DVA TJEDNA nakon što je ruski predsjednik Vladimir Putin započeo invaziju na Ukrajinu, ruski "precizni udari" postali su mnogo manje precizni, a njezine kopnene snage muče se pokušavajući osvojiti teritorij. Uoči ofenzive, neki američki dužnosnici predvidjeli su da će Kijev pasti u roku od 48 do 72 sata od početka neprijateljstava.

Ipak, plavo-žuta zastava Ukrajine još uvijek visi s kijevskih zgrada. Iako se nagađalo o tome da je ukrajinskoj državi "odsječena glava", ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenskij i dalje prkosi osvajaču, piše CNN.

Da Ukrajina nije prava zemlja, kako je Putin ustvrdio, dosad bi sigurno propala. Ali unatoč 150.000 ruskih vojnika unutar ukrajinskih granica, prema američkim procjenama, Rusi kontroliraju najviše 10 posto Ukrajine.

"Idem u rat. To je moja zemlja"

Putujući Ukrajinom tri tjedna prije invazije, činilo se da mnogi ljudi ne vjeruju u mogućnost rata. "Sigurni smo da rata neće biti", bio je česti odgovor u Mariupolju, Zaporižji i Kijevu. Ukrajinska vlada također je umanjivala važnost gomilanja ruskih snaga, ne želeći uspaničiti svoje građane i tržišta. A onda, 24. veljače, kao da je pritisnut prekidač. Preko noći je poricanje postalo prkos. Sada je refren: "Idem u rat. To je moja zemlja."

Oko Kijeva su postavljene čvrsta obrana i brojne kontrolne točke. Ukrajinske snage, na iznenađenje mnogih promatrača, bile su spretne i učinkovite protiv nadirućeg ruskog oklopa. Male mobilne jedinice koje dobro poznaju teritorij presijecale su ruske konvoje. Protutenkovsko oružje nabavljeno uglavnom u SAD-u i Velikoj Britaniji ostavljalo je nagorjele olupine na cestama diljem zemlje. Jurišne bespilotne letjelice turske proizvodnje imale su vrlo precizan učinak.

U nekoliko područja koja su okupirale ruske snage, čak i u onima gdje se pretežno govori ruski, stotine građana vrijeđale su zbunjene ruske vojnike. Podignuta su brda guma za obranu ukrajinskih gradova i prekriveni su ulični znakovi.

Ukrajinci nisu u prednosti. Oni ne mogu poraziti znatno nadmoćnije ruske snage, ali dosadašnji dokazi sugeriraju da ojačani oružjem i drugom pomoći koja dolazi preko granice iz Poljske možda ipak mogu spriječiti Putinovu pobjedu.

Dva tjedna ovog sukoba izgledaju kao vječnost

Britanski premijer jednom je primijetio da je tjedan dana dugačko razdoblje u politici. Dva tjedna ovog sukoba izgledaju kao vječnost, u smislu da su promijenili svijet.

Četvorica mladih Ukrajinaca s užasom su u ranim jutarnjim satima 24. veljače gledali Putinovo obraćanje na ruskoj televiziji u kojem je najavljivao "specijalnu vojnu operaciju", shvaćajući da će slobode koje su uživali uskoro biti srušene.

Nekoliko minuta kasnije, nebo se osvijetlilo dok su balističke rakete padale na zračnu luku Borispilj u blizini Kijeva. Ruske snage prešle su preko granice, s Krima, iz Bjelorusije i zapadne Rusije.

No nakon toga nije se dogodilo ništa izvanredno. Navodno impresivna ruska kolona od 60 kilometara, s više kamiona nego tenkova, koja je dolazila iz Bjelorusije, polako je zapela. Ukrajinska protuzračna obrana obavila je posao bolje od očekivanog u uklanjanju krstarećih projektila i ruskih borbenih zrakoplova.

I što je najvažnije, ruski napori da zauzmu mostobrane sjeverno i južno od Kijeva u prvim danima kampanje nisu uspjeli. Čak i na jugu zemlje, gdje su ruske postrojbe naišle na manji otpor, tek trebaju zauzeti luku Mariupolj, koja se nalazi pola sata vožnje od granice.

Kako Putin vidi invaziju

Objašnjavajući invaziju, Putin je ustvrdio da bi Ukrajina inače postala platforma Zapada za invaziju i uništenje Rusije. Možda je pogrešno izračunao odgovor na svoj pokušaj da proguta zemlju koja, u njegovoj mračnoj interpretaciji povijesti, nije imala pravo na postojanje.

"Pristajući na ovo nevjerojatno kockanje, čini se da je zaboravio na događaje koji su izazvali pad Ruskog Carstva. Posljednji ruski car Nikolaj II. izgubio je rat protiv Japana 1905. Kasnije je postao žrtva boljševičke revolucije, izgubivši ne samo svoju krunu nego i svoj život. Pouka: autokratski vladari ne mogu gubiti ratove i ostati autokrati", pišu Liana Fix i Michael Kimmage u časopisu Foreign Affairs.

