U PRVA tri mjeseca ratovanja ukrajinska vojska dobila je oko 30 milijardi dolara vrijedno oružje i vojnu opremu. Najave su da će u naredna tri mjeseca dobiti još barem toliko. Zašto sve to silno oružje još nije donijelo ukrajinsku prevlast na bojištu?

Razloga je više. Prvi je to što u Ukrajinu stiže sve više oružja zapadne proizvodnje s kojim se ukrajinski vojnici još nisu susretali. I za najjednostavnije oružje, kao što je automatska puška, potrebno je vrijeme obuke. Što je sredstvo složenije, vrijeme obuke je dulje.

Doduše, na YouTube se mogu naći filmići u kojima se ukrajinski artiljerci hvale da su svladali rad s američkom haubicom M777 za samo pet dana. Zasigurno su svladali zauzimanje položaja, punjenje, zauzimanje parametara gađanja (ako) i napuštanje položaja, no M777 je vrlo složeno oružje koje pruža mnogo više.

Bojište je dugačko 1500 kilometara

Drugi je problem dužina bojišta koje se proteže gotovo od predgrađa Harkiva sve do ušća Dnjepra u Crno more, malo dalje od Hersona. To je ukupno više od 1500 kilometara. Ruska vojska kao napadač ima prednost da prva bira gdje će nagomilati snage i napasti, dok ukrajinska obrana mora biti podjednako snažna na svakom dijelu bojišta.

Naravno, nakon što krene ruski napad (kao što trenutno traje na Severodonjeck) ukrajinska vojska u to područje dovodi pričuvne snage kako bi ga pokušale zaustaviti. Tako dugo bojište zahtijeva ne samo kvalitetu oružja već i kvantitetu. Zbog toga isporuka desetak najboljih samovoznih haubica na svijetu ne čini odlučujuću prednost. Ukrajinska vojska ih treba stotine.

Kvaliteta je impozantna, ali...

Kad se gleda samo kvaliteta koju je ukrajinska vojska do sada dobila, ona je zaista impozantna. Od PZO raketnog sustava S-300 (jednu bitnicu dala je Slovačka, dok su Sjedinjene Države dale nešto komponenti) do desetaka tisuća protuoklopnog oružja, vođenog i nevođenog.

Upravo je ta bujica omogućila Ukrajincima da dobiju bitku za Kijev. U Ukrajinu su stizale i još stižu stotine lakih protuzračnih sustava koji se lansiraju s ramena ili lakog postolja. I to se oružje pokazalo itekako učinkovito, naročito protiv ruskih jurišnih i transportnih helikoptera, ali i jurišnih aviona koji su djelovali na malim visinama.

Doduše, Ukrajincima su puno više trebali moderni PZO sustavi srednjeg i velikog dometa kojim bi se obranili od krstarećih projektila i zatvorili nebo na srednjim i velikim visinama. Nedavno je njemački kancelar Olaf Scholz najavio isporuku jedne bitnice takvog PZO raketnog sustava IRIS-T. No pitanje je kad će to stvarno doći u Ukrajinu.

Nema isporuke aviona

Ukrajinske želje za isporuku borbenih aviona i helikoptera za sada se nisu ispunile. Doduše, postoje izvještaji da su Poljaci isporučili u Ukrajinu velike količine pričuvnih dijelova za MiG-ove 29 te da su u tim isporukama zapravo bili rastavljeni MiG-ovi. S vremena na vrijeme pojave se nove vijesti da se radi na isporuci borbenih aviona, no za sada nije potvrđena nijedna isporuka.

S obzirom na to da se rusko zrakoplovstvo pokazalo znatno slabijim nego što se očekivalo, ukrajinski političari više ne ističu potpuno nerealan zahtjev za uvođenje zone zabrane letenja. Ukrajina trenutno najviše traži artiljeriju i borbena oklopna vozila. Stoga ih je jako razveselila vijest iz Španjolske da je tamošnja vlada odobrila isporuku 40 tenkova Leopard 2.

