KOŠARKAŠKA reprezentacija prvi dio Eurobasketa završila je s tri pobjede i dva poraza te u nedjelju u Berlinu u osmini finala igra protiv Finske. Za komentar do sada prikazanog i očekivanja u nastavku prvenstva zamolili smo hrvatskog trenera i bivšeg slovačkog izbornika Ivana Rudeža.

HRVATSKA je tu gdje je željela biti prije početka prvenstva. S obzirom na oscilacije u igri i skoro pa negativni omjer asistencija i izgubljenih lopti, u savršenoj je poziciji da u ova dva slobodna dana dobro analizira periode igre kao što su zadnje četiri minute protiv Grčke i zadnjih 10 protiv Estonije. Svaka od ovih pet utakmica donijela nam je mnogo toga što će nam koristiti u nokaut-fazi, i dobrog i lošeg, i zato mislim da smo u dobroj situaciji.

Imali smo različite protivnike, s različitim stilovima, koji su nas prisilili da se i mi prilagođavamo na niske petorke. Sada treba analizirati napadačku i obrambenu učinkovitost s određenim petorkama na terenu i vidjeti što je najefektnije. Mislim da imamo kvalitetu za medalju, a dečki imaju želju napraviti sve što je u njihovoj moći da do nje i dođu.

Bogdanović treba odmor da bi bio svjež u završnici

Treba obratiti pozornost na neke detalje, na primjer load management Bojana Bogdanovića, kojeg se drži na terenu predugo bez potrebne pauze. I zato je dobro da se ovako rasplela situacija s Italijom, da se izvuče pouka o njegovom mikro load managementu tijekom same utakmice. 

Igrao je više od 37 minuta i cijelo drugo poluvrijeme utakmice u kojoj je bio prisiljen čuvati Fontecchija, ganjati Datomea, braniti četvorke. Bio je dio petorke koja je okrenula -6 u +6, ali ostao je na parketu i mislim da u nogama nije imao snage za pravu završnicu. To je prevelik napor u ovakvom ritmu utakmica. Giannis i Markkanen igraju po 26 minuta, Jokić 25...

Velik sam optimist za sljedeću fazu, a protiv Finske imamo i dobar motiv s obzirom na poraz u Rijeci. Dobili smo Mavru, koji s klupe s pozicije playa ne samo da stabilizira nego daje injekciju dodatne prodornosti, a i rasteretio je Simona i odlično zamijenio Smitha. 

I ranije sam govorio da će osmi i deveti igrač odlučiti idemo li u četvrtfinale ili ne. Tako je na svim turnirskim natjecanjima sa svim ozbiljnim reprezentacijama. To što je on dobio krila jako je bitno, da znamo da se možemo osloniti na njega i da u ovoj fazi nema više lutanja treba li igrati on ili Gnjidić.

Početak utakmice s Estonijom pokazao je kako trebamo igrati

Među pozitivnim stvarima istaknuo bih igru iz druge polovice prve četvrtine protiv Estonije, kako smo igrali u obrani, kvalitetno zatvarali obrambeni skok i to pretvarali u lake poene. S obzirom na naš atleticizam, to je idealan pokazatelj kako možemo igrati i stvarati prednost u prvih pet sekundi i praviti višak u tranziciji.

Osim Zupca, svi igrači koji uzmu obrambeni skok mogu inicirati primarni kontranapad, brzo osvojiti prostor jednim driblingom i otvarati dodavanjima širinu i dubinu, pa na taj način stvaramo hendikep u obrani protivnika, pet na četiri ili četiri na tri. Ali često pretjerujemo s driblingom i onda se forsira rani pick and roll, a to je već napad na postavljenu obranu, odnosno sekundarni kontranapad. To do sada nije davalo dobra rješenja.

Rijetko ulazimo u napad dodavanjem po širini, pa onda da napadamo dubinu prvim trailerom (što svi naši centri mogu) ili prodorom s krila, gdje su i Smith i Bojan i Hezonja ubojiti. Kad stvorimo prednost u prvih šest sekundi, otvaraju nam se šutevi visokog postotka uspješnosti.

"Zdrave" izgubljene lopte

Slažem se da je bilo previše izgubljenih lopti, ali one mogu biti dobre i loše. Neki turnoveri su bili "zdravi" jer pokazuju nesebičnost i poštivanje bolje pozicije suigrača. 

Ipak, tu bismo trebali pripaziti protiv Finske. Oni igraju najbržu košarku na Eurobasketu, ali zato i rade puno grešaka. Brza tranzicija i rani napad najjače su im oružje. Možda ćemo protiv njih morati i usporiti igru, ali u tom slučaju imamo Šarića u pravom natjecateljskom tonusu i on bi mogao biti X faktor na dva načina: u iniciranju spomenutog primarnog kontranapada ili igrom sa srednjeg posta. 

Kad se skautira pick and roll Bojana i Smitha, treba tražiti druge načine napadanja, a Šarić je oduvijek bio kreativac koji može secirati obranu dodavanjima sa srednjeg posta. To može biti indikator kako ćemo stvarati prednost u idućim utakmicama jer možemo očekivati da će se protivnik adaptirati na ono što već radimo.

