AMERIKA i svijet proživljavaju ono što Adam Tooze, vodeći internetski povjesničar novca i katastrofe, opisuje kao polikrizu. Dok ispija pivo u baru u blizini Sveučilišta Columbia, na kojem radi kao direktor Europskog instituta, Tooze govori o dugačkom popisu izazova: rat, rastuća prijetnja nuklearnog sukoba, klimatske promjene, prijeteća glad, poplave i požari. Inflacija, koja prisiljava središnje banke da suzbijaju potražnju potrošača, pandemija, zatvaranje tvornica i preopterećenje bolnica. Svaku je krizu teško analizirati samu po sebi; njihova međusobna povezanost dodatno otežava situaciju. On osjeća da je "cjelina još opasnija od zbroja dijelova".

Ne tako davno Tooze je bio opskurni intelektualac. Sada je među najutjecajnijim svjetskim financijskim komentatorima, s vjernim čitateljima u Washingtonu, Londonu, Parizu i Bruxellesu, kao i na Wall Streetu. Toozeovi čitatelji obraćaju mu se zbog njegove neobične sposobnosti da zna koje su brojke u tablici važne ili kada je trend došao do točke u kojoj je počeo oblikovati povijest.

On prati podatke o trgovini, valuti, dionicama, plaćama, zapošljavanju, dugovima i robi i na neki način im daje smisao - ne samo u određenom trenutku, već i u vremenskom razmaku.

"Ekonomski događaji imali su veliki utjecaj na politiku ovog stoljeća", rekao je Robert Skidelsky, biograf Johna Maynarda Keynesa. Tooze ilustrira prožimanje ekonomske politike i političkih događaja. To je tako jednostavno, piše The Atlantic.

Štreberska analiza koja nije za svakoga

On to čini u knjigama, komentarima i podcastu. Ali najveći domet možda ima kroz Chartbook, njegov newsletter na Substacku, koji izgleda kao blogerska verzija istraživačkih bilješki koje analitičari investicijskih banaka šalju svojim klijentima.

Tooze to opisuje kao svoje "nepotpune i pomalo sirove misli, mješavinu različitih stilova i materijala". Nedavne poruke analizirale su savezničke resurse u bitci za Normandiju, financiranje rata protiv terorizma, suvremeno opsadno ratovanje u Mariupolju te američku saveznu državu Zapadnu Virginiju kao prepreku klimatskoj politici.

Njegova vrsta analize - štreberska, profinjena i često pomalo nedokučiva - nije za svakoga. Tooze piše za ljude koji vole čitati tekst koji "pogađa malo žešće"; tehničkiji je od onoga što možete pročitati u Financial Timesu, intelektualniji od izvještaja Goldman Sachsa.

Međutim, to je otkriće za mnoge, uključujući mlade ljevičare (često ih se naziva "Tooze Boysima"), pobornike #econtwittera, ljubitelje povijesti i menadžere, od kojih mnogi trguju podacima do kojih on dođe.

Barem neki znakovi izgledaju ohrabrujuće - čini se da pandemija koronavirusa jenjava, a inflatorni pritisci popuštaju. Ipak, Tooze otkriva da možda ipak ne izlazimo iz krize. Doista, situacija bi se mogla pogoršavati, jer se velik dio svijeta suočava s nizom samojačajućih financijskih i geopolitičkih pritisaka, koji će možda dovesti do nekog ružnog kraja. S obzirom na tu mogućnost, najugledniji krizni povjesničar ima dosta posla.

Od povjesničara Trećeg Reciha do povjesničara krize

Kamo god krenula naša sadašnja katastrofa, Tooze neće biti iznenađen. Kombinacija covida-19, poremećenih opskrbnih lanaca i strke središnjih banaka da odgovore na događaje predstavljala je prvu krizu u kojoj je otkrio da su njegovo profesionalno postojanje, osobno postojanje i razumijevanje njegovog odnosa s poviješću bili potpuno besprijekorni i kontinuirani. Našao je svoju nišu i tisuće novih čitatelja.

Tooze (54) je stekao akademski ugled kao povjesničar Trećeg Reicha. Njegov pomni arhivski rad revolucionarizirao je naše razumijevanje njemačkih financija i način na koji su one oblikovale nacističku ratnu strategiju.

Prvi put se povezao s neakademskim čitateljima izdavanjem knjige "Crashed" 2018. godine, vjerojatno najboljom knjigom o globalnoj financijskoj krizi - analizom ogromnog bacanja novca koje je uzrokovalo Veliku recesiju (hipoteke u predgrađima Las Vegasa, upakirane u vrijednosne papire u New Yorku i prodane diljem svijeta), ogromno bacanje novca (svjetske monetarne vlasti upumpavale su dolare, eure i jene na tržišta) te politički pad koji je uslijedio.

Sredinom 2010-ih počeo je pisati kratke objave na Facebooku i Twitteru. "Kasno sam se počeo baviti društvenim mrežama. Ja sam muškarac srednjih godina", kaže Tooze za The Atlantic, ali dodaje da je volio tu neposrednost, intimnost i sposobnost razmišljanja naglas.

Godine 2020. pokrenuo je Chartbook. Uključio je grafikone. Uključio je poveznice, pjesme, isječke knjiga, meditacije o tržišnim strahovima. Uključio je i eseje, koristeći financijske podatke kako bi pojasnio što je uzrokovalo kataklizme u prošlosti i što ih može uzrokovati danas.

