THOMAS van Linge, mladi nizozemski aktivist i istraživač, postao je poznat mapirajući rat u Siriji, uključujući uspon i pad Islamske države u sklopu tog rata. Njegove ratne karte koristili su i Spiegel, CNN i New York Times, među ostalima, iako je u to vrijeme tek izašao iz srednje škole, a karte je izrađivao iz hobija.

Van Linge je u međuvremenu proširio svoje istraživačke interese sa Sirije i Bliskog istoka na globalnu razinu, pa je počeo izrađivati periodičnu kartu “situacije u svijetu” - sa svim ratovima i drugim konfliktima, sporovima i krizama koje se trenutno odvijaju, po zemljama i regijama. Svaka zemlja na karti ima najvažnije bilješke o trenutnoj situaciji, uz odmetnute teritorije koji su posebno označeni. 

Kao i mnogi drugi vojni analitičari, blogeri i istraživači javno dostupnih podataka (eng. open-source intelligence), i on na Twitteru intenzivno prati rat u Ukrajini od početka otvorene ruske invazije 24. veljače. 

Ukrajina, Bjelorusija, Rusija

Stoga je pregled njegove geopolitičke karte svijeta možda najbolje početi od te zemlje. Za nju Van Linge navodi da je pod ruskom invazijom, pri čemu je posebnom bojom označen okupirani teritorij, uključujući Krim, koji je pripojen još 2014. te teritorij samoproglašenih “narodnih republika” Donjeck i Lugansk na istoku Ukrajine. 

Iako su također proglašene 2014., priznaju ih samo njihov sponzor Rusija te Sirija i Sjeverna Koreja, i to od ove godine. Za Ukrajinu se još navodi da traži članstvo u Europskoj uniji. Rat koji bjesni u Ukrajini izazvao je i energetsku krizu zbog europskih sankcija Rusiji i ruske odmazde uskraćivanjem plina i nafte nekima članicama EU, a s ruske strane redovito slušamo prijetnje nuklearnim oružjem upućene prema Europi.

>> Krim gori, dramatične eksplozije, ruski civili bježe. Je li ovo prekretnica u ratu?

Za Rusiju se pak navodi sljedeće: 

• raširena korupcija
• kontinuirana financijska kriza
• rastuće neprijateljstvo prema homoseksualcima
• ratuje u Ukrajini
• pod zapadnim sankcijama

Kazahstan

Za Kazahstan se navodi “kontinuirano gušenje” prosvjeda i nereda koji su u toj autoritarnoj zemlji i bivšoj članici Sovjetskog Saveza izbili u siječnju ove godine, potaknuti snažnim skokom cijena plina i goriva. Prosvjedi su okončani nakon desetak dana i uz više od dvije stotine ubijenih prosvjednika, ali represija nad disidentima po svemu sudeći se nastavila. 

Iako je Rusija u Kazahstan poslala “mirovne” snage za pomoć u suzbijanju nereda u siječnju, u sklopu post-sovjetskog pandana NATO-u, Organizacija ugovora o zajedničkoj sigurnosti (CSTO), Kazahstan joj se nije odužio podrškom ratu u Ukrajini.

Dapače, kazahstanski predsjednik Kasim-Žormat Tokajev otvoreno je, pred ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, rekao da njegova zemlja neće priznati "kvazidržavne teritorije, što su po našem mišljenju Luhansk i Donjeck".

Kina i Ujguri

U susjednoj Kini nekoliko velikih provincija iscrtano je posebnom bojom kao krizne zone. Tu je prije svega Xinjiang, zapadna provincija u kojoj su Ujguri, turkijski narod mahom islamske vjeroispovijesti, u relativnoj većini. 

Sustavna i iscrpno dokumentirana kampanja zatvaranja, prisilnog rada, ideološke reedukacije, zlostavljanja i prisilne sterilizacije koju provodi kineski komunistički režim posljednjih godina kao odgovor na oružanu pobunu izazvala je optužbe brojnih zapadnih eksperata, nevladinih organizacija i parlamenata za vršenje genocida ili “kulturnog genocida”.

Van Linge za Xinjiang navodi da je poznat i kao Istočni Turkmenistan te da se milijun Ujgura nalazi u logorima. Za Tibet, koji je kineski režim pripojio 1950. nakon nekoliko desetljeća neovisnosti, navodi da prolazi kroz “kontinuiranu sinizaciju”, odnosno kinesku kulturnu i etničku asimilaciju. Kineska autonomna pokrajina Unutarnja Mongolija na sjeveru također je zasebno obojena. 

