PREDSJEDNIK Hrvatske Zoran Milanović već tjedan dana inzistira na tome da će podrška hrvatske vlade i sabora za eventualni ulazak Švedske i Finske u NATO "prije nego što se izmijeni izborni zakon u BiH i zaustavi zulum nad Hrvatima" biti izdaja Hrvatske.

"Svatko tko ne iskoristi prigodu, povijesnu, da se izbori za Hrvate u BiH - jer to je hrvatski interes, to nije kapric i obijesna želja, nama se tu radi o ušima, ako ne o glavi - da u hrvatskom saboru ne glasa za nikakva širenja NATO-a, ne dolazi u obzir", rekao je predsjednik Hrvatske i dodao: "Tko god ne bude glasao tako, ja ću ga nazvati izdajnikom, kao i svakoga tko će s njima popiti kavu. Znači, i njih ću proglasiti izdajnicima jer nema druge."

>> VIDEO Milanović: Na summitu NATO-a stavit ću veto na ulazak Finske

Pritom nije objasnio kakve veze ima izborni zakon u Bosni i Hercegovini, koji po tumačenju Hrvatske diskriminira Hrvate u toj zemlji, sa željom dviju članica Europske unije da se ulaskom u NATO osiguraju od ruske ratne agresije, koju posljednja dva mjeseca gledamo u Ukrajini.

Za Milanovića je bezuvjetna podrška Finskoj i Švedskoj pred ruskom prijetnjom izdaja

Nije objasnio ni zašto tako agresivno inzistira na nazivanju bezuvjetne podrške saveznicima i partnerima izdajom u najopasnijem trenutku za Europu i Zapad od kraja Drugog svjetskog rata.

Trenutak u kojem Rusija gotovo svakodnevno upućuje prijetnje europskim zemljama, od same Švedske i Finske do Velike Britanije, čije nuklearno uništenje prikazuje na državnoj televiziji, hrvatski predsjednik ocijenio je primjerenim da koristi članstvo naše zemlje u NATO-u kao sredstvo kojim će iskamčiti beneficije za hrvatski konstitutivni narod i njegovo političko vodstvo u BiH.

Na ovu smo temu razgovarali s geopolitičkim analitičarom Denisom Avdagićem, kojeg smo za početak pitali o Milanovićevom pozivanju na određene presedane, poput veta Cipra na sankcije Bjelorusiji ili slovensko blokiranje pristupnih pregovora Hrvatske s EU, iako se tada nije radilo o uvjetovanju podrške zemlji članici rješavanjem otvorenog pitanja s trećom zemljom.

"Slovenija na kraju nije blokirala ulazak Hrvatske u EU, tada je uslijedila jasna osuda svih saveznika i upozorenje da to ne čini", odgovara Avdagić i dodaje da "sam NATO, uostalom, nema veze s ovom pričom" o izbornom procesu u BiH.

"Da tu postoje nekakvi odnosi u sigurnosnom smislu između Hrvatske, Finske i Švedske, pa da se nalazi nekakav stvarni povod tome, to bi onda možda imalo nekog obrazloženja, no u ovom slučaju ga nema", kaže.

"I ne može se tražiti nekakav presedan i opravdanje za ovakav čin u trenutku kad su doista i Švedska i Finska zabrinute za vlastitu sigurnost i traže osiguranje za svoje građane, bez vrlo direktne prijetnje Rusije. Jer ako su to napravili Ukrajini bez nekog vidljivog opravdanja, nije nemoguće da se takva agresija proširi na neke druge zemlje", naglašava ovaj analitičar. 

Denis Avdagić: Posve je jasno da Moskvi ovakva situacija odgovara

Iako Milanović inzistira da "nije na strani Rusije", koju je nazvao agresorom na Ukrajinu, već na strani Hrvatske, teško je ne primijetiti da u ovom slučaju nastoji sabotirati upravo ono čemu se Rusija i sama žestoko protivi - daljnjem širenju NATO-a na njezine granice.

Nije čudno što ga je bivši predsjednik i premijer Rusije Dmitrij Medvedev u utorak pohvalio kao nekoga tko se našao na popisu "neprijatelja Ukrajine" te mu prijeti odmazda "ukrajinskih nacista". Kako smo već pisali, vanjskopolitički stavovi Milanovića, uključujući njegove nimalo diplomatske kritike na račun Kijeva, Sarajeva, Bruxellesa ili Washingtona, neobično se redovito poklapaju sa stajalištima ili interesima Kremlja.

