja na svijetu i gotovo se ništa nije znalo o tome što se događa s one strane berlinskog zida.
Tek nakon pada Zida kroz literaturu i preko nekoliko fenomenalnih njemačkih filmova poput Das Leben der Anderen (Život drugih, dobitnik Oscara za najbolji strani film 2006.), Zapad je donekle dobio predodžbu u kakvim se uvjetima živjelo pod Honeckerovom čizmom.
Zato je nagli prekid karijere i nestanak sa scene Gaby Seyfert bio misterij jer nitko nije znao što se točno zbiva, gdje je i zašto je sa scene nestala najbolja na svijetu. No, tako je tada moralo biti. Ipak, Müller, kad je prvi put vidjela Katarinu, odmah je znala da se radi o posebnom djetetu i s njom je nastavila ono što je počela sa svojom kćerkom.
Katarinin život je bio klizanje, a Partija joj je omogućila da kliže
"Jutta je bila najbolji trener u tom trenutku, radila je samo s najboljima. U meni je vidjela potencijal, klizačicu koja želi ponuditi nešto posebno. Željela je napraviti ono što nije uspjela sa svojom kćerkom", pričala je o svojim počecima Katarina i otkrila kako je to izgledalo u Istočnoj Njemačkoj:
"Sport je bio korišten kao jako političko oruđe. Ljudi se nisu mogli kretati, napuštati zemlju, ali najbolji sportaši su ponekad mogli putovati vani. Ja sam imala sreću što sam izabrala umjetničko klizanje, sport koji volim. Imala sam sreće jer sam radila s Juttom. Danas u Njemačkoj mladi klizači treniraju najviše tri sata dnevno nakon škole. Ja sam na ledu bila i po sedam sati.
Moj odnos s Frau Müller je bio intenzivan. Duboko je poštujem i volim je najviše na svijetu. Bila je sposobna odvesti me preko granica koje sam mogla fizički i psihički podnijeti. Koristila se malim trikovima. Znala je da ne volim prazno klizalište, pa je treninge zakazivala u vrijeme kad bi se zagrijavali brzoklizači ili hokejaši.
Naravno da sam se tada morala više truditi. Moj život je bilo klizanje, klizanje i samo klizanje. Jednostavno, nisam imala vremena razmišljati o politici i s njom se ne slagati. Na koncu, moj otac je prodavao poljoprivredno sjeme, a majka je radila u bolnici.
Činjenica je da je klizanje skup sport i da mi oni, bez obzira na to koliko su me voljeli, ne bi mogli priuštiti sate da se država za to nije pobrinula. A ja sam samo željela klizati", odgovorila je Katarina na optužbe da je bila vjerni poklonik Partije.
Rad s Juttom je Katarinu doveo na sam vrh. Nakon što je u Sarajevu osvojila prvo olimpijsko zlato, četiri je puta bila prvakinja svijeta i pet puta zaredom europska. Ponude za odlazak u profesionalce su stizale jedna za drugom, a to je značilo da bi s jednim takvim ugovorom Katarina mogla osigurati životnu egzistenciju.
Debi Thomas i Katarina Witt uoči nastupa u Calgaryju 1988.Kako je Jutta Müller napravila nemoguće i uvjerila Partiju da Katarinu pusti
Jutta Müller je na svojoj koži znala da država neće tek tako pustiti svoj najsjajniji biser, ali ovaj put je išla do kraja. Nije željela da se Katarini dogodi isto ono što se dogodilo njenoj kćerki. Svakodnevno je odlazila do centralnog komiteta i tražila da se Katarinu pusti, da je dovoljno dala državi i režimu.
Müller je bila toliko uporna, da je čak i sama bila u opasnosti, ali nije odustajala. Uspjela je doći do kompromisa. Jedan uvjet je bio postavljen – Katarina je mogla otići, ali samo ako obrani olimpijsko zlato u Calgaryju.
Znamo li da je to tada uspjelo samo Sonji Henie prije 52 godine, onda je jasno kakav je teret stavljen na leđa Witt. Znala je da po svaku cijenu mora uspjeti jer je klizanje bilo njen život. "Ne mogu sada prestati s klizanjem jer ovo je moj život. Što će biti poslije, nisam bila sigurna. Jedino što sam znala jeste da moram klizati najbolje u životu", pričala je Katarina.
Odmah je bilo jasno da će se Katarina za zlato boriti s Amerikankom Debi Thomas, svjetskom prvakinjom iz 1986. Zanimljivo, obje klizačice su izabrale da slobodni program kližu uz taktove Carmen Georgesa Bizeta.
I Witt i Thomas svoje su nastupe odradile perfektno, no na oduševljenje, slobodno se može reći cijelog svijeta, Njemica je ipak dobila za nijansu bolje ocjene i uspjela ostvariti nemoguće – obranila je olimpijsko zlato i ispunila ono što je partija od nje tražila.
Premda je dobila obećanje da u slučaju zlata može otići u profesionalce i napustiti državu, nije sve išlo tako glatko. Šefovi partije bili su svjesni koliko za režim znači Katarina i dobro su znali da je puno važnija od svih njih. Zato je nisu bili spremni tako lako pustiti iako su dali obećanje.
Witt je bila šokirana, razočarana i na rubu kaosa, ali tu je opet na scenu stupila Jutta Müller. Uspjela je, ishodila je slobodu za Katarinu. Tko zna, možda zato što je komunizam tada disao na škrge, što su se u zraku osjetili "vjetrovi promjene" pa je vlast, svjesna da joj vrijeme otkucava, željela pokazati da, eto, nisu baš tako kruti i strogi kako se misli.
Nakon pada Zida Katarinu su napali da je bila špijun Stasija i da je dobro živjela dok je ostatak države gladovao
Witt je dobila putovnicu i otišla u Sevillu gdje je potpisala svoj prvi profesionalni ugovor. Baš u trenucima dok je u Španjolskoj snimala predstavu Karmen na ledu, iz svoje hotelske sobe je gledala događanje naroda u svojoj zemlji. Građani Berlina, Dresdena, Leipziga i ostalih gradova u Istočnoj Njemačkoj bili su na nogama. Tražili su slobodu i rušenje Zida.
"Ja sam netko tko se može isključiti, samo fokusirati na ono što radim u tom periodu, ali nije bilo lako gledati slike koje su dolazile iz moje zemlje. Pitala sam se, što se ovo događa?" pričala je Katarina o trenucima koji su promijenili svjetsku povijest ni ne sluteći da će nekoliko godina nakon što je osvajala medalje ponovo postati glavna tema u Njemačkoj.
Nakon što je Zid srušen, čitav sustav Istočne Njemačke se urušio, a između ostalog i zloglasna tajna policija Stasi. Ogromna dokumentacija koja se nalazila u uredima Stasija je isplivala vani, a u javnost su odmah izašle informacije da su najbolji sportaši od države dobivali silan novac (navodno je Witt za svako zlato dobivala 20 tisuća dolara) i brojne privilegije za ostvarene rezultate.
Razočarana je otišla u SAD, a od njene duplerice Playboya prodavanije je bilo samo prvo izdanje s Marilyn Monroe
Kad su građani, koji su do tada živjeli u nehumanim uvjetima, vidjeli da je država bogato nagrađivala sportaše, a da su oni živjeli u nekoj vrsti konc-logora i u totalnoj bijedi, pobjesnili su, a Katarina kao simbol sporta u DDR-u bila je prva na udaru. Od heroine i simbola preko noći je postala najomraženija osoba u državi. Katarina je bila u šoku i nije shvaćala što se događa.
"Država je zaista ulagala u najbolje sportaše, ali to je daleko od brojki koje su se spominjale. To je bilo užasno vrijeme za mene. Mnogi su me smatrali špijunom, osobom koja je surađivala s tajnom policijom", pričala je.
Razočarana, odlazi u SAD i s 29 godina u norveškom Lillehammeru vraća se klizanju te zauzima sedmo mjesto nastupajući za ujedinjenu Njemačku. Četiri godine kasnije pojavila se na naslovnici Playboya, a to je izdanje postalo drugo najprodavanije u povijesti, odmah iza onog na čijoj je duplerici bila Marilyn Monroe.
Stasi je počeo pratiti kad je imala samo osam godina
Kako su podaci iz Stasijevih spisa malo-pomalo dospijevali u javnost, Katarina je saznala da je država počela pratiti još kad je bila dijete.