Leopard 2A4

Ukrajinci od početka ruske agresije traže tenkove i do sada su ih dobili značajan broj (samo je Poljska isporučila više od 200 T-72). No to su sve tenkovi sovjetske proizvodnje koji će pridonijeti kvantitetom, ali ne i kvalitetom.

Iako su španjolske novine El Pais objavile vijest da će Španjolska Ukrajini dati 40 tenkova Leopard 2, nažalost za Ukrajince, radi se o izvedenici A4, koja je znatno slabija od trenutno najbolje izvedenice A7+. Ta se slabost prije svega ogleda na razini oklopne zaštite, koja je kod A7+ puno veća.

I s takvom oklopnom zaštitom Leopard 2A4 će u izravnom sukobu sa svim ruskim tenkovima izaći kao pobjednik, prije svega zbog naprednijeg topa od 120 mm i sustava za usmjeravanje paljbe (ciljnika). Međutim, ruska vojska ima tisuće protuoklopnih vođenih projektila (kao što je 9M133 Kornet), čija bojna glava može probiti oklop Leoparda 2A4.

Ne treba ni sumnjati da će ukrajinski Leopardi, kad jednom uđu u borbu, biti primarni cilj - ako ikad dođu do Ukrajine jer su Leopardi proizvedeni u Njemačkoj te prije isporuke Madrid mora isposlovati dozvolu za isporuku od Berlina.

Tu je, naravno, i pitanje obuke posada. S obzirom na to da se radi o tenkovima punim tehnologije i tehničkih rješenja s kojima se Ukrajinci nikad nisu susreli, minimalna duljina obuke je šest mjeseci. I puno dulje ako Ukrajinci budu imali volje za usvajanje NATO-ove taktike uporabe tenkova.

Uz to, kao što smo spomenuli, Leopardi su proizvedeni u Njemačkoj pa Madrid mora isposlovati dozvolu Berlina za isporuku Ukrajini, no ako to uspije, mogla bi se otvoriti mogućnost za isporuke Leoparda 2 i iz drugih država.

Brimstone

Projektil Brimstone je oružje koje bi moglo preokrenuti odnos snaga na ukrajinsku stranu kad bi ih dobili nekoliko tisuća. Međutim, Brimstone je jedan od najboljih protuoklopnih projektila na svijetu, a uz kvalitetu neminovno ide i cijena – više od 250 tisuća dolara po primjerku. Stoga je sasvim sigurno da Ukrajina neće dobiti tisuće projektila, već nekoliko stotina, ako i toliko.

Izvorno razvijen za uporabu s aviona i helikoptera, Brimstone se može lansirati i iz lansera na vozilima. Zapravo se može lansirati s bilo kakvog lansera jer je njegova najbolja odlika radarsko samonavođenje na cilj. To u borbi znači da usmjerite lanser prema neprijatelju i lansirate projektil. Sve ostalo Brimstone će odraditi sam.

Ako se lansira iz zraka, domet mu je oko 20 kilometara, no i domet od oko pet kilometara s lansera na zemlji i više je nego dovoljan da natjera ruske tenkiste u bijeg. Pritom leti brzinom od 1620 km/h. S obzirom na radarsko samonavođenje, Brimstone se može neograničeno rabiti danju, noću i u svim vremenskim uvjetima.

Stoga bi nekoliko tisuća Brimstona potpuno preokrenulo odnos snaga na ukrajinskom bojištu. Kad bi ih ukrajinska vojska toliko dobila.

Samovozno topništvo

Jedno od oružja koje bi moglo potpuno prevagnuti u ukrajinsku korist su samovozne haubice. Potvrđeno je da su Ukrajini do sada isporučene samovozne haubice Panzerhaubitze 2000 (PzH 2000), CAESAR, Dana i Krab. Nažalost, u vrlo ograničenim količinama.

Ako se bivša vojna industrija SSSR-a mogla nositi sa zapadnom u nekom segmentu, onda je to bila artiljerija. Hrvatska vojska ima bogato iskustvo s uporabom topa M-46 (130 mm) koji ima maksimalni domet s raketiziranom granatom od čak 38 kilometara.