Normalno je da napad izgleda statično

Nekad igra izgleda statično, nemamo puno uigranih akcija, ali s obzirom na fond treninga, ne možemo ni očekivati nešto novo. Napadačka učinkovitost ovisi uvijek o istim stvarima - tajmingu, brzini izvođenja, kvaliteti bloka i mogućnosti da individualna kvaliteta nešto napravi. Napad se stvara oko igrača koji su protagonisti i daje im se mogućnost da kreiraju, bez obzira na to o kojem se napadu radi.

Zato ne treba biti prekritičan i ne treba glumiti inovatore jer većina euroligaških i NBA klubova ima sličan playbook, sve se svodi na 30-ak napadačkih shema. Mislim da je sada bitnije, prije ovakve utakmice, samo se fokusirati na čvrstinu izvedbe i brzinu odlučivanja u napadima koji su već postavljeni.

Ključ će biti i kontrola obrambenog skoka u svim fazama utakmice (čvrstina u zagrađivanju) te bolje korištenje ranih faulova, naročito Matković i Zubac, da se njima sprječavaju laki poeni. Ako sve to uspijemo iskontrolirati, rušimo ritam protivnika i samim tim imat ćemo i veće samopouzdanje u napadu.

Da barem Smith nije tako neodlučan...

Pojedinačno gledajući, mislim da su svi na dobrom natjecateljskom nivou. Volio bih da Smith nije ponekad toliko neodlučan jer ima prirodni instinkt i brzinu prvog koraka pa puno može napraviti svojom prodornošću. Ponekad, ako treba, i sruši akciju da dođe do lakog prodora jedan na jedan. Sigurno mu je i izbornik dao slobodu da to i radi.

Hezonja me pozitivno iznenadio, ima faze kada spoji dvije loše odluke, ali ima dobru obrambenu energiju, zatvara skok i može napraviti puno štete protivniku u kontranapadu.

Šarić je naš drugi igrač po minutaži, a iako dugo nije igrao, vidi se koliko je nakon svih tih godina u NBA-u čvrst, može ulaziti u kontakt sa svim četvorkama i peticama. Šut za tricu nije mu još na željenih 35%, ali pogađa bitne šuteve, ima samopouzdanje i možemo od njega više očekivati u kreaciji.

Na Zupca smo odigrali jedan napad protiv Grka kada se lomilo i nije se pokazao uspješnim. Obrani je puno lakše udvojiti centra i obraniti low post nego braniti napad licem prema košu. U ovoj fazi ne treba se zanositi da bi Zubac trebao biti primarna napadačka opcija, on mora biti konstantan u obaveznom dijelu košarke za centre (skok, blok, obrana od picka i dobrim rollom otvarati prostor igračima na perimetru). 

Matković za mene nije iznenađenje, još u Švedskoj je pokazao da mora biti u rotaciji od devet igrača. Jak je u napadačkom skoku, daje dubinu u kontrama, treba potrpati sve što je blizu obruča, samo što mora raditi pametnije faule, trošiti ih namjenski da zaustavi lagan koš.

Treba paziti na finskog playmakera

Mislim da nema prevelike razlike u tome je li nam protivnik Finska ili Poljska. Poljaci su puno čvršći, znaju igrati na postavljenu obranu, imaju odličan protok lopte i sviđa mi se kako igraju. 

Ali Finci se najbolje na EP-u kreću bez lopte, ne prestaju raditi, naročito Salin i Jantunen. Ako ne pohvataš njihove kretnje bez lopte, bit će problema baš u zagrađivanju. Šutiraju sa svih pet pozicija, to se zna. Markkanen i Salin su im najjači scoreri, a Koponen je produžena ruka nositeljima igre jer on to više nije. I prijeti iz sjene. 

Ne treba očekivati da će Zubac visinom i snagom moći lako dominirati protiv njih, visina nema veze s čvrstinom, a oni su dovoljno čvrsti, sve preuzimaju u pick and rollu. Udvajat će ga s čeone linije, pa je vrlo moguće da će odlučivati minute s Matkovićem ili opcija sa Šarićem na petici. Imaju sustavnu obranu low posta i tako svoju manu pretvaraju u vrlinu.

Od ostalih finskih igrača sviđa mi se mali Maxhuni, treba obratiti pozornost na njega. Jak je i čvrst plej, igra s puno samopouzdanja, redovito trice šutira preko 35% i ne smijemo mu dopustiti da se razigra. To će Smith morati odraditi najbolje što može.

Kalkulacije na bazi straha ne grade samopouzdanje

Što se tiče pitanja o kalkulacijama, generalno mislim da su kalkulacije nepotrebne u životu i košarci jer sve odluke koje donosiš na bazi straha ne završe dobro, ne grade samopouzdanje. Ne znam je li to ovdje bio slučaj, ali sada treba jahati na valu samopouzdanja i vjerovati da svakog možeš pobijediti. Utakmice sa susjedima mogu biti samo dodatni motiv, a njima opterećenje to što igraju protiv nas.

Imamo kvalitetu da se nosimo sa svima i moram reći da iz razgovora s trenerima iz drugih stožera shvaćam da nas se svi boje, nevjerojatno nas respektiraju. Boje se Babe, Šarića, Smitha koji je na razini između Eurolige i NBA... Imamo petorku od euroligaških i NBA igrača i velik respekt protivnika. Sada trebaju podršku, naći unutarnju snagu, da se nekolicina koja je najavila oproštaj nakon ljeta oprosti sa smiješkom na licu.