Uljuljkan anemičnim odgovorom Zapada na aneksiju Krima 2014. godine, Putin je možda podcijenio stimulirajući učinak svog "rata po izboru". Sam NATO se rijetko činio tako usredotočenim, što je daleko od neprestanog prigovaranja koje je obilježilo ovaj savez tijekom predsjedanja Donalda Trumpa. Kamioni natovareni protutenkovskim oružjem stigli su do ukrajinske granice.

Prije ove invazije, dok se raspravljalo o nizu međunarodnih sankcija protiv Rusije, čak su i politički "jastrebovi" mogli samo sanjati o izbacivanju ruskih institucija iz međunarodnog bankarskog sustava, lovu na imovinu ruskih oligarha, zaustavljanju ili smanjenju uvoza ruske nafte i plina i zaustavljanju plinovoda Sjeverni tok 2. Sve to se sada dogodilo.

Brojne tvrtke odlaze iz Rusije

Jedna kompanija za drugom, od McDonald'sa preko Zare do Applea, prekida svoje veze s Rusijom, lišavajući ruske građane robe široke potrošnje koju su tako prigrlili nakon pada komunizma. Rubalj vrijedi manje od polovine u odnosu na stanje sredinom veljače.

Nadmudren na bojnom polju, Kremlj je također dobio batine na sudu javnog mnijenja - što Putinu i nije previše važno. Zelenskij, komični glumac koji je postao predsjednik Ukrajine, prihvatio se izazova s odlučnim prkosom i izravnim zahtjevima za uvođenje zone zabrane letova.

Dok su se javljale spekulacije o tome kako bi Zelenskij mogao biti evakuiran iz Ukrajine, on je rekao da mu treba streljivo, a ne prijevoz. Snimio je gotovo drsku videoporuku iz predsjedničke palače, u kojoj je poručio da se neće skrivati.

Zelenskij i otpor Ukrajine unatoč lošim prognozama ostavili su dojam na cijeli svijet. Nogometni stadioni diljem Europe ukrašeni su ukrajinskim bojama, Eiffelov toranj je zasjao plavo-žuto. Naizgled beskrajan protok video poruka Zelenskog izveo je mnoštvo na ulice Praga i Tbilisija i izazvao ovacije u britanskom i Europskom parlamentu.

Hoće li bijesni ruski lider navaliti još jače?

Nasuprot tome, Putin se doimao izoliranim, istresajući se na podređene, držeći opširne i dosadne govore ili se okružujući stjuardesama Aeroflota.

Sada je glavno pitanje hoće li bijesni ruski lider, unatoč tvrdnji da se njegova "operacija" nastavlja po planu, navaliti još jače s golemim arsenalom koji mu je na raspolaganju: balističkim i krstarećim projektilima, razornim raketnim sustavima i termobaričnim bombama. Hoće li Kijev pretvoriti u još jedan Grozni, glavni grad Čečenije koji je sravnjen sa zemljom tijekom njegove prve godine na vlasti?

Direktor CIA-e William Burns procijenio je u utorak da je Putin odlučan dominirati i kontrolirati Ukrajinu i predvidio ružne nadolazeće tjedne s oskudnim obraćanjem pozornosti na civilne žrtve, zbog njegova suočavanja s otporom ukrajinskog naroda.

Današnji razgovori u Turskoj između ruskog i ukrajinskog ministra vanjskih poslova mogli bi nam pružiti prve naznake o tome postoji li alternativa spomenutim ružnim tjednima. Kremlj je zatražio da Ukrajina prizna ruski suverenitet na Krimu, anektiranom 2014. godine, i neovisnost dviju marionetskih republika na istoku Ukrajine te da proglasi neutralnost.

Ukrajina je to odbila, iako se čini da Zelenskij sada priznaje kako bi san Ukrajine o pridruživanju NATO-u, sadržan u njezinom Ustavu, mogao biti još udaljeniji nego što je bio prije. Sa svoje strane, čini se da je Moskva odustala od svog zahtjeva za "denacifikacijom" i demilitarizacijom Ukrajine, odnosno svojom apsurdnom frazom za promjenu režima.

U međuvremenu se nastavljaju svakodnevna stradanja ukrajinskih civila. Neki su ubijeni u raketnim napadima koji ruše stambene zgrade, drugi su zahvaćeni nepreciznim topničkim napadima. Broj poginulih već se kreće u stotinama, ali službene potvrde nema.

Dva milijuna ljudi je pobjeglo iz zemlje, većinom žena i djece. Ako i kada se vrate, gradove kao što su Harkiv, Sumi, Mariupolj i Černihiv naći će gotovo neprepoznatljivima. U nedostatku nekog pomaka u danima koji dolaze bit će neizbježan mnogo duži popis razaranja i stradanja, zaključuje CNN.