SRĐAN Kerim jedan je od najcjenjenijih diplomata iz regije u Europi i svijetu. Kerim je makedonski i hrvatski državljanin, a u razgovoru za Index komentirao je kako će se Putinova invazija na Ukrajinu odraziti na odnose u hrvatskom istočnom susjedstvu, a time i na Hrvatsku.

Kerim je rođen u Skopju 1948. Nakon osnovnog i gimnazijskog školovanja u Skopju i Münchenu diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Beogradu, gdje je i doktorirao 1982. 

Osamdesetih godina bio je sekretar za vanjsku trgovinu SR Makedonije i potom glasnogovornik jugoslavenskog Saveznog sekretarijata za inozemne poslove. Devedesetih godina bio je makedonski veleposlanik u SR Njemačkoj. Od 2000. do 2001. bio je ministar vanjskih poslova Makedonije, a do 2003. veleposlanik Makedonije u Ujedinjenim narodima. Vrhunac njegove karijere bilo je predsjedanje 62. zasjedanjem Opće skupštine Ujedinjenih naroda od 2007. do 2008. Kerim je i hrvatski državljanin te sa suprugom živi u Opatiji.

Izjavili ste nedavno da zapadni Balkan ne može biti spokojan u ovoj situaciji jer će se odnosi velikih sila sada još više prelamati na ovom području. Što nam je onda činiti?

Rat koji se sada vodi u Ukrajini je takoreći na našim granicama. Europa je mala. Fronta nam je preblizu. Mi imamo situaciju da su neke zemlje u regiji članice NATO-a, a neke nisu. Ovo što se sada događa je kompletno urušavanje međunarodnog sustava koji smo poznavali desetljećima. Invazijom Rusije na Ukrajinu narušeno je pet principa Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OSCE): principi suverene jednakosti država, teritorijalnog integriteta, suvereniteta, nepovredivosti granica i zabrana upotrebe sile zbog nametanja svojih političkih interesa. Vraćamo se u vrijeme kada je svaka sila imala svoju interesnu zonu i unutar nje smjela raditi što je htjela. Ne smijemo dozvoliti da naša regija postane lovište velikih sila.

Tko je najveći faktor nestabilnosti u regiji?

Imamo Republiku Srpsku, čiji lider Milorad Dodik cijelo vrijeme dovodi u pitanje cjelovitost BiH. Dodik javno demonstrira svoju solidarnost i savezništvo s Rusijom. 

Srbija je dugo formirala svoju službenu poziciju…

Dobro je što je Srbija, nogometnim rječnikom, stala na loptu. S obzirom na njenu poziciju, reakcija Srbije je umjerena. Nije se pridružila sankcijama protiv Rusije, ali je podržala teritorijalni integritet Ukrajine. To se odnosi i na BiH jer ključno je da Srbija i Hrvatska budu prva brana bilo kakvom pokušaju da se naruši teritorijalni integritet BiH. A da se BiH ne bi urušila iznutra, moraju se potruditi svi, uključujući i visokog predstavnika Christiana Schmidta, kako bi disciplinirali Dodika i one koje misle kao on. Dodika se sada mora zaustaviti da se ne poigrava sa sudbinom BiH jer bi to moglo destabilizirati cijelu regiju.

Kako se to može spriječiti?

Moramo svi biti budni jer sve što je Putin radio u Gruziji, Kazahstanu, sada i Ukrajini, upućuje da moramo sačuvati našu regiju od takvih operacija. Jedini način na koji se to može dogoditi je da Europska unija shvati kako je ovo prijeloman trenutak i donese državničku odluku kojom bi ubrzano integrirala zapadni Balkan u sebe.

Hrvatski predsjednik Zoran Milanović je za Dodika rekao da je partner i da je svatko tko glasa za sankcije Dodiku izdajnik koji radi protiv hrvatskih interesa. Hoće li se to promijeniti nakon najnovijih događaja?

Ne bih htio komentirati predsjednika Milanovića. Ali mogu reći da je Dodik jedan od tri člana Predsjedništva BiH i s njime se treba razgovarati, kao i s ostala dva člana. Ali u razgovorima Hrvatske s Dodikom je važno staviti mu do znanja koje su granice koje ne smije prijeći. Treba se biti jasan i odlučan prema Dodiku. Za Hrvatsku je jako važno da u vezi takvih stvari govori jednim glasom. Svaka razlika se tu može zloupotrijebiti, kako nam je pokazao Putin igrajući na razlike između Njemačke, Italije... Kada su u pitanju hrvatski nacionalni interesi, onda službeni Zagreb mora govoriti jednim glasom, a stabilnost BiH je vitalni strateški interes RH, tko god bio predsjednik ili premijer.

Što je s Crnom Gorom i Kosovom?