>> Od BiH do Ukrajine, Milanović se u svemu slaže s Putinom

"Posve je jasno da Moskvi ovakva situacija odgovara, pogotovo ako postoji ikakva šansa da se ta prijetnja ostvari. Jasno je da u Moskvi ovo zapisuju kao svoju pobjedu, bez obzira na motive predsjednika, koji mogu doista biti oblikovani interesom za Hrvate u BiH, gdje situacija zaista nije dobra", primjećuje Avdagić.

"Ali to je problem koji postoji za sebe i potrebno ga je kao takvog i rješavati. U Moskvi, čini se, već neko vrijeme gledaju s odobravanjem na neke poteze i izjave predsjednika Milanovića", dodaje.

"Dok u Moskvi sebi mogu zapisati pobjedu, ovo je diplomatski poraz za Hrvatsku"

"To u situaciji nikad ujedinjenije Europe i NATO-a prema Moskvi nikako ne odgovara Hrvatskoj. I dok u Moskvi sebi mogu zapisati pobjedu, ovo je diplomatski poraz za Hrvatsku. Najbolje bi bilo da se s ovom retorikom prestane, ako je ikako moguće, jer neće biti koristi ni za Hrvate u BiH, ni za Hrvatsku", zaključuje Avdagić.

Milanović je, doduše, pokušao u svom posljednjem monologu u utorak argumentirati zašto to što sada izvodi nije ucjena: "Razlučimo stvari, to nije ucjena. Ucjena je kazneno djelo u kojem prijetite da ćete učiniti nažao nešto nekome da biste stekli za sebe protupravnu korist. Mi ovdje ne stječemo protupravnu korist. Tražimo ono što nam pripada. Ovo s Finskom i Švedskom nije ucjena niti je iznuda, koja opet ima malo drukčiji opis."

U tom je nastupu podignuo svoju ucjenu koja to "nije" na znatno višu razinu, najavljujući da će "na summitu NATO-a uložiti veto na pozivnicu, ako to bude na toj razini", svjestan da je riječ o odluci koju sve saveznice moraju donijeti jednoglasno. Predsjednik je dosad, podsjetimo, samo najavljivao da će prozivati vladu i sabor, u čijim rukama je ta odluka. Prijetio je, drugim riječima, nekakvom bizarnom nacionalističkom kletvom, da ne kažemo fetvom. 

Na predsjedničke prozivke i izljeve bijesa vlada i sabor se, naravno, mogu oglušiti. No ako osobno uloži veto - a upitno je hoće li za to imati priliku - onda više ne govorimo o praznim prijetnjama i ispadima na koje Europa može naprosto odmahnuti rukom. 

Može li Milanović sam blokirati pozivnicu na summitu NATO-a?

Posebno je pritom zanimljivo što je premijer Andrej Plenković prije toga pozvao Milanovića da sam blokira pozivnicu Švedskoj i Finskoj na tom summitu, koji će se uskoro održati u Madridu, "ako je frajer", prozivajući ga da je "od nekoga tko se uopće nije brinuo o toj temi postao veliki zagovornik prava Hrvata, za razliku od nas koji tu temu kontinuirano držimo na dnevnom redu".

Ipak, i sam Milanović je priznao da je moguće da odluka o prihvaćanju novih članica saveza bude donesena na Sjevernoatlantskom vijeću, na razini veleposlanika, a ne predsjednika zemalja saveznica. 

"Ono što bih istaknuo je da ne vidim mogućnosti da predsjednik ostvari tu svoju najavu s obzirom da je tu najbitnija ratifikacija ulaska tih zemalja u saboru i nitko mu ne može oduzeti tu odluku koju ima", kaže Avdagić i ocjenjuje da je eventualno predsjednički veto na summitu NATO-a moguće zaobići jer nije nužno da pozivnica bude upućena na samom summitu. 

"Naravno, vjerujem da će biti pritisaka prema predsjedniku i s drugih strana, s međunarodne razine, i naravno da ovo nije ni u kojem pogledu dobro. Nije dobro ni za ugled Hrvatske, ni za Hrvatsku kao članicu EU. Mi smo u nekakvom procesu koji je izuzetno bitan za Hrvatsku, to je pitanje ulaska u eurozonu i šengensku zonu, to su nacionalni prioriteti čije bi ostvarenje u ovoj ili sljedećoj godini bilo vrlo veliki poticaj hrvatskom društvu i gospodarstvu", smatra naš sugovornik.

"Igrati se s takvim stvarima nije dobro, a pogotovo je bitno to što je unutar EU potrebna suradnja sa svim državama članicama jer ovo je ipak zajednica. Nametati nekakvu blokadu koja je životno bitna tim zemljama nije oportuno za zemlju koja to radi", upozorava.

>> Milanovićeve izjave ne mogu jako naštetiti Hrvatskoj jer nikoga nije briga za njega

Zna li predsjednik Hrvatske što je izdaja prema hrvatskom zakonu? 

U svakom slučaju, oni koji prozivaju hrvatskog predsjednika za ucjenu Finske, Švedske, odnosno NATO-a i EU, ne govore o ucjeni u pravnom, već u političkom smislu. Hoćemo li to nazvati ucjenom, prijetnjom, reketom, ultimatumom ili vršenjem pritiska stvar je stila, ne kaznene terminologije.

A sam Milanović to mora znati, s obzirom na to koliko se razbacuje terminima poput izdaje. Veleizdaja je kazneno djelo definirano člankom 340 Kaznenog zakona. Glasanje za ulazak zemalja članica EU u NATO se ni uz najbujniju maštu ne može svesti pod ovaj opis: "Tko uporabom sile ili prijetnjom uporabe sile ili na drugi protupravan način ugrozi teritorijalnu cjelovitost ili ustavno ustrojstvo Republike Hrvatske, kaznit će se kaznom zatvora najmanje pet godina."

Naravno, u politici, pa i onoj vanjskoj, vršenje pritiska prijetnjom da ćete uskratiti svoju podršku u slučaju da se ne ispune vaši uvjeti uobičajena je taktika. U nekim slučajevima može biti savršeno legitimna, u nekima skandalozna i opasna. 

Tako misli i zastupnik u njemačkom Bundestagu, demokršćanin Michael Brand, koji je u nedavnom intervjuu za berlinski list Taz nazvao hrvatskog predsjednika "ekstremističkim ultranacionalistom", na što ga je ovaj nazvao "trećerazrednim poluidiotom iz Bundestaga".

U naknadnom intervjuu za Deutsche Welle objasnio je da "takvi ultranacionalistički stavovi, koji u svojoj srži ugrožavaju mir i stabilnost na jugoistoku Europe" kakve demonstrira Milanović, "sada nakon ruskog napada na Ukrajinu nailaze na potpuno promijenjenu situaciju, i to uz potpuno nerazumijevanje u Njemačkoj i Europi."

"Hrvatska nije u položaju da ucjenjuje druge zemlje"

"To je neviđeno, to su velike štete kojima se srozava reputacija i vjerodostojnost Hrvatske te kojima se u očima međunarodne zajednice stvara percepcija Hrvatske kao incidentne države", odgovorio je Milanoviću ministar vanjskih poslova Gordan Grlić-Radman, koji je i sam redovito na njegovom verbalnom nišanu.

Podsjetimo, nakon što je Milanović nazvao mogući ulazak Finske i Švedske u NATO "vrlo opasnim šarlatanstvom" i prvi put zaprijetio blokiranjem, finski ministar i švedska ministrica vanjskih poslova nazvali su kolegu Grlića-Radmana kako bi izrazili svoju zabrinutost.

S druge strane, Milanoviću su neki oporbeni političari već iskazali razumijevanje i podršku u njegovim vanjskopolitičkim eskapadama. To su učinili saborski zastupnici Nikola Grmoja iz Mosta, koji je cijelu stvar nonšalantno opisao "kao prigodu koju treba iskoristiti", i Arsen Bauk iz SDP-a, koji je najavio da će on sa stranačkim kolegama glasati kako Milanović nalaže jer bi se inače morali suprotstaviti vlastitom kandidatu za predsjednika, što bi im bilo politički nezgodno.

"Naravno da je pitanje Bosne i Hercegovine bitno za Hrvatsku u svakom mogućem pogledu. Hrvatska i BiH su spojene kao dvije puzle, da ne govorimo da Hrvatska ima obvezu prema Hrvatima koji žive tamo i prema Daytonskom sporazumu", slaže se Avdagić, ali objašnjava da Pariz, Berlin, Bruxelles i Washington neće blagonaklono gledati na ovakvo vršenje pritiska na njih. 

"Slažem se i da je potrebno okrenuti pogled prema BiH i ubrzati put prema statusu kandidata za EU, pa i da je potreban veći pritisak prema političkim čelnicima iz Bruxellesa i Washingtona. No svjesni smo da je Ukrajina, u kojoj traje rat i ginu ljudi, prioritet, a na BiH se gleda kao problem koji ipak nije gorući", zaključuje Avdagić i dodaje kako "Hrvatska nije u položaju ni u mogućnosti da ucjenjuje druge zemlje".