Ruske devizne rezerve, na primjer. Jedan Toozeov post otkriva kako je gomilanje tih rezervi pomoglo Vladimiru Putinu da pretvori zemlju u "stratešku petrodržavu" dovoljno odvažnu da napadne Ukrajinu i sposobnu suprotstaviti se zapadnim silama. Oko 150.000 ljudi, uključujući neke u uredu njemačke kancelarke, pročitalo je esej.

"Pomislio sam, wow, ovo je vrijedno truda", rekao je Tooze i dodao: "Za nekoga s akademskim izdavačkim nasljeđem, gdje ste sretni ako 1000 ljudi pročita ono što pišete, brojke su bile nevjerojatne". Na Substacku se njegov rad također pokazao financijski isplativim: "Za nekoga tko ima redovitu plaću akademskog tipa, to me preporodilo."

Sjećanje na dan kad je pao Berlinski zid

Unatoč ozbiljnosti njegove teme i ezoteričnoj kvaliteti njegovih referenci, Toozeovo pisanje ima neku vrstu brbljive radosti. Osobno djeluje kao intelektualac, siguran, ali i samozatajan, brbljiv, duhovit. Dok govori o polikrizi, lamentira o svojoj ljubavi prema gradovima ("Ne možete se osjećati depresivno!"); svom osjećaju otuđenosti, povezanosti s toliko važnih ljudi ("čudan klub"); te svojim iskustvima u terapiji ("Postojanje je najteža stvar na svijetu").

Svoj newsletter također opisuje kao intelektualni projekt. Dok to priča, on ne širi samo podatke ili gradi argumente; on također iznosi anarhični i nezaustavljivi protok informacija. "Što znači biti u sadašnjosti, u ovom stalnom iskustvu zastarjelosti, ovom stalnom iskustvu da vaše ideje i predrasude guta tok koji ide prema budućnosti, koji je u bilo kojem trenutku fundamentalno nepredvidiv, a onda kada ga jednom konzumirate, postaje zastario? To je moje sada - ovo doslovno plutanje na površinskoj napetosti sadašnjeg trenutka", kaže zanosno Tooze.

Kao sin istaknutog molekularnog biologa, Tooze je proveo djetinjstvo u Zapadnoj Njemačkoj, odlazeći ljeti u Cold Spring Harbor u New Yorku kako bi njegov otac mogao surađivati s Jamesom Watsonom. Studirao je ekonomiju na Cambridgeu prije nego što je otišao na Slobodno sveučilište u Berlinu 1989. kako bi shvatio želi li biti akademski intelektualac.

"Želio sam pronaći malo prostora za sebe", kaže Tooze koji nije baš bio svjestan povijesti koja se događala oko njega: "Bilo je tih velikih uličnih demonstracija koje su pomogle u rušenju režima, najdramatičnijih demonstracija nacionalizma ili patriotizma kojima sam ikada svjedočio."

U noći kada je Berlinski zid pao, "bio je to jako dug, vrlo hladan dan. Bio sam u kadi, slušao radio, pokušavao se ugrijati. Radio je objavio da se nešto čudno događa. I isključio sam ga."

Bez objašnjenja gdje bi kriza mogla završiti

Odlučio je postati ekonomski povjesničar. Studirao je na London School of Economics, a zatim se vratio predavati na Cambridgeu. Postao je poznat djelomično po svom poznavanju vojne povijesti, a djelomično po tome što je lako baratao brojevima, a posebno po tome što je mogao povezati financijske podatke sa svjetskim povijesnim trendovima.

Hitler nije bio vođen samo ubojitim antisemitizmom, već i nestašicom teritorija, čelika i goriva, tvrdio je Tooze u knjizi "Wages of Destruction" iz 2006. "Uvijek se pitamo što pokreće ovu propulzivnost nacističke države, zašto je toliko usmjerena na blitzkrieg i brzo osvajanje. Adam objašnjava kako to funkcionira u svijetu ekonomskih ograničenja, za naciste je pobjeda moguća ako se dogodi brzo", kaže Susan Pedersen, poznata europska povjesničarka.

Velik dio njegovog akademskog rada na Cambridgeu i kasnije na Yaleu bio je usredotočen na prvu polovicu 20. stoljeća - Prvi svjetski rat, Ligu naroda, ekonomiju weimarske Njemačke. Ali njegovo proučavanje filozofije povijesti - grane istraživanja o tome kako povijesni akteri razumiju svoj utjecaj na tijek događaja - gurnula ga je u ovaj dinamični odnos između prošlosti i sadašnjosti. Okrenuo se pisanju o bliskoj prošlosti; "Crashed" je proučio financijsku krizu koja je započela prije samo 10 godina. Na Columbiji je postao povjesničar sadašnjosti, objavljujući "Shutdown" o pandemijskoj krizi i radeći na prikazu klimatskih promjena.

Više ne leži u kadi s isključenim radiom. Umjesto toga, on je duboko angažiran u današnjoj intelektualnoj politici. Razgovara s predstavnicima vlasti. Izdaje svoj newsletter. Savjetuje hedge fondove. I predaje. The Atlanticova reporterka bila je na njegovom završnom predavanju ovog proljeća, sa skupinom studenata koji su raspravljali o radu povjesničarke okoliša Elizabeth Chatterjee u vlažnom, halogenom osvijetljenom podrumu, sintetizirajući marksističku teoriju i analizirajući podatke o energiji.

Ponekad raščlanjivanje takvih podataka vodi do zbunjujućih spoznaja. Prema Toozeu, restrikcije središnjih banaka, rat, inflacija i klimatske promjene jačaju jedna drugu. On ne nudi objašnjenja kamo bi to moglo dovesti - samo nadu da bi nam ova polikriza mogla biti poznata.