Sovjetska vojska je uvijek ulagala ogromna sredstva u razvoj topništva, a topništvo voli i ruska vojska. Srećom za Ukrajince, najnovija ruska samovozna haubica 2S35 Koalicija-SV još uvijek je u fazi razvoja.

Stoga je glavno oružje ruskog topništva u Ukrajini samovozna haubica 2S19 Mista-S. Ona je bolja od onog što su imali Ukrajinci u početku ruske agresije, ali znatno lošija od onog što je Ukrajina u međuvremenu dobila sa Zapada.

Najbolja samohodna haubica koja je došla u Ukrajinu je Panzerhaubitze 2000 (PzH 2000). Pet ih je dala Nizozemska, a još sedam Njemačka. Uz to, njemačke oružane snage osigurale su obuku za ukrajinske posade u trajanju od 40 dana.

PzH 2000 je trenutno najbolja samovozna haubica na svijetu. Naravno, trinaest haubica je daleko od potreba ukrajinske vojske. Nizozemska je već objavila da ne može dati dodatne, Njemačka (za sada) šuti, a ostali korisnici (uključujući Hrvatsku) ne pokazuju želju za donacijama.

Zato je Poljska donirala čak 18 samovoznih haubica AHS Krab. Još je važnije to što su Ukrajina i Poljska popisale ugovor vrijedan oko 630 milijuna dolara o isporuci 50 novih. Trenutno je najveći problem to što su poljski proizvodni kapaciteti ograničeni na najviše 30 Krabova godišnje i što moraju isporučivati već naručene haubice poljskoj vojsci. Ukrajinski izvori tvrde da je poljsko ministarstvo obrane pristalo nastaviti s isporukama polovnih Krabova Ukrajini dok ne krene isporuka novih. Poljska vojska je do donacije Ukrajini imala 80 Krabova.

Francuska je Ukrajini već isporučila šest samovoznih haubica CAESAR te najavila skoru isporuku još šest. Za razliku od prije navedenih PzH 2000 i AHS Krab, CAESAR nije na gusjeničarskom vozilu, već na terenskom kamionu. Stoga mu je i razina oklopne zaštite gotovo nikakva. Naravno, kao i za sve spomenute haubice, da bi se utjecaj CAESAR-a osjetio, Francuska bi ih trebala isporučiti mnogo više.

Donacijama se pridružila i Norveška s isporukom 22 samovozne haubice M109A3GN te Slovačka s više od 20 DANA. 

Iako broj isporučenih samovoznih haubica Ukrajini raste, činjenica je da ruska vojska još uvijek uspijeva održati paljbenu nadmoć nad ukrajinskom. Prema britanskim podacima, omjer topničkog oružja na nekim mjestima preteže 6:1 u korist Rusa. Znatno viša kvaliteta zapadnih haubica (PzH 2000, AHS Krab i CAESAR imaju najveći domet djelovanja veći od 40 km) ipak nije toliko veća da bi nadomjestila toliki disparitet.

Vučeno topništvo

U suvremenom ratovanju vučeno topništvo baš i nije idealno rješenje jer je preosjetljivo na kontrabatiranje (uzvratno djelovanje artiljerije po položajima neprijateljske artiljerije) s obzirom na to da se položaji vrlo lako otkrivaju izvidničkim bespilotnim letjelicama. Međutim, Ukrajinci su od artiljerije najviše dobili upravo takvog oružja, prije svega lakih haubica M777.

SAD je isporučio 108, Australija 6 i Kanada 4 M777. Bila bi to sjajna brojka da nije problem u dvije riječi – laka haubica. M777 je projektirana da bude što lakša kako bi se mogla prevoziti helikopterima te tako teži samo 3745 kg. A kad je masa prioritet, onda se moraju činiti kompromisi. Najveći kompromis na M777 je cijev dužine samo 39 kalibara. Zbog toga joj je domet ograničen na tek 24.7 km (s raketiziranim granatama 30 km). Odlično za Afganistan, ali ne baš i za Ukrajinu.

Doduše, M777 ima i svoje adute. Prvi je da se može izravno uvezati s radarima za kontrabatiranje. Ukrajina je dobila nešto tih radara od SAD-a i UK-a, a čak je i Njemačka najavila da će ih nekoliko isporučiti.

