POSTALO je nemoguće ignorirati rat u Belgorodu, gradu na jugu Rusije, samo nekoliko kilometara od granice s Ukrajinom. Ruski vojnici koji se povlače pred ukrajinskim protunapadom sada tumaraju gradskim ulicama. Protuzračna obrana puca nekoliko puta dnevno. Grad je ponovno pun izbjeglica. A na granici ruski i ukrajinski vojnici stoje jedni drugima u vidokrugu, piše The Guardian u reportaži pod naslovom "Neće nas napasti, zar ne?".

Tri ruska vojnika iz Osetije kasno jedne večeri lutaju nepoznatim ulicama pored velebne Preobraženske katedrale. Čine se nesigurni na nogama, možda su pijani ili umorni. I traže mjesto za jelo.

"Zapovijed je zapovijed"

Od veljače su se, kažu, borili u Ukrajini u sastavu invazijskih snaga. Bili su stacionirani u selu Veliki Prohodij, sjeverno od Harkiva, kada je prošlog tjedna stigla zapovijed da se hitno vrate natrag u Rusiju.

"Što da kažemo? Zapovijed je zapovijed. Nismo imali izbora", kaže vojnik koji nosi šešir sa slovom "Z", simbolom koji je u Rusiji prihvaćen kao patriotski amblem potpore ratu. Dok se ruski front u Harkivu raspadao, a Ukrajinci koji su odabrali rusku stranu bježali prema granici, mračna misao prošla je kroz glave ovdašnjih običnih ljudi - rat bi mogao doći u Rusiju.

"Kako se ovo dogodilo?"

Upitani kamo dalje idu, vojnici odgovaraju da ne znaju. Ali smatraju da će vjerojatno biti poslani natrag na jug "da brane granicu".

Sljedećeg dana oko 400 vojnika Nacionalne garde pojačava položaje koje drže ruski graničari. Čak i tamo, rekao je jedan prisutni aktivist, vojnici su bili uznemireni. U dometu su ukrajinskih postrojbi s druge strane. "Kako se ovo dogodilo?" pitao je jedan graničar drugoga.

Većina ljudi vjeruje da sukob neće prijeći granicu

U Belgorodu su vidljivi signali rata i napetosti, iako većina ljudi vjeruje da se sukob neće prenijeti u Rusiju. Oleg, ugostitelj podrijetlom iz Ukrajine, nosi majicu s natpisom "Rođen u Harkivu" i kupio je šperploče za slučaj da treba prekriti prozore svog restorana.

Njegov poslovni partner Denis izgradio je sklonište u svom dvorištu i evakuirao svoju baku iz grada u istočnoj Ukrajini, koji drže Rusi, a sada je na prvoj crti sukoba. Denis kaže kako se nada da će se tenzije povući, ali također poduzima mjere opreza. "Nitko ne očekuje da će rat doći ovdje, ali moramo biti spremni", kaže Oleg.

Na središnjoj belgorodskoj tržnici vojnici spremaju zalihe za zimu, signalizirajući da bi rat mogao potrajati sljedećih nekoliko mjeseci ili čak i duže. "Gdje su potkape?" viče muškarac prekapajući po jednom od nekoliko štandova koji prodaju maskirne kape, jakne, termo-rublje i drugu odjeću za hladno vrijeme.

"Sad je napetije"

"Svaki dan dolaze deseci dječaka, nakon protuofenzive ima ih puno. Svi su smrknutih lica. Sad je napetije", kaže Marina koja prodaje maskirne artikle na tržnici.

"Vidim da kupuju te stvari i pitam se zašto ih već nemaju", govori Marina za The Guardian, dodajući da vojnici kupuju osnovnu hranu i pribor za kuhanje za koji je očekivala da će im ih dati vojska.

Na ramenima jednog vojnika plače starija žena: "Molim vas, molim vas, pomozite nam". Muškarci prilaze i tapšaju vojnike po leđima. Iznad glava, čuje se eksplozija. "Protuzračna obrana", promrmlja jedan čovjek.

"Ovdje se rat zaista čuje"

"Ovdje se rat osjeća na način na koji se ne može osjetiti u drugim gradovima. Ovdje se rat zaista čuje", kaže Andrej Borzih, stečajni odvjetnik koji je financirao termalne nišane i drugu opremu za rusku vojsku. U autu nosi kacigu i pancirku.

Ukrajina nije dala nikakve naznake da namjerava prijeći granicu ili učiniti nešto više od ponovnog preuzimanja teritorija kojeg je okupirala Rusija. Ali sama ideja o brzom, pobjedničkom ratu Kremlja koji se kao bumerang vraća preko granice u Rusiju govori o stvarnosti poraza koji su pretrpjele ruske snage posljednjih dana.

"U svakom slučaju napravljene su neke pogrešne procjene, možda su bile taktičke, možda su bile strateške. Rusija je pomislila da će tamo zauvijek ostati", kaže Borzih. Kao i drugi zagovornici ruske vojske, on kaže da nedavne poraze treba pripisati zapadnoj potpori Ukrajini: "Rusija je sada u sukobu s trećinom svjetske zajednice".

Guverner izdao naredbu za provjeru skloništa

Tijekom radnog dana, službenik osiguranja u plavoj uniformi drži kalašnjikov ispred zgrade od crvene cigle na središnjem Narodnom bulevaru. Sat vremena ranije pojavila su se izvješća da će grad održati vježbu evakuacije lokalnih škola i velikih trgovačkih centara, očito u slučaju granatiranja ili prijetnji bombom.

Guverner regije Belgorod, Vjačeslav Gladkov, u ponedjeljak je ponovno izdao naredbu kojom se od lokalnih vlasti traži da provjere svoja skloništa. Škole u blizini granice su privremeno zatvorene. Snimke na internetu prikazuju volontere kako sijeku drveće da bi izgradili utvrde u šumovitim područjima južno od grada.

Ljudi ovdje sada shvaćaju da rat ne ide u dobrom smjeru. U nizu razgovora mještani opisuju osjećaj šoka u prvim danima rata, nakon čega je uslijedio porast patriotskih osjećaja popraćen proratnim simbolima poput popularnog "Z" na automobilima i zgradama.

Vojnici su nezadovoljni

Sada su mnogi od njih nestali, jer se Belgorod našao na rubu sukoba koji je došao puno bliže nego što su ikada očekivali.

Kao i u mnogim ruskim gradovima, antiratnog aktivizma jedva da ima. Ilja Kostjukov (19), oporbeni aktivist i osnivač Belgorodskog antiratnog odbora, kaže da se fokusira na poticanje ljudi koji se protive sukobu da progovore i da je pokušaj uvjeravanja pristaša rata da promijene mišljenje besmislen.
Upitan o izravnim posljedicama rata po ljude u Belgorodu, ukazuje na dolazak izbjeglica i nedavni nestanak struje uzrokovan eksplozijom koja je pogodila obližnju elektranu.

Vojnici pokazuju znakove nezadovoljstva i pobune i u karaoke kafiću u kojem on radi za šankom. Svađe izbijaju redovito, kaže Ilja. Jedna skupina vojnika odbila je platiti račun, a zatim je potegnula pištolj na izbacivača.

"Dok vam ne donesu lijes u kuću, nikog nije briga"

Uglavnom, kaže Kostjukov, u Belgorodu vlada apatija: "Čini da nikoga ni za što nije briga dok ga osobno ne dotakne. Dok vam netko ne donese lijes u kuću, nikoga nije briga".

Neke su obitelji razdvojene granicom. Irina, turistička agentica, živi sa svojom kćeri u njihovom rodnom Belgorodu. Ali njezin bivši suprug i otac njezina djeteta živi u Harkivu.

"Naše dijete je podijeljeno između dvije zemlje", kaže ona napetim glasom.

"Svašta se može dogoditi"

Prije dva tjedna bivši joj je suprug rekao da ga je Ukrajina pozvala u vojsku. Bio je spreman služiti jer je to osjećao kao svoju patriotsku dužnost. Prestravljena je da će biti ubijen.

"Poludjela sam i rekla neke stvarno neugodne stvari. Svašta se može dogoditi. Željela sam spasiti oca svog djeteta. On je građanin Ukrajine i ispunjava svoju dužnost prema svojoj zemlju i pokušava ispuniti svoju dužnost prema svojoj obitelji", kaže Irina za The Guardian.

Julija Nemčinova, volonterka koja dostavlja pomoć ljudima koji su nedavno stigli u Belgorod iz Ukrajine, svake večeri odlazi do malog transportnog kontejnera u industrijskom sektoru koji naziva "skladištem". Unutra se nalaze krekeri i keksi, pelene, tamponi, čaj i kava i deseci drugih proizvoda koji se neće pokvariti ni na vrućini, ni na hladnoći.

Na svom mobitelu ima popis s gotovo 1200 obitelji koje traže osnovne namirnice. Ona procjenjuje da se radi o najmanje 6000 ljudi. Samo u jednom stanu bilo je gotovo