Hrvatskih 12 bodova Srbiji nije imalo veze s politikom i dobrosusjedskim odnosima
Momčilo Đurđić jedan je od osnivača srpske Demokratske stranke i nekad bliski suradnik pokojnog premijera Srbije Zorana Đinđića.
66. EUROSONG okončan je sinoć u Torinu ishodima koji su bili i očekivani. To apsolutno ne znači da je manjkalo uzbuđenja i euforije, pogotovo u regiji.
>>Nakon Konstraktinog nastupa na Eurosongu stvari će teško ostati iste kao prije
Pored toga što sam nakon punoljetnosti ove i ovakve oblike televizijske zabave uredno preskakao, uključujući i Eurosong kada je Srbija pobijedila, ovoga puta nisam znao ni pravila. Ne znam ih u cjelini ni danas. Ipak, ne mogu poreći da sam podlegao atmosferi i kao kakav fensi balavander osjećao uzbuđenje zbog onoga što će se dogoditi, makar ostao i razočaran. Naravno da je jedini i isključivi razlog bila – Konstrakta.
Pitam se samo koliko je mojih istomišljenika koji su davno odjebali Eurosong provelo subotnju "večer uz TV prijemnike", kako se to nekada s ponosom izgovaralo.
Slučaj Konstrakta
Zaista, Konstrakta se pojavila ondje gdje smo je najmanje očekivali s obzirom na opus, ali nije loše podsjetiti da je ovo neobično pravilo poznato od prije. Naime, krajem šezdesetih i tijekom sedamdesetih, sve do novovalnog udara, jugoslavenski rokeri su prve, a često i presudne proboje, napravili upravo iznebuha se pojavljujući na zabavnjačkim šlager festivalima, od Opatija do Beogradskih proleća.
U to doba oni su jedino tako, iz poluilegale socijalističkog kulturnog miljea koji je tek počinjao stidljivo flertovati s modernom zapadnom kulturom, mogli ostvariti direktnu komunikaciju s najširom magazinskom, radijskom i televizijskom publikom.
To se na neki način ponovilo i u slučaju Konstrakte. Operacija je očigledno uspjela sa sljedećim, ohrabrujućim ishodom: prva nagrada Eurosonga za umjetnički dojam; uvjerljivo najveći broj pregleda na YouTube između polufinala i finala; druga nagrada festivala za (autorski) tekst pjesme; drugo mjesto, iza pobjedničke Ukrajine, po broju dobivenih bodova u finalu od publike; isti broj bodova publike u polufinalu sa Švedskom kao pobjednicom druge večeri; jedanaesto mjesto u finalu prema glasovima nacionalnih žirija.
Ta matematika je jedinu regionalnu predstavnicu u finalu stavila na peto mjesto. Mašala! Pored toga što je bila jedna od rijetkih koja se usudila nastupati pjevajući na svom jeziku, oživjela je na sceni jedan mrtav jezik. Nepravoslavni, dobacili bi ozlojeđeni kibiceri patrioti.
Snažne reakcije i onih koji ne razumiju srpski
In corpore sano je za dva mjeseca nakon plasmana uspjela uspostaviti neku vrstu arhetipske rezonance i prodrijeti duboko u zajedničku, kolektivnu percepciju najšireg europskog auditorija slušatelja. Nisam bio lijen pa sam popratio nekoliko analiza na YouTubeu koje su, slušajući pjesmu, iznosili specijalizirani blogeri, influenceri, glazbeni kritičari, ali i kolege glazbenici, s naglaskom na heavy metalce... Zanimljivo je što su se snažne reakcije, emotivni vrhunci, kod svih javljali na istim mjestima iako nitko od njih nije poznavao ni razumio srpski jezik, pa ni latinski.
Kada je u pitanju Eurosong, uvijek se neka riječ da prozboriti o političkom kontekstu, a pogotovo kada je jedna sudionica festivala žrtva agresije koja je u tijeku. Nesumnjivo je da je Konstrakta trpjela izvjesnu političku štetu zbog kompliciranog stava koji Srbija ima prema ruskoj agresiji, a koji proizlazi iz onog istog emotivnog resantimana koji je, nasuprot, za ukrajinski nastup imao snažno dodatno razumijevanje.
U širem smislu trijumf Ukrajine na Eurosongu može se čitati i kao prva vojno-politička pobjeda u tekućem ratu s Rusijom. Bilo bi zanimljivo vidjeti izraz Putinovog lica s kojim je noćas otišao na spavanje obogaćen saznanjem da će se Eurosong 2023. održati u Kijevu. Tih 439 glasova publike koji su Stefaniji donijeli pobjedu najbolja je poruka svim domaćim rusofilima koji, pogotovo od 24. veljače, panično tragaju za svakim dokazom da se Europa svađa, raspada i gladuje.
Tri vrste podrške susjeda
Što se tiče susjeda, srpska predstavnica je imala sve tri vrste podrške. Sjeverna Makedonija je s dvanaest bodova nastavila zalijevati teško stečeno pomirenje i kompromis s Grčkom oko imena, a pritom ju je Srbiju susjedski ispoštovala s deset bodova.
Crna Gora je, pak, više vođena političkim nego dobrosusjedskim i "bratskim" motivima, pomalo i kroz zube procijedila svih dvanaest bodova. Razumijem ih, naravno, koga su ugrizle litije, taj se i Eurosonga boji. Crnogorski mediji, pogotovo suverenistički, vrlo su šturo ili nikako ispratili Konstraktinu misiju, za razliku od svojih sjeverozapadnih kolega. I tako dolazimo do Hrvatske.
Sve ono čega nije bilo u crnogorskim medijima, toliko toga što nije ozbiljno analizirano ni preporučeno u srpskim medijima koje je preplavio pobjednički zanos u želji da, pored Đokovića i Jokića, još jednog šampiona previju kao melem na ranu, hrvatski mediji i javno mnijenje su Konstrakti poslali poruke najiskrenije posvećenosti, razumijevanja i podrške.
Kada te krvavi rat i politika razdvoje, a to svakodnevno nastavljaju raditi političari i analitičari – režanjem kao nastavkom sukoba mirnodopskim sredstvima – nije se loše makar i na neki dan ili tjedan podsjetiti lijepih trenutaka na relaciji Beograd – Zagreb. A bilo ih je, vjerovali ili ne. Pop-rock kultura i suvremena umjetnost uopće ostale su, kako se vidi, točke snažnog uzajamnog prihvaćanja, prožimanja i podrške.
Hrvatskih 12 bodova nema veze s politikom
Upravo je novovalni RNR s kraja sedamdesetih i početka osamdesetih godina prošlog stoljeća, kao samosvojni kulturološki pokret urbane mladeži - prije svega Zagreba, Beograda, Novog Sada, Rijeke, kasnije Splita – bez ikakvog nametnutog, ideološkog bratstva & jedinstva u prtljagu, predstavljao kanal razmjene najbolje energije otkako su se ova dva južnoslavenska plemena našla na okupu.
>>Hrvati su najviše glasova dali Srbiji
To i danas mogu potvrditi, na primjeru Konstrakte, lišen svih jugonostalgičarskih preseravanja. S druge strane, sjajni produkti tog vremena su potvrdili istinsku, stvaralačku pripadnost urbanih vrijednosti nekadašnje socijalističke omladine zapadnoj kulturi. Idoli, Šarlo akrobata, Električni orgazam, Ekaterina Velika... s jedne, a Azra, Film, Haustor, kasniji Parni valjak, s druge strane uz nezaboravne punk Parafe i Pekinšku patku, i još toliko toga...
Uz svu podršku na domaćem terenu, beogradski bendovi su bili bolje prihvaćeni u Hrvatskoj, što se apsolutno može tvrditi i za tretman zagrebačkih bendova u Srbiji. I sve to bez famoznih radnih akcija.
Zato hrvatskih dvanaest bodova od subote navečer nije dodijeljeno ni iz susjedskih, ni iz bratskih, a pogotovo ne iz političkih razloga. Tih dvanaest bodova je izraz bezuvjetne podrške, vjetra u leđa umjetnici i njenoj družini, iskren izraz prepoznavanja umjetničkog nivoa koji je Konstrakta dostigla svojim performansom, a sve to u funkciji odličnog raspoloženja, vrhunske zajebancije i dobre zabave.
Malo li je na ovu skupoću! Zato bih iz čiste pakosti volio da sam sinoć mogao vidjeti lica onih koji mjesecima svakodnevno papagajski ponavljaju mantru kako u regiji, a pogotovo u Hrvatskoj, s neskrivenom ljubomorom i zavišću gledaju na ekonomski i vojni uzlet Srbije.
No zlobu na stranu, vrijeme je za zahvalnost. Upoznali smo u ovih sedamdeset dana jednu divnu, karizmatičnu ženicu koja sjaji i isijava, rokericu u braku, s dvoje djece i psom, koja nam je bez ikakve pretencioznosti i patetike isporučila svoje srce na dlanu.
Jebeni "autonomni nervni sistem" nas je podsjetio da postoji nešto što je VAŽNIJE, nešto što prethodi i slijedi svakoj spoznaji o boji kože, o značaju vjere i nacije, nešto što je ultimativni DAR. Za nas koji smo to razumjeli i Konstraktin uspjeh doživjeli kao svoj osobni uspjeh, ima nade.
Bože zdravlja!!
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati