KAD JE RUSKI predsjednik Vladimir Putin pokrenuo invaziju na Ukrajinu prije više od tri mjeseca, pravdao je to zaštitom etničkih Rusa i govornika ruskog jezika u ukrajinskoj regiji Donbas od navodnog ugnjetavanja i "genocida".

No kako rat ide dalje, a Rusija baca glavninu svojih snaga koje su joj na raspolaganju u pokušaju osvajanja Donbasa, sve je očitije da upravo ukrajinski Rusi snose nesrazmjerne žrtve u toj klaonici. Snimka koja je nedavno počela kružiti društvenim mrežama svratila je dodatnu pažnju na problem koji imaju s dovođenjem pojačanja kako bi zamijenili ubijene i ranjene vojnike. 

Na dotičnoj snimci koja je objavljena prošlog tjedna pripadnici 4. bataljuna 113. pukovnije takozvane vojske samoproglašene Donjecke Narodne Republike (DNR) - koju na svijetu ne priznaje nitko osim Rusije i nekoliko drugih proruskih satelitskih paradržava - odbijaju ići na prvu crtu u Luhanskoj oblasti, odnosno na području koje svojata druga separatistička paradržava, Luhanska Narodna Republika (LNR).

Poslali ih bez hrane i lijekova u Mariupolj, sad ih šalju u Severodonjeck

Borci iz 113. pukovnije DNR-a žale se tako na teške uvjete, nedostatak hrane, lijekova i medicinske te vojne opreme. Osim što su se mjesecima borili "gladni i promrzli" u regiji Herson, zapovjednik bataljuna koji čita pripremljeni tekst pred kamerom kaže da ih se baca u pokolj bez adekvatnog oružja.

"Više zapovjedništvo naše pritužbe tumači kao sabotažu. Pokažite poštovanje svojim časnicima. Što se može dobiti od slanja svojih vojnika da umru?" pita se retorički zapovjednik ove jedinice i objašnjava da su u jedinicu mobilizirani kronični bolesnici, pa i ljudi s mentalnim problemima, bez ikakvog liječničkog pregleda na kojem bi bili izuzeti. 

Kao što smo već pisali, ovi su se borci prije svega pobunili protiv slanja na prvu crtu bojišnice u Luhansku oblast, odnosno na teritorij koji svojata LNR - dakle, ne njihova paradržava, već ona susjedna. Naravno, njihova odvojenost je fikcija, baš kao i njihov suverenitet, jer su obje naprosto marionete Moskve, ali znakovito je da rusko vojno zapovjedništvo šalje vojnike DNR-a na frontu na navodnom teritoriju LNR-a.

Na još jednoj snimci, objavljenoj krajem svibnja, pripadnici 107. pješačke pukovnije DNR-a također se otvoreno bune protiv slanja na frontu na teritoriju koji svojata LNR. Kažu da su se već morali boriti u bitci za Mariupolj i da ih je nakon te bitke ostalo tek oko 60% u službi. 

>> Pobuna vojnika u Donjecku sve je veća. Golema birokracija odigrat će važnu ulogu

Muškarci u Donjecku se kriju od mobilizacije i slanja na frontu

Vlasti DNR-a i LNR-a, inače u potpunosti podčinjene i ovisne o ruskom režimu i njegovim oružanim snagama, proglasile su opću mobilizaciju u danima prije početka ruske invazije 22. veljače, neuvjerljivo to opravdavajući prijetnjom ukrajinske invazije na svoj teritorij. Ali vođa DNR-a, Denis Pušilin, u međuvremenu je morao povećati maksimalnu dob za mobilizaciju s 55 na čak 65 godina, budući da je regrutacija išla tako loše. 

Izvori s teritorija DNR-a i LNR-a posvjedočili su o tome da kolaboracionistički režimi u DNR-u i LNR-u doslovno love muškarce vojne dobi (što je tamo vrlo rastezljiv pojam, kako vidimo) na ulicama gradova i regrutiraju ih.

"Neki su se pridružili dobrovoljno, drugi nisu pozvani, neki su odvedeni s ulice, drugi su se pojavili tek nakon što im je naređeno", rekao je za Deutsche Welle 19-godišnji Jevgenij, koji nije dobio izuzeće unatoč tome što su ga liječnici proglasili zdravstveno nesposobnim za vojnu službu. Dodao je da se mobilizirane borce često šalje na frontu bez ikakve vojne obuke i iskustva. 

"Mogu vas proglasiti nesposobnim za službu, ali onda isti stožer može doći po vas svejedno tvrdeći da ste se zapravo prijavili kao dobrovoljac", ispričala je za DW lokalna stanovnica Maria.

"Rusija nas tretira kao robove"

"Rusija nas tretira kao robove", rekao je jedan zarobljeni separatistički borac ukrajinskoj vojsci nakon predaje na snimci koju je objavila ukrajinska sigurnosno-obavještajna služba SBU. Separatisti mobiliziraju sve, od običnih obrtnika, rudara, vozača i studenata do glazbenika iz Donjecke filharmonije, pa je tako njen pijanist Nikolaj Zvjagincev u travnju ubijen u bitci za Mariupolj. 

Mnogi od tih muškaraca, oni koji se ne žele ići boriti na prvu crtu i biti topovsko meso u jurišu na obrambene položaje svojih sunarodnjaka s druge strane, počeli su se skrivati po tuđim kućama ili podrumima, kako ih regruteri ne bi našli na njihovoj adresi, i prestali ići na posao. Kao posljedica toga, ulice Donjecka i drugih gradova su se ispraznile, kako je pisao Guardian u travnju, a stanovnici su se počeli šaliti da žive u zemlji Amazonki jer su mnoge poslove preuzele žene.

Osim što ih tjeraju na frontu da tamo ginu umjesto ruskih vojnika, vojno zapovjedništvo nije za njih osiguralo ni adekvatno oružje ni opremu poput zaštitnih prsluka i kaciga, piše u članku za ukrajinski portal Novinarnia vojni povjesničar Mihajlo Žirokov. Što se vojnog iskustva tiče, procjenjuje da ga ima samo 5-10% ovih unovačenih boraca, za razliku od starijih, prekaljenih separatističkih postrojbi koje osam godina ratuju protiv ukrajinske vojske. 

Idu u rat bez pancirki, sa starim šljemovima i puškama

Upravo zbog toga smo te nesretne mobilizirane borce mogli na snimkama iz rata često vidjeti bez zaštitnih prsluka, s prastarim sovjetskim šljemovima i odorama i jednako prastarim pješačkim oružjem, često bez težeg naoružanja.

Još krajem ožujka je tako procurila snimka na kojoj se pripadnici oružanih snaga Donbasa, kako su se sami opisali, voze u kamionu i žale da su poslani na prvu crtu u oblasti Sumi  i "bačeni u govna" s puškama iz 1940-ih, pitajući se "što mi radimo ovdje" i tvrdeći da su mnogi njihovi suborci poginuli ili završili zarobljeni. 

"Naše puške su iz 1940-ih godina. Iz njih se ne može pucati. Oni jebeno šalju obične studente u rat", rekli su ogorčeno: "Dobili smo automatske puške za borbu protiv raketnog sustava Grad, topništva, minobacačkih granata."

Takvo jadno stanje unovačenih separatističkih boraca zorno prikazuje i nova snimka dvojice netom zarobljenih boraca DNR-a na kojoj ih ukrajinski vojnici ispituju, navodno upravo u Severodonjecku, gradu u Luhanskoj oblasti koji je trenutno poprište najžešćih borbi, iako to ne možemo neovisno potvrditi.

>> Severodonjeck je bio pred padom. Onda je došla ukrajinska legija stranaca

Zarobljeni vojnici DNR-a ne znaju kojoj jedinici pripadaju

"Izgubljeni dječaci DNR-a nemaju pojma tko im je zapovjednik, kamoli kojoj jedinici pripadaju", komentirao je uz snimku ukrajinski tviteraš Dmitri, koji na svom profilu i stranici War Translated prevodi s ruskog transkripte raznih audio i videosnimki ruskih i proruskih vojnika.

I zaista, prema prijevodu, jedan zarobljenik na pitanje kako mu se zove zapovjednik kaže samo "Skripla", a na pitanje kojoj jedinici pripada, odgovara samo "pješadija DNR-a". 

I dok on kaže da se bori protiv Ukrajinaca "zbog novca", drugi kaže da je učitelj i da je bio "prisiljen ići u rat", inače mu je prijetilo "osam godina zatvora". Naravno, kao i obično s ratnim zarobljenicima, ne možemo znati jesu li iskreni u svojim odgovorima.  

Trent Telenko, bivši revizor za kontrolu kvalitete u Agenciji za upravljanje obrambenim ugovorima SAD-a i jedan od vojnih analitičara koji prate situaciju na ukrajinskom ratištu, komentirao je pak da je ova snimka potvrda da su ruske snage naprosto ostale bez obučenog i profesionalnog pješaštva za daljnju ofenzivu u Ukrajini. Vojnim žargonom, da su dosegle točku kulminacije. 

Vojni analitičar: Rusi su istrošili pješaštvo, ostali su im samo Čečeni i mobilizirani DNR-ovci

Rusija je kroz goleme gubitke "istrošila" prvo svoje pješaštvo, a zatim i pješaštvo LNR-a, zbog čega su prvo u Mariupolj, a potom i u Severodonjeck morali slati čečenske pripadnike Nacionalne garde, poznate kao kadirovce, i "borce DNR-a naoružane puškama repetirkama". To su im, smatra on, posljednje pješačke rezerve koje su im preostale. 

I zaista, na još jednoj snimci koju je prenio vide se navodni rezervisti DNR-a s prastarim puškama koje su dobili umjesto kalašnjikova. 

"Ta dva zarobljenika iz DNR-a govore vam mnogo svojim izgledom. Nemaju pancirke bilo koje vrste, čak ni prsluke protiv gelera iz afganistanske ere. Nemaju taktičku mrežnu opremu. Nemaju kacige", ističe Telenko.

Visoki gubici na obje strane

Naravno, teško je reći je li u pravu, a njegov zaključak je prilično optimistična spekulacija, ali čini se očitim da ruske snage uistinu, unatoč svojoj superiornosti u vatrenoj moći, imaju sve kritičnije probleme s nedostatkom ljudstva, što sve više ističu i drugi vojni analitičari. 

Treba, međutim, napomenuti da je sličan problem s novačenjem, odnosno slanjem na frontu, sve uočljiviji i na ukrajinskoj strani, barem prema snimkama koje proruski kanali dijele na društvenim mrežama poput Telegrama. Na jednoj takvoj ukrajinski vojnici navodno odbijaju ići u Severodonjeck zbog nedostatka ljudi i teškog naoružanja. Ne treba posebno naglašavati da je slati vojnike bez adekvatne opreme i obuke neodgovorno bez obzira kojoj strani pripadaju.

A s obzirom na vrlo teške gubitke i jedne i druge strane u ekstremno žestokim bitkama diljem Donbasa, pogotovo u uličnim borbama u Severodnjecku, nije iznenađenje da ima ovakvih slučajeva, i na ruskoj i na ukrajinskoj strani. No ruska strana je ta koja želi i mora osvojiti ostatak Donbasa da bi mogla proglasiti ikakvu pobjedu.

A to će, uza svo topništvo, avijaciju i tenkove koji su joj i dalje na raspolaganju, jako teško postići ako mora slati neobučene i neopremljene vojnike, pokupljene s ulice, u samoubilački juriš.