VIŠE od 720 ljudi ubijeno je u Buči i ostalim okupiranim predgrađima Kijeva za vrijeme ruske okupacije, a više od 200 ljudi smatra se nestalima, objavilo je jučer ukrajinsko Ministarstvo unutarnjih poslova.

Gradonačelnik Buče Anatolij Fedoruk rekao je da su dosad našli 403 tijela, ali broj bi mogao još porasti. 

BBC je posjetio to područje i s načelnikom policije razgovarao o tome kako izgleda proces prikupljanja tijela. Pritom je čuo jezive priče o tome kako su izgledali posljednji dani nekih civila.

"Kada čujem da su pucali civilima u glavu, onda dolazim"

Šef policije Vitalij Lobas sjedio je za dječjim stolom u napuštenoj školi u Buči i prikupljao podatke o tijelima. Prije invazije na Ukrajinu, Lobas je bio običan načelnik lokalne policije, odnosno 1. okruga Bučanksi, koji je dane provodio baveći se običnim lokalnim kriminalom i povremenim ubojstvima. Od oslobođenja Buče, dane provodi u napuštenoj školskoj učionici gdje koordinira operaciju pronalaska mrtvih.

Svaki put kad je zazvonio telefon, Lobas je pregledao kartu ispred sebe i na komadu papira zapisao potrebne podatke. Do sredine jutra ispunio je jednu stranicu A4 i okrenuo list kako bi počeo pisati na drugoj. Prethodnog dana su pronašli 64 tijela, dan ranije 37. Nije znao koliko će ih biti tog dana, ali je očekivao da bi ih moglo biti oko 40 jer se u blizini otkopavala masovna grobnica.

S obzirom na to da policija ima ograničen broj kombija, morao je pod hitno pronaći traktor kako bi se mogla prevesti sva ta tijela. Lobas poslove na terenu uglavnom delegira svojim zamjenicima, ali u slučajevima posebno teških zločina i sam odlazi na ta mjesta.

"Kada čujem da su pucali civilima u glavu dok su imali vezane ruke na leđima, onda dolazim. Ili kada dobijem informaciju da se radi o spaljenim tijelima", kazao je Lobas za BBC.

Krv na jastuku i zidovima

Uskoro je primio poziv od svog zamjenika, 24-godišnjeg Dmitra Kušnira, o tijelu koje se nalazi iza stambene zgrade na periferiji Buče. Kada je Kušnir stigao na to mjesto, zatekao je dvojicu muškaraca s plavim kirurškim rukavicama koji su stajali iznad djelomično raspadnutog tijela muškarca koji je izgleda bio upucan u potiljak.

Tijelo je ležalo na umrljanom bijelom poplunu s cvjetnim uzorkom. Muškarci su se predstavili kao Volodimir i Serhij Brežnjev, otac i brat mrtvaca. Na tlu se nalazio Vitalij Brežnjev, 30-godišnji kuhar koji je do dolaska Rusa živio sa svojom djevojkom na šestom katu stambene zgrade.

Volodimir i Serhij izgubili su kontakt s Vitalijem prije mjesec dana, kada su Rusi preuzeli kontrolu nad Bučom i kada su bile prekinute sve komunikacije. Kada su se Rusi konačno povukli, Serhija je nazvala Vitalijeva djevojka i ispričala im što se dogodilo.

Rusi su došli u stambenu zgradu i upali u svaki stan sa sačmarom, zahtijevajući od stanara da im predaju svoje SIM kartice i ključeve. Ispitivali su nju i Vitalija u odvojenim sobama, tukli ih i ustrijelili njihovog psa. Zatim su je s grupom drugih stanara odveli u podrum i zatvorili vrata, ali su Vitalija odveli zasebno i rekli joj da ga više neće vidjeti.

Kad su Volodimir i Serhij stigli do šestog kata, vidjeli su probijena vrata stana 83. Iznutra je dopirao snažan miris. Rusi su uništili stan i otvorili ventilacijske otvore, pa čak i odvod u kupaonici tražeći novac, pretpostavlja Serhij. Kada su ušli u Vitalijevu spavaću sobu, vidjeli su veliku mrlju krvi na jastuku i krv na zidovima. Na podu su bile dvije čahure. Ali nije bilo tijela.

"Sve razumijem. Pokušat ćemo danas doći po njega"

Nakon toga su Volodimir i Serhij krenuli u potragu za Vitalijevim tijelom, pretpostavljajući da više nije živ. Iza zgrade, pored šume, pronašli su plitak grob i počeli kopati. Prvo su ugledali poplun s cvjetnim uzorkom koji im nije bio poznat pa su se ponadali da se ipak ne radi o Vitaliju. Ali kada su iskopali tijelo, shvatili su da je to on.

Budući da je Vitalij na sebi imao čarape i cipele njegova su stopala, nakon mjesec dana u zemlji, bila bolje očuvana od ostatka tijela.

"Vidjeli smo kako izgledaju njegova stopala. Onda smo pogledali oblik nosa i ruku i znali da je to naša krv", rekao je Serhij.

Policajac Kušnir je zapisao sve informacije i pozvao načelnika. Lobas će se pobrinuti da po tijelo dođe kombi.

Kako je dan odmicao, popis na Lobasovom stolu je postao sve duži, a telefon mu je neprestano zvonio. Netko je pronašao mrtvu ženu u bunaru pored uništene kolone ruskih tenkova. Na devetom katu stambene zgrade nalazilo se tijelo. Jedna žena je došla u školu i prijavila da je njezin susjed mrtav.

"Sve razumijem. Pokušat ćemo danas doći po njega", rekao joj je načelnik.

Uskoro je primio novi poziv iz susjedne policijske uprave.

"Devet? Gdje?" rekao je na telefon. Lobas je spustio slušalicu i nazvao jednu od svojih mobilnih jedinica.

"Policajci s tog područja nemaju više vreća za tijelo i iscrpljeni su. Skupljali su tijela cijeli dan. Pomozite im", kazao im je.

"Za nas sada ne postoje vikendi"

Na rubu polja se nalazilo devet grobova. Mrtve su za vrijeme ruske okupacije pokopali njihovi susjedi, a sada policiji pomažu da ih ekshumira.

"Neki od njih su umrli jer nisu mogli dobiti lijekove, a neke su ubili Rusi. To su bili naši susjedi. Ovdje je ujak Tolja iz susjedne zgrade. Ova starija žena je imala teški dijabetes. Pokušali smo je izvesti iz Buče, ali nije bilo koridora pa je umrla. Ovaj čovjek je otišao u šetnju sa psom i nije se vratio", rekao je Genadij, 45-godišnji Ukrajinac.

Mrtvačnica, mala gospodarska zgrada u stražnjem dijelu bolnice na rubu grada, upravo je unajmila dvije hladnjače i obje su već bile pune tijela.

"Nemamo dovoljno zaposlenih i nema dovoljno mjesta. Čak i da imamo više ljudi, gdje bismo stavili sva ta tijela? Inače bih napravio detaljnu obdukciju i napisao smrtovnicu. Sada ih samo na brzinu pregledamo i složimo par rečenica", rekao je forenzičar Petrovjič.

Lobas je kazao kako su, zbog nedostatka mjesta u mrtvačnici, počeli pokapati neidentificirana tijela. Načelnik je tijekom cijelog dana primao pozive.

"Za nas sada ne postoje vikendi. Radit ćemo dok ne prikupimo sve mrtve", rekao je.