DINAMO je poražen na gostovanju kod norveškog prvaka Bodo/Glimta 1:0 u prvoj utakmici play-off runde kvalifikacija za Ligu prvaka. Jedini pogodak na utakmici postigao je Amahl Pellegrino u 37. minuti. Domaćin je u toj fazi susreta pogodio i gredu, a najbolju šansu za izjednačenje je pred kraj susreta promašio Bruno Petković.

Tijekom utakmice smo gledali dva sasvim drugačija izdanja Dinama. U onom prvom, koje je trajalo do otprilike 60. minute, Bodo je bio puno bolji, a Dinamo je imao ogromne probleme u uvjetima, najprije onima koji se tiču terena i vremena, a onda i onima koji se tiču same igre.

Tih zadnjih pola sata, tijekom kojih je Dinamo igrao i tražio gol, daje veliku nadu pred uzvrat i pokazuje da su Plavi u solidnoj situaciji unatoč porazu. Izostanak Josipa Mišića, koji je suspendiran zbog žutih kartona, bit će veliki hendikep, ali i šansa da Čačić promijeni odluku oko koje je izrazito tvrdoglav, a koja je Dinamo mogla skupo koštati u Norveškoj.

Efekt umjetne trave

Prije utakmice se naširoko pisalo o tome kako Bodo dobar dio svoje dominacije na domaćem terenu, barem kada je riječ o europskim natjecanjima, gradi na velikoj razlici u temperaturi zraka, na koju se gosti teško privikavaju u kratkom roku, te terenu s umjetnom travom kakvu koriste skoro isključivo skandinavske ekipe.

Efekt takvog travnjaka bio je jako vidljiv u prvom poluvremenu, kad Dinamo nije mogao izaći sa svoje polovice. Bodo je napadao s puno igrača i stalno je vršio pritisak na zadnju liniju koja se povlačila u krilo Livakoviću. Čak i kad bi osvojio loptu, Dinamo je bio skučen i zabarikadiran u svojih 20 metara i nije ju mogao iznijeti.

Već su u ranoj fazi susreta dinamovci osjetili da se lopta drugačije "ponaša" na takvom terenu, na što nisu naviknuli. U želji da smanje broj pogrešaka, u posjedu su linije stajale preblizu jedna drugoj. Baturina se s desetke vraćao jako duboko na svoju polovicu, a bekovi su stajali usko i nisko u odnosu na stopere.

Trojica dinamovaca su imala naročitih problema u ovakvoj igri

Dinamo sam sebi tako nije stvarao dovoljno prostora za igru, već je igrao na jako malom dijelu terena, čime je samo olakšao domaćinu da efikasno i bez velike potrošnje presingom vrati loptu u svoj posjed. Pomalo ironično, činjenica da se Dinamo pretjerano navikavao na umjetnu travu mu je donijela kontraefekt. 

Josip Mišić, Arijan Ademi i Josip Drmić su u takvoj igri imali naročitih problema zbog svoje konstitucije i navika. Riječ je o tri igrača koji i na normalnoj travi teško igraju na malom prostoru.

S obzirom na to da se radi o napadaču koji treba biti prva opcija za okomit pas i zadržavanje lopte te dva veznjaka preko kojih se kreira napad (zbog toga je Baturina igrao prenisko te nije mogao dati doprinos u pripremi završnice kao inače), nije bilo čudno da se Dinamo jako mučio.

Čačićeva tvrdoglavost s Ljubičićem na beku

Potencijalno rješenje za Dinamo nalazilo se na terenu, ali na sasvim drugoj poziciji. Robert Ljubičić je dinamičan i motoričan veznjak koji igra u oba smjera te ima odličnu dijagonalu. Ima sve po čemu bi, naročito u ovakvim utakmicama, bio puno korisniji u sredini terena.

Umjesto toga, Čačić ga je još jednom postavio na lijevog beka gdje je imao velikih obrambenih problema. To nije čudno niti mu se treba zamjeriti. Ekipe su naučile izolirati Dinamove bekove od ostatka momčadi i napadati im leđa, a on jednostavno nije usvojio navike kojima bi postavljanjem mogao bolje kontrolirati takve situacije.

Ako je glavni problem Petra Bočkaja obrana, onda taj segment nije bitno bolji s Ljubičićem na toj poziciji. U prijevodu, Čačić nije dobio ništa na boku, a "izgubio" je vrijednog veznjaka. Njegova tvrdoglavost u tom pogledu mogla je skupo koštati Dinamo par puta u dosadašnjem dijelu sezone, a Bodo je to skoro skupo naplatio.

Odlična reakcija Dinamovog trenera

Čačiću se s pravom često zamjera da kasni s izmjenama i odlukama u vođenju utakmice, a navijači hrvatske reprezentacije u vezi s tim posebno se sjećaju Eura u Francuskoj 2016. godine. Međutim, u Norveškoj je odradio posao bez greške. Već na poluvremenu je u svlačionici ostavio Drmića i Špikića, a uveo Ivanušeca i Petkovića.

S Ivanušecom, koji je zaigrao na krilu, dobio je dodatnog veznog igrača koji je pomogao u stabilizaciji posjeda. Prvi put kad je Dinamo uspio povezati nekoliko dužih napada, domaćin je bio prisiljen povući se i prvak Hrvatske je konačno ušao u ritam.

Petković je bio daleko najbolji igrač Dinama. Sjajno je radio bez lopte, bio je korisna mantinela i, pomalo netipično za sebe, u relativno kratkom vremenu našao se u čak tri situacije u samoj završnici.

Iako je zapucao najbolju Dinamovu šansu, do nje je došao nakon majstorskog primanja i izdržavanja duela s igračem koji ga je pokušao srušiti s leđa. Pokazao je još jednom da, kada ima pravi pristup, može biti izuzetno koristan ovoj ekipi.

Bodo nije samo "ekipa s umjetnom travom", ali Dinamo je u vrlo dobroj situaciji

Bilo bi nepošteno i pogrešno reći da je Bodo samo "ekipa s umjetnom travom". Vidjelo se u njihovoj prošlogodišnjoj eurokampanji, a i u prvom poluvremenu protiv Dinama, da su izrazito ozbiljna i organizirana momčad.

Nemaju velike zvijezde ni klase koje kontinuirano rade razliku, ali imaju sjajne mehanizme u igri. Oni su bili posebno vidljivi u prvoj fazi napada, kada bi se jedan veznjak spustio u zadnju liniju, a onda stoper sa suprotne strane od one na kojoj je lopta ulazio iza leđa Dinamovim napadačima.

Sve to govori da će Norvežani biti ozbiljan zalogaj i na Maksimiru, ali poraz od jednog gola razlike je solidan rezultat za Plave. Posljednjih pola sata utakmice u Norveškoj pokazatelj je kako se igra protiv ekipa koje napadaju s puno igrača i visoko pritišću. Jedan gol zaostatka nije malo, ali na Maksimiru Bodo čeka sasvim drugačija utakmica.