Što se tiče Crne Gore, bila je ključna odluka Mile Đukanovića da na vrijeme uvede zemlju u NATO. Da Crna Gora danas nije u NATO-u, onda bi destabilizacija u regiji bila još veća, imali bismo dramu i u BiH i u Crnoj Gori. Što se tiče Kosova, tamo su američke trupe i nema razloga za brigu jer Rusija ne želi ući u direktan sukob s američkim trupama igdje. Treba obratiti pažnju da SAD na Putinovu prijetnju korištenjem nuklearnog oružja nije odgovorio recipročno. SAD to radi zbog Europe jer račun bi u tom slučaju platila Europa.

Ukrajina sada traži hitno primanje u EU. Kako na to treba odgovoriti?

Šanse da Ukrajina ekspresno uđe u EU nema, ali to može biti politički snažan signal. EU bi bila mudra da pozitivno reagira na taj zahtjev, naglašavajući da se obećanje ne može ostvariti preko noći jer nijedna buduća članica EU ne može samo tako preskočiti kopenhaške kriterije za pristupanje. Također, EU je primila Cipar, koji je također podijeljen i kojemu je dio teritorija anektirala Turska.

U Ukrajini se sada brane Europa i Europska unija. Tamo se sada brane demokracija i sloboda. Bilo bi loše da se sada članice EU dijele po tome tko je za, a tko protiv. Svi trebaju biti za, uz uvjet poštovanja postupka. To treba ponuditi i zapadnom Balkanu odmah. Hrvatska i Slovenija već zajedno zastupaju tezu da EU treba što brže integrirati zemlje iz regije. Sada je pravi trenutak za to.

Slijedi li nam novi hladni rat?

Mi smo se već vratili u hladni rat u Europi. Mi smo ne samo u hladnom ratu već imamo rat na europskom tlu. Vratili smo se na politiku interesnih sfera umjesto partnerstva. U međunarodnim odnosima imamo u osnovi samo dva glavna postulata: ili ćemo svijet podijeliti u interesne zone u kojima svatko radi što hoće ili ćemo graditi partnerstva. Ne zaboravimo da je Rusija imala potpisano partnerstvo s NATO-om, imala je veleposlanika u Bruxellesu. To je bilo prije dvadesetak godina, a vidite gdje smo danas stigli. Sve je otišlo u suprotnom smjeru. Da bismo sada pokušali opet izgraditi bolje odnose, potrebne su tri stvari: diplomatskim akcijama smanjiti stupanj nepovjerenja među velikim silama poput SAD-a, Rusije i Kine, povratak multilateralizmu i osnaživanje institucija poput UN-a. 

Ipak, nisu svi u Vijeću sigurnosti UN-a glasali za sankcije Rusiji.

Rusija će biti u velikoj izolaciji jer će većina svjetskih država osuditi ovakvo ponašanje. Trebamo naročito obratiti pažnju na odluku Kine, Indije i Emirata da se suzdrže prilikom glasanja u Vijeću sigurnosti. To nije bila obrana Rusije, jer da su htjeli braniti Rusiju, glasali bi protiv. Tu su naročito važne Indija i Kina te trebamo pažljivo pogledati zašto su tako glasale. Sada treba donositi pametne odluke jer postoji mogućnost da upadnemo u spiralu koja će nas odvesti u Treći svjetski rat.

Mnogi tvrde da je Putin izgubio razum i da se ne ponaša racionalno. Kako gledate na to?

Ne slažem se s onima koji Putina smatraju iracionalnim. Ako je nešto olakšavajuća okolnost u analizi njegovog ponašanja, to je što je on jako predvidljiv. Sve što Putin sada radi on je već odavno najavio. Treba pogledati genezu. Putin je još prije 15 godina na minhenskoj sigurnosnoj konferenciji iznio u govoru sve svoje frustracije ponašanjem Zapada te istaknuo da će Rusija braniti svoje nacionalne interese gdje god bude smatrala da je to potrebno. Ne treba biti genijalni diplomat da se shvati što znači ta izjava. Putin je najavio sve ove poteze, njemu smeta širenje NATO-a.

No NATO se nije širio na istok sam od sebe, već su pojedine države htjele ući u NATO. Nije NATO natjerao Hrvatsku da uđe u taj savez, Hrvatska je sama to tražila. Isto važi i za baltičke države. Kada sam bio ministar vanjskih poslova Makedonije, znam koliko sam puta lobirao za brži prijem Makedonije u NATO. Dapače, NATO je oklijevao u tome da se širi u Europi. Ne bih se, dakle, složio s time da je Putin neuračunljiv, već je sve ovo dio njegove strategije. A sada je nervozan jer Ukrajina pruža snažan otpor. Kako će Putin završiti ovisi o unutarnjim odnosima u Rusiji i ruskom narodu. To neće ovisiti ni o SAD-u, ni NATO-u, ni Kini itd.