"Kao vrhunska sportašica bila sam javna osoba i samim tim laka meta. Željela sam doći do tih dokumenata kako bih napokon skinula sumnju sa sebe jer je to doba bilo jako nezgodno. Prevladavala je atmosfera sumnji i međusobnih optuživanja. Nitko nikome nije vjerovao. Stoga sam, poput tisuća bivših građana DDR-a, podnijela zahtjev njemačkoj vladi da vidim svoje dosjee.
U ruke sam dobila čak 3000 stranica. Bilo je nevjerojatno, intrigantno, ali zastrašujuće. Preda mnom je bio detaljan prikaz mog života od djetinjstva koji su sastavili anonimni doušnici, dnevnik cijelog mog postojanja. Shvatila sam da, čak ni u tišini vlastitog doma, nikad nisam bila sama", pričala je.
"Ima osam godina i jako je talentirana", prva je upisana rečenica u njenom dosjeu. Nakon što je dobila spise o sebi u ruke, Witt je rekla da je bila šokirana kakve su laži i gluposti pisali o njoj, kao i da je bila užasnuta kad je shvatila da su je špijunirali ljudi iz njene najbliže okoline.
"Prvo, imala sam u rukama dokaz da nisam radila za Stasi. Drugo, bila sam presretna kad sam shvatila da nitko iz moje obitelji ili od mojih prijatelja nije bio doušnik tajne službe. Naravno da sam bila šokirana kada sam shvatila koliko je rano počeo nadzor nad mojim životom.
Još jedno iznenađenje bilo je kada sam uvidjela kakve su sve gluposti bilježili. U jednom izvještaju napisali su da sam vodila ljubav u hotelskoj sobi od 20:00 do 20:07. Zapravo sam sjedila i razgovarala s prijateljem. U jednom trenutku je bila tišina od par minuta i to je bio povod tom nekome da napiše glupost", pričala je Katarina.
Razorili su joj vezu jer joj je dečko bio roker, Stasi je špijunirao i u spavaćoj sobi, a izdao je najbolji prijatelj
Rekla je da su se komunisti toliko miješali u njen privatni život da su je uspjeli odvojiti od prvog dečka jer im je smetalo što je on bio roker.
"Bio je bubnjar u jednom bendu, nosio je prugaste hlače i za njih se nije uklapao u kalup idealnog komunista. Pozvali su ga u vojsku i poslali na drugi kraj zemlje, samo da bude što dalje od mene. Tri dana mi je trebalo da dođem do njega da bismo bili zajedno tijekom vikenda. To nam je prekinulo vezu, a ja sam bila uništena", pričala je.
Ipak, Katarina je rekla kako je svjesna da ljudi koji su je špijunirali nisu imali ništa osobno protiv nje te da su bili pod pritiskom znajući što bi im se moglo dogoditi ako odbiju naredbu. Najveći šok bilo je saznanje da je godinama špijunirao njen najbolji prijatelj, također klizač, Ingo Steuer, europski i svjetski prvak, osvajač bronce iz Nagana.
Ta je tajna otkrivena tek 2006. godine, pred početak ZOI-ja u Torinu. Nacionalni olimpijski odbor Njemačke ga je izbacio iz olimpijske delegacije, a nedugo zatim je otpušten iz vojske. Paru koji je trenirao rečeno je da Steuera mogu plaćati samo iz vlastitog džepa jer država više neće dati ni eura za čovjeka koji je godinama radio kao Stasijev špijun.
"Jednog dana su mi ponudili papir koji sam morao potpisati, nije bilo izbora. Da sam odbio, nikad više na led ne bih mogao stati, a klizanje mi je bilo sve u životu", tim riječima je Steuer opisao trenutak kada je postao Neslužbeni suradnik (IM) Torsten, kako mu je bilo kodno ime.
Zanimljivo, premda je izdao i varao i lagao godinama, Katarina mu to nikad nije previše zamjerila. Znala je u kakvom su sustavu odrasli i da je to bio jedini način da bi se preživjelo.
Kasnije je u Americi i Njemačkoj napravila jako lijepu karijeru baveći se šoubiznisom, a predvodila je i neuspješnu kandidaturu Münchena za domaćina Zimskih olimpijskih igara 2018. Danas ima 56 godina i nikad se nije udavala. I dalje izgleda predivno baš kao i onog dana prije 38 godina kad je u Sarajevu oko vrata stavila prvu olimpijsku zlatnu medalju.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati