HRVATSKI košarkaši oprostili su se od Eurobasketa. Kako to već u pravilu biva, oprostili su se u prvoj eliminacijskoj utakmici, porazom od protivnika od kojeg kvalitetom nisu slabiji. Ali ono što je u ovoj priči drukčije od ostalih razočaravajućih poraza na velikim natjecanjima je činjenica da su tog protivnika sami izabrali.

Finska je pobijedila 94:86, a njen najbolji igrač Lauri Markkanen postigao je nevjerojatna 43 poena. Dva od ta 43 ubacio je s istekom treće četvrtine, kada je Fincima ostala samo jedna desetinka do isteka vremena, kada je apsolutno svima bilo jasno da postoji samo jedan način da Finska postigne koš, a Hrvatska to nije uspjela spriječiti.

Hrvatska je zaslužila ovu utakmicu izgubiti još prije tri dana

To nije bio trenutak kada je Hrvatska izgubila utakmicu, jer do kraja je ipak bilo ostalo još 10 minuta, ali u tom je trenutku postalo jasno da Hrvatska ne zaslužuje pobijediti. Ako ćemo pošteno, zaslužila je izgubiti ovu utakmicu još prije tri dana, kada je u završnici okršaja s Ukrajincima odlučila ne učiniti sve što je u njenoj moći da pobijedi s osam razlike i osvoji drugo mjesto u skupini. 

Bojan Bogdanović tada je promašio slobodno bacanje, a Hrvatska je završila na trećem mjestu, zadovoljna jer je u četvrtfinalu izbjegla Sloveniju. Do kojeg, dakako, nije ni uspjela doći jer su Finci, dva mjeseca nakon što su izbacili Hrvatsku iz kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo, isto učinili i na Eurobasketu. Ne kaže se bez razloga da je karma kuja.

Nažalost, kao što smo i upozorili, Hrvatska nije samo ispala s Eurobasketa nego je pritom i ispala smiješna jer biranje protivnika u fazi prije koje treba još nekog pobijediti nije samo neozbiljno nego i govori o mentalnom sklopu kakav ne krasi pobjednike. Odavno je jasno da hrvatska košarka nema pravo nikog podcjenjivati, a svojom je odlukom podcijenila Fince.

Iste one Fince koji su je pobijedili u Rijeci početkom srpnja. Hrvatska je u odnosu na tu utakmicu na Eurobasketu jača za pola rotacije - Šarića, Simona, Smitha i Matkovića - ali nitko od njih naposljetku nije bio prevaga, iako su se baš ta četvorica nanizala iza Bojana Bogdanovića kao najbolji hrvatski strijelci u osmini finala.

Hrvatska je imala četiri odlična nova igrača, ali s njima nije postala ništa bolja momčad

Ali unatoč tolikoj injekciji individualne kvalitete, Hrvatska nije bila ništa bolja momčad nego tada, a s druge je unutarmomčadske strukture individualnom kvalitetom odskakao Lauri Markkanen predstavom kojom je podsjetio na legendarne partije Paua Gasola ili Dirka Nowitzkog na europskim i svjetskim smotrama.

Od starta je bilo jasno da će se izbornik Mulaomerović tricaški nastrojenim Fincima suprotstaviti dijametralno suprotnom taktikom i bazirati napad spuštanjem lopte na post, odakle su Šarić, Bogdanović i Hezonja napadali leđima okrenuti prema košu. Takav spor i predvidiv napad davao je rezultata uglavnom samo kada bi Šarić iz te pozicije razigravao druge.

U principu, Hrvatska je na finske trice odgovarala napadima za dva poena i nadala se da će biti učinkovitija. Trice je u prvom poluvremenu doslovno pogađala samo slučajno - Bogdanović i Hezonja očajničkim šutevima s istekom napada i Šarić kada se lopta sretno odbila do njega nakon promašaja.

Zubac nije ni trebao puno igrati, ali morao je biti na terenu kada je Hrvatska primila ONAJ koš

Zato je bila kontroverzna Mulaomerovićeva odluka da izostavi Ivicu Zupca, ne samo iz startne petorke nego gotovo potpuno iz rotacije. Doduše, bez njega je Hrvatska na momente igrala zaista impresivnu obranu s puno kretanja i preuzimanja, što je dovelo do njenih najboljih razdoblja u utakmici.

Markkanen je bio nezaustavljiv i pitanje je koliko bi ga Zubac uspio ukrotiti, tim više što bi finski NBA as jednostavno imao opciju izvlačenja iz reketa, kojom bi ga kažnjavao šutom ili otvarao prostor suigračima. 

Ali Zubac je jednostavno morao biti na parketu, postavljen ispred Markkanena desetinku prije kraja treće četvrtine, kada je Hrvatska primila koš zbog kojeg bi najpoštenije bilo jednostavno ugasiti košarku. Nije ona za nas.

Hrvatska košarka pamtit će Fince

Realno, nismo ni daleko od toga. Reprezentacije neće biti na iduća dva natjecanja, SP-u 2023. i OI-ju 2024., sljedeća prilika je Eurobasket 2025., ali do njega je još jako dalek put. Hrvatska je tek započela pretkvalifikacije, krenula s dvije pobjede, ali sad joj opet slijede kvalifikacijski prozori bez NBA i euroligaških igrača, u kojima se već pošteno sramotila proteklih godina.

Zato ni nastup na tom Eurobasketu za tri godine ne treba uzimati zdravo za gotovo, kao što su naši košarkaši uzeli Finsku. A ona je, eto, nakon što nas je u srpnju bacila na najniže grane u povijesti, sada i okončala jednu generaciju. 

Je li Bogdanović zaslužio bolji kraj?

Izbornik Mulaomerović očekivano je najavio odlazak s klupe. Kruno Simon se s 37 godina sigurno oprašta. Bojan Bogdanović je o tome govorio i uoči Eurobasketa, pa iako nije službeno objavio, teško će ga ovakav rasplet motivirati da se vrati za tri godine, kad mu bude već 36, ako se bez njega Hrvatska uopće plasira na iduću europsku smotru.

Realnije je da će i on postati samo još jedan u nizu izvrsnih hrvatskih košarkaša koji će se morati pomiriti s činjenicom da u reprezentaciji nije bio dovoljno dobar da svoje igre naplati medaljom. Uostalom, on je bio udarni igrač reprezentacije koja je na posljednja tri EP-a ispala u osmini finala od Češke, Rusije, a sada i Finske.

Jedino čemu se sada može nadati je da će što je prije moguće i na klupskom planu otići u novu sredinu jer u Utah Jazz ovog je tjedna stigao upravo Lauri Markkanen. Zadnje što mu treba je da ga svakog dana podsjeća na još jednu ružnu uspomenu, kakve su mu obilježile reprezentativnu karijeru. Ali, odabrao je Finsku za protivnika. Je li zaista zaslužio drukčiji kraj?