O UTJECAJU Sjedinjenih Američkih Država na svjetsku politiku dosad smo čuli svakakvih strahota, ali tek jučer doznali smo da pritiskom na dugme semafora anonimni Amerikanac može državi na drugom kraju svijeta dati ministra. Slava o tom događaju postala je, kako se popularno veli, viralna: Damir Filipović, novi hrvatski ministar gospodarstva i održivog razvoja, proveo je neko vrijeme na studiju u Americi.

Lani u proljeće, kad ga je milost Andreja Plenkovića promovirala u HDZ-ova gradonačelničkog kandidata u metropoli, novinarki Jutarnjega lista predstavio se u kraćem videorazgovoru pa je, uz ostalo, progovorio o tegobama koje je imao u srazu s američkom svjetlosnom prometnom signalizacijom.

Filipović se sjetio da na semaforu nije bilo žive duše. A onda se pojavio Spasitelj

"Kad sam prvi put došao u Ameriku, dobili smo jasnu uputu da se ne smiju kršiti pravila jer se može izgubiti stipendija. Kako je moja stipendija bila 35.000 dolara godišnje, pazio sam na svaki detalj, pa i na prelazak ulice. Tako sam jednom 15-20 minuta stajao na semaforu, nigdje nije bilo žive duše, dok se nije pojavio jedan čovjek i pritisnuo ono što mi danas imamo i upalilo se zeleno svjetlo. Međutim, 2002. godine nije bilo takvih semafora kod nas u Zagrebu, a ja sam se striktno držao pravila", povjerio se kameri.

Identitet čovjeka koji je prije 20 godina spasio aktualnu Plenkovićevu nadu nažalost nikad nećemo doznati. Još gore, on nikada neće saznati što je uradio. Da nije naišao, nesretni Filipović bi čekao, čekao i čekao, prolazile bi tako preduge minute, možda i poneki sat, pa bi se u neko doba ukazao tim socijalne službe pojačan stručnjacima za punoljetne osobe koje ne znaju samostalno prijeći cestu.

Uhvatili bi budućeg hrvatskog ministra blago za nadlakticu, izmjerili mu tlak, njihali prstom pred očima, osvjetljivali zjenice, a potom ga adekvatno zbrinuli. I njegova ministarska zvijezda vjerojatno nikad ne bi zasjala. 

No, Amerikanac je naišao, rutinski pritisnuo dugme kakvih je na splitskim semaforima bilo još osamdesetih godina prošlog stoljeća i pred našim se Danijelom Filipovićem ukazao novi svijet. Druga strana ulice kao novi početak. Kao dokaz da se može ako te netko vodi.

Netko tko u ovom slučaju, za razliku od Darinka Filipovića, aktivno govori semaforski i poznaje sve tajne tih vitkih naprava s trobojnim svjetlima i tajanstvenim gumbom.

Vjerojatno se bojao da pritiskom na semaforsko dugme ne raznese Aziju

Bit će da je Dasen Filipović pred odlazak u SAD čuo kako tamo imaju nekakvo nuklearno dugme koje može uništiti pola svijeta, pa ga bilo strah da pritiskom na ono, semaforsko, ne raznese čitavu Aziju. Što god bilo, kakvi god da su ga strahovi mučili, teško možemo zamisliti zašto bi punoljetna i poslovno sposobna osoba petnaestak minuta stajala sama, uz pustu cestu, u društvu semafora.

Nažalost, vjerojatno nikad nećemo saznati što li je siroti Danko Filipović u tom času mislio, niti će nam otkriti zbog čega nije potražio drugi pješački prijelaz s naklonjenijim semaforom, ako se već plašio dodirnuti dugme na ovom.

Zapravo, priča o davnom konfliktu Damjana Filipovića sa semaforom daje naslutiti kako je novi hrvatski ministar, čekajući spas na neimenovanoj američkoj cesti, došao do zaključka da je u svakoj kompleksnoj životnoj situaciji pored sebe korisno imati nekog tko zna riješiti problem. Zato se i učlanio u HDZ pa stranka za njega pritišće dugmad, imenuje ga u nadzorne odbore državnih firmi, evo ga i u vladi.

Neznanog američkog semaforskog virtuoza zamijenio je Andrej Plenković. Njegova ruka Davidu Filipoviću omogućuje prelaske preko najfrekventnijih karijernih cesta. Sad ga je odabrala među više od 200 tisuća članova stranke i povjerila mu resor gospodarstva i održivog razvoja.

Filipović ima šanse u vladi oživjeti duh Ivice Kirina Jubita

Kakva su, pak, Plenkovićeva gospodarsko-razvojna očekivanja kad ih prepušta čovjeku koji je prije dva desetljeća samo želio preći pustu ulicu, neka ovoga puta bude prepušteno mašti čitatelja. Ovo nam se čini ludom premijerovom hrabrošću, nešto većim rizikom nego da je u Banske dvore dopremio košaru punu kraljevskih kobri.

Sva je prilika da bi Dane Filipović u vladi mogao oživjeti duh Ivice Kirina, Sanaderova ministra unutarnjih poslova, poznatog po tome što je YouTube nazvao jubitom. Dobro, Dario Filipović nije imao baš takvih lapsusa - listu njegovih besmislica izostavili smo iz ovog teksta - no, nije zabilježeno ni da Kirin nije znao čemu služi dugme na semaforu.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala