PROŠLO je tek nešto manje od 12 sati otkako se, prema svjedočenju ljudi, u dijelu Zagreba nešto iza 23 sata čuo glasan prasak do časa kad je vlada ove države, članice NATO-a i Europske unije, objavila šturo priopćenje u kojem kaže tek malo više od ništa.

Tek u 10:05 vlada je otkrila da je pala "bezposadna letjelica vojnog tipa"

"Sve nadležne službe uključene su odmah po uočenju pada bezposadne letjelice vojnog tipa koja je, prema dosad prikupljenim podacima, u hrvatski zračni prostor ušla iz smjera istoka prema zapadu, odnosno iz zračnog prostora Mađarske, brzinom od 700km/h na visini od 1300m.

U tijeku je kriminalističko istraživanje u suradnji kriminalističke policije i vojne policije, a u koordinaciji sigurnosno-obrambenog sustava poduzimaju se i druge mjere, uključujući i međunarodnu suradnju, posebice s NATO savezom, kako bi se utvrdile sve okolnosti događaja", kaže vlada u 10:05, ali to je mogla učiniti i noćas ili ujutro.

Mogli su se oglasiti predsjednik ili netko iz njegova bespotrebnog ureda, čitav mu mandat prolazi u fascinaciji vojskom, a sada kad mu padalina "vojnog tipa" stiže u rodni grad - šuti.

Trebao se javiti predsjednik vlade, ministar obrane ili barem ministri unutarnjih poslova i hrvatskih branitelja, šef SOA-e mogao se načas odvojiti od prisluškivanja kojekoga pa u kamere reći nekoliko osnovnih informacija o onome što je sinoć puklo. 

Na desetke pitanja netko je trebao odgovoriti najkasnije rano jutros

No nisu. Skoro 12 sati je prošlo, a vlada je objavila nekoliko oskudnih rečenica. U redu, pala je letjelica "vojnoga tipa", srećom nikog nije usmrtila ni ranila. To smo znali i jutros.

Deseci pitanja i dalje lebde nad glavama. Primjerice, postoji li uopće zaštita od ovakvih opasnosti ili nam je rat u Ukrajini i fizički preblizu da bismo se pravili kako smo potpuno sigurni? Ako postoji mogućnost zašite, zašto se nije aktivirala?

Ako je nema, može li to konačno netko reći? Jesu li hrvatske službe ukalkulirale opasnost od dolijetanja "bezposadne letjelice vojnog tipa" u "sigurnosne izazove" koje donosi rat u Ukrajini i zašto nisu? Jesu li sigurne da su kompetentne? Ako možda jesu, zašto su šutjele? 

Ovo su samo neka pitanja koja nam ovako nabrzinu padaju na pamet. Do ovog trenutka, a skoro će 12 sati od opasnog udara u Zagrebu, nitko nadležan nije pokušao ponuditi odgovor, a trebao je to učiniti najkasnije u zoru. Takav komunikacijski debakl, potpuni prezir prema javnosti, prema običnom ljudskom strahu za život, previše je čak i za hrvatsku vladajuću garnituru.

Danas, kad se rat vratio u Europu, kad je nikad bliži i ovom našem komadiću kontinenta, minimum odgovornosti nalaže da se kaže istina, kakva god da je. I da se to učini brzo. Ili da se pred kamerama slegne ramenima i objavi službena nemoć prema predstojećim posljedicama.

Da se kaže kako nam je budućnost u rukama više sile i kako nam ostaje samo gledati u nebesa.