Drugi adut je puno bolji – vođeni topnički projektil M982 Excalibur. Zahvaljujući GPS navođenju te sustavu za usmjeravanje letom, najveći domet Excalibura je 40 kilometara. I što je još važnije, preciznost (CEP) na krajnjem dometu je samo 10 metara. Kad bi Ukrajina dobila tisuće Excalibura, samo bi njima mogla pobijediti Ruse. Međutim, cijena jednog je veća od 112 tisuća dolara, a ni SAD ih baš nema puno u skladištima. Zasad je samo Kanada odlučila isporučiti mali broj.

M270 MLRS i M142 HIMARS

Višecijevni lanseri raketa M270 MLRS i M142 HIMARS imaju potencijal da potpuno preokrenu odnos snaga na bojištu. MLRS je gusjeničar koji na sebi nosi lanser s ukupno 12 raketa; po šest raketa nalazi se u dva kontejnera. Umjesto da posada mora puniti cijev po cijev, ugrađena dizalica omogućava brzo izvlačenje praznih kontejnera i zamjenu punim.

U medijima se tvrdi da je najveći domet ovog sustava 80 kilometara, što nije točno. Proizvođač Lockheed Martin navodi podatak da je najveći domet obične rakete GMLRS 70 kilometara. Iz M270 mogu se lansirati i tri projektila znatno većeg dometa – ER GMLRS dometa 150 km, ATACMS dometa 300 km i PrSM dometa 499 km. Na ukrajinsku žalost, američki predsjednik Biden odlučio je da te projektile (za sada) neće isporučiti Ukrajini.

M270

Isti se projektili rabe i u sustavu M142 HIMARS. S tom razlikom što ovaj sustav ima lanser u koji ide samo jedan kontejner sa šest raketa. Lanser se nalazi na terenskom kamionu te ima znatno veću taktičku pokretljivost od MLRS-a. 

S dometom od 70 kilometara oba sustava su sposobna pogađati duboko u ruskoj pozadini. Rakete GMLRS nose bojne glave s 404 bombice (zvončići), koje su namijenjene uništavanju oklopnih vozila, ali su podjednako učinkovite i protiv artiljerijskih položaja. S ovim sustavima Ukrajinci će dobiti mogućnost i kontrabatiranja ruskog sustava Smerč, koji ima isti domet, ali je znatno neprecizniji od američkih sustava.

Osim što neće dobiti projektile velikog dometa jer je Biden procijenio da bi to previše razljutilo Putina, loša vijest za Ukrajince je to što su oba sustava vrlo složena za uporabu te ne zahtijevaju samo jako puno vremena za obuku posada već i pametne ljude koji bi trebali znati engleski.

Himars

Kamikaza dronovi

SAD je Ukrajini isporučio poveću količinu kamikaza dronova Switchblade i Phoenix Ghost, no očito je da se Ukrajinci baš ne snalaze u njihovoj uporabi.

Kamikaza dronovi, uz borbene bespilotne letjelice Bayraktar TB2 (imaju ih i Ukrajinci), donijeli su pobjedu azerbajdžanskoj vojsci u ratu za Gorski Karabah 2020. godine kad su pomoću njih potpuno razbijene armenske snage. Međutim, azerbajdžanska vojska je pomoću izraelskih i turskih instruktora godinama planirala i uvježbavala njihovu uporabu.

Prema snimkama koje su mogu naći na internetu, Switchblade i Phoenix Ghost dani su na uporabu ukrajinskim specijalnim postrojbama, a one ih rabe po svojoj filozofiji djelovanja. Umjesto da kamikaza dronove iskoriste kao pripremu za veća ofenzivna djelovanja uništavajući ruske ciljeve na crti dodira i po dubini (kako su radili Azeri), ukrajinske specijalne snage ih rabe za iznenadne napade na točkaste ciljeve. Takvi napadi imaju razarajuće djelovanje na ruski borbeni moral, koji je ionako vrlo nizak, ali neće donijeti pobjedu.