HRVATSKA je u prijateljskoj utakmici u Dohi remizirala sa Slovenijom 1:1. Iako je susret bio prijateljskog karaktera, remi je Dalićevim izabranicima važan jer su tako osigurali mjesto u drugoj jakosnoj skupini na ždrijebu grupa Svjetskog prvenstva. U Kataru će još Hrvatska igrati u utorak protiv Bugarske.

S aspekta pogleda u budućnost, najzanimljivije je bilo pratiti kako će se Hrvatska snaći u novoj formaciji s tri stopera koju je Dalić najavio uoči utakmice, a dao je naznačiti da će 3-5-2 i njene inačice još nekoliko puta dobiti šansu. Hrvatska se mučila, prvenstveno zbog navika Luke Modrića i Matea Kovačića, no samo jedan detalj otkrio je koliko može biti opasna.

Neka nova Hrvatska

Osim početnih 10 do 15 minuta drugog dijela, susret se igrao u očekivano niskom ritmu, u kojem se nijedna momčad nije trošila znatno više od onog što je nužno. Time je nova formacija reprezentacije ostala zakinuta za pravi test, kojim bi se u brzini i specifičnim situacijama vidjelo kako će igrači reagirati. Ipak, od prve minute bio je očit najveći problem u igri.

Osnovna ideja igre s tri stopera, barem što se tiče faze napada, jest imati kvalitetnu prvu distribuciju i igrača više za izgradnju prve faze napada. U modernom nogometu često su stoperi jedini kojima suparnik daje nešto vremena na lopti. Samim time, kreativnost i sigurnost na lopti stopera postali su podjednako važni kao i tradicionalne obrambene sposobnosti.

"Defenziva je bila dobra, ali nedostajalo je malo rizika i ulaska u prazan prostor. Preko stopera možemo stvoriti višak. Na treningu smo puno bolje otvarali stranu. Htjeli smo širinu, ali kod bočnih igrača se vidio umor. Bilo je to dobro u nekoliko navrata, ali naišli smo na dosta zatvorenu momčad", komentirao je Dalić nakon utakmice.

Hrvatska u Gvardiolu i Duji Ćaleti-Caru ima dva stopera modernog kova kojima su kvalitetno iznošenje lopte i precizna duga lopta među najvećim vrlinama. Uz trećeg stopera koji je solidan na lopti, a Pongračić to jest, Hrvatska ima sve predispozicije da igra moderan nogomet s brzim prijenosom lopte iz prve faze napada. 

Navika se teško riješiti

Takvoj zadnjoj liniji ne treba pomoć ako suparnik ne igra presing, a Slovenija ga nije igrala. Ipak, navike teško odumiru. Modrić i Kovačić su se veći dio prvog poluvremena spuštali po loptu u krilo stoperima, onako kako su radili kad je Hrvatska igrala s Lovrenom i Vidom, koji su stoperi nešto drugačijeg kova.

Hrvatska je tako u prvoj fazi napada često imala petoricu igrača ispred prvog slovenskog bloka, bez ikakve potrebe. Idealno su stoperi oni koji imaju loptu u nogama i pokušavaju privući pritisak suparničkih napadača prema sebi i time rastegnuti obrambeni blok.

Ovdje to nije bio slučaj, a to se osjetilo u daljnjem napretku napada. Nisko postavljeni Kovačić i Modrić nedostajali su bliže suparničkom golu i Hrvatska u drugoj fazi napada nije imala dovoljno igrača. Kramarić se s pozicije drugog napadača stalno kretao i povlačio, primao je loptu u solidnim pozicijama, ali jednostavno nije imao dovoljno rješenja na lopti.

Takva igra s jedne strane donosi veliku kontrolu (a Slovenija osim dva prekida na kraju nije imala ništa što bi nalikovalo na šansu), ali s druge strane uzrokuje velike probleme sa stvaranjem šansi, posebno u kontinuitetu.

Čovjek je biće navike i njih se jako teško riješiti u bilo čemu, pa tako i u sportu. Bilo je očito da se igrači tek navikavaju na raspored suigrača u novoj formaciji, ali da bi ona bila smislena i uspješna, trebat će nekoliko promjena.

"Teško je govoriti nakon prve utakmice. Treba vidjeti hoćemo li nastaviti igrati u toj formaciji, ali trebamo sve isprobati da vidimo što nam paše. Dobro, nisam bio toliko u kontaktu s loptom, a kada imate trojicu stopera, jedan od njih vodi igru.

Nije to bilo loše, bilo je okej za prvu utakmicu", prokomentirao je Modrić nakon susreta. Ali s kvalitetnim suigračima u posjedu nije poanta da on loptu ima što više, nego da je može dobiti u puno boljim pozicijama iz kojih može kreirati opasnost.

Veznjaci će morati naučiti vjerovati da mogu okupirati međuprostor 15 metara više i da imaju dovoljno kvalitetne stopere koji ih tamo mogu uposliti. Bez toga, igra s trojicom u zadnjoj liniji gotovo i nema smisla.

Jedan detalj koji je prozor u budućnost

Ipak, samo jedan detalj bio je mali prozor u to koliko bi Hrvatska mogla profitirati od nove generacije svojih stopera koji su kvalitetni dodavači. U 39. minuti Kramarić je dao gol koji u velikoj mjeri ide na dušu slovenskom stoperu, ali je pas Ćalete-Cara svejedno bio odličan.

Kramarić je vrebao, vjerovao da ga stoper može pronaći točnom loptom iako su bili udaljeni 40 metara, i to mu se isplatilo. Najbolje svjetske reprezentacije uvijek imaju barem jednog stopera koji točnim dugim pasom može brzo prenijeti težište igre ili gurnuti suigrača u šansu. Bila bi šteta to češće ne koristiti.

Kada budući hrvatski suparnici budu skautirali Dalićevu momčad, vidjet će da postoji velika opasnost od direktnih lopti iz obrane, a onda će morati i puno više paziti na prostor iza leđa obrane i biti na petama.

Sa stoperima koji se moraju povlačiti i micati od svoje vezne linije, to će otvarati dodatan prostor u sredini terena. A to je zona u kojoj Hrvatska može na pravi dan nadigrati bilo koga na svijetu. Ima i više nego dovoljno talenta da suparnik ne bude siguran bez obzira na to gdje se lopta nalazila.