Za samu Kinu navodi se sljedeće: 

• pod vladavinom Komunističke partije
• najmnogoljudnija zemlja na svijetu
• inicijativa Pojas i put
• striktni zakoni o internetskoj cenzuri
• teško i rašireno zagađenje zraka
• prijeteća nestašica vode

Hong Kong, Tajvan

Za Hong Kong se navodi da je specijalna administrativna regija i da je pod represijom nakon donošenja zakona o nacionalnoj sigurnosti 2020. - koji je, podsjetimo, donesen kako bi se spriječili novi prosvjedi i neredi prodemokratskih aktivista koji se protive sve većoj kontroli Pekinga nad ovom autonomnom pokrajinom i bivšom britanskom kolonijom. 

Tu je i Tajvan, za koji se navodi da je u sukobu s Kinom, a znamo da je taj diplomatski sukob opasno eskalirao ranije ovog mjeseca i da je prijetnja otvorenog rata sve snažnija. Korijen sukoba je, naravno, u tome što se Tajvan smatra i ponaša kao neovisna država, iako međunarodno nepriznata, dok ga Kina smatra odmetnutom pokrajinom koja se s vremenom mora vratiti pod vlast Pekinga, na jedan ili drugi način. 

Mjanmar, Sjeverna Koreja, Filipini

U susjedstvu je Mjanmar (povijesno nazivan Burma), jedno od većih kriznih žarišta u Aziji, za koji se ističe pobuna protiv nedavnog puča koji je vojska provela protiv demokratski izabrane vlade na čelu s Aung San Suu Kyi 2020., separatistički sukobi te etničko čišćenje Rohindža - još jedne muslimanske manjine čiji nasilni progon od 2016. do danas mnogi eksperti, organizacije za ljudska prava, vlade, kao i Međunarodni kazneni sud, također opisuju kao genocid.

Korejski poluotok još je jedno krizno žarište, prije svega zahvaljujući Sjevernoj Koreji koju Van Linge ističe kao najgoru diktaturu na svijetu. Primirje s Južnom Korejom traje gotovo sedamdeset godina, ali uz nerijetke napetosti zbog sjevernokorejskog nuklearnog arsenala i lansiranja balističkih projektila. Osim toga, u zemlji vlada raširena glad.  

Za Filipine se pak navodi da ima komunističku pobunu niskog intenziteta i kontinuirani rat protiv dilera i ovisnika o drogi, u sklopu kojeg je policija izvansudski likvidirala alarmantno visok broj ljudi. 

Indija, Pakistan, Afganistan

Indija ima sljedeće bilješke: 

• raširena diskriminacija po kastama
• maoistička (komunistička) pobuna niskog intenziteta
• rastući hinduistički nacionalizam

Glavno krizno žarište u Indiji je, naravno, Kašmir, regija koja je podijeljena između Indije i Pakistana i koju obje zemlje svojataju. Kriza se produbila nakon što je New Delhi ukinuo specijalni status pokrajinama Džamu i Kašmir 2019. 

Pakistan ima političku krizu i kontinuiranu pobunu u pokrajini Beludžistan. Afganistan više nema rat, nakon bezuvjetnog povlačenja američke vojske i pobjede talibana nad vladom u Kabulu u dvadesetogodišnjem ratu, ali sad umjesto kakve-takve demokracije ima islamski emirat. 

>> Jedan od najgorih poraza u povijesti Zapada

Bliski istok

Iran je islamska republika, u hladnom ratu sa Saudijskom Arabijom, sudjeluje u ratu u Siriji (na strani režima Bašara al-Asada) i u tenzijama u Perzijskom zaljevu. Saudijska Arabija je islamska teokracija s golemim zalihama nafte koja sudjeluje u ratu u Jemenu - protiv pobunjenika zvanih Huti, koje pak podržava Iran.

U surovom ratu u Jemenu, koji traje od 2015., Saudijci ne uspijevaju slomiti otpor Hutija unatoč zračnoj i drugoj vojnoj nadmoći, a najveći danak plaćaju civili. Osim 15 tisuća ubijenih u ratu, više od trista tisuća ih je umrlo od neizravnih posljedica rata, prije svega gladi i bolesti, prema procjeni UN-a.

Irak ima kontinuiranu pobunu Islamske države, navodi Van Linge. Iako je njen kalifat uništen, a vođa Abu Bakr al-Bagdadi likvidiran 2019., ova teroristička organizacija nije u potpunosti iskorijenjena. 

Turska ima oko 3 milijuna izbjeglica iz Sirije, u kojoj je uključena na strani protuasadovskih pobunjenika koji nakon niza poraza sad potpuno ovise o turskoj podršci, a nerijetko ratuje i protiv kurdskih pobunjenika koje smatra teroristima, a koji su sami u sukobu s antiasadovskim pobunjenicima. Ovog tjedna tako je izvela nove zračne udare na sjeveru Sirije.

Turska usto ima sve autoritarniju, iako nominalno demokratsku vlast nakon velike čistke koju je predsjednik Recep Tayyip Erdoğan dao provesti nakon neuspješnog puča 2016. 

Da stvar bude još kompliciranija, kurdske Sirijske demokratske snage su saveznik SAD-a i odigrale su ključnu ulogu u pobjedi nad Islamskom državom, ali u isto vrijeme su se našle u labavom savezu s Asadovim režimom, suočene s prijetnjom turske invazije. Asad je u svakom slučaju zasad najveći pobjednik ovog brutalnog i kaotičnog rata, a u tome su ključnu ulogu odigrali njegovi saveznici Iran i Rusija. 

Tu su, naravno, Izrael i okupirana Palestina, kako se navodi na karti. Za pregled ratova i sukoba između Izraela i Palestine, koja ni nakon sedamdeset godina nije neovisna i međunarodno priznata država, bio bi potreban zaseban tekst. Podsjetimo samo da je početkom ovog mjeseca Izrael izveo još jednu zračnu operaciju u Gazi, no primirje je, srećom, brzo sklopljeno.  

Izrael se borio u pet sukoba s militantnim organizacijama Hamas i Islamski džiihad u Gazi od 2009. godine, a posljednji je sukob iz svibnja 2021. godine, kad je Hamas ispalio tisuće raketa na Izrael, a Izrael odgovorio sillovitim zračnim napadima na Gazu.

Što se Europe tiče, za Njemačku i Poljsku se navodi da su primile milijun, odnosno pet milijuna ukrajinskih izbjeglica, s tim da je Njemačka primila otprilike toliki broj izbjeglica i prije sedam godina, u jeku tadašnje izbjegličke krize izazvane ratom u Siriji.

Afrika

Što se Afrike tiče, Egipat ima vojni režim od puča protiv demokratski izabrane, ali islamističke vlasti 2013., Sudan prosvjede protiv vlastitog puča 2021. i kontinuiranu pobunu u Darfuru, a u Južnom Sudanu, koji se formalno odcijepio od Sudana 2011., i dalje se vodi mirovni proces.

Mali i Burkina Faso imaju veliki problem s džihadistima na svom teritoriju, kao i Nigerija koja osim džihadista Boko Harama na sjeveroistoku zemlje ima još jednu pobunu na jugu, oko delte rijeke Niger.

Somalija se također bori s džihadistima iz skupine Al Šabab, koji prijete i susjednoj Keniji, a oružane pobune imaju i Kamerun i Demokratska Republika Kongo, dok Južnoafrička Republika ima izražen problem ksenofobnih napada na imigrante iz drugih afričkih zemalja.

Južna Amerika

Što se Južne Amerike tiče, Peru ima pobunu niskog intenziteta komunističke gerile Svijetla staza, Kolumbija i dalje vodi mirovni proces sa svojom komunističkom gerilom FARC (iako je mirovni sporazum potpisan 2016.).

Venezuela ima humanitarnu krizu, hiperinflaciju i autoritarni režim Nicolasa Madura, nasljednika socijalista Huga Chaveza, koji je međunarodno izoliran. Ipak, antirežimski prosvjedi uglavnom su zamrli, nakon što vođa oporbe i samoproglašeni predsjednik Juan Guaido nije uspio preuzeti vlast uslijed ustavne krize oko legitimnosti izbora. 

Meksiko pak ima svoj rat s narkokartelima: Sinaloa, JNG, Los Zetas, Tijuana i Zaljevski kartel, od kojih svaki kontrolira određeni dio zemlje. Kroz Meksiko prolazi i migrantska ruta iz drugih latinoameričkih zemalja za SAD. 

Što se SAD-a tiče, autor ističe da je riječ o najmoćnijoj zemlji na svijetu, ali i s najvišim brojem oružja po glavi stanovnika (u rukama civila). S tim je, naravno, povezan i dramatično visok broj masovnih pucnjava u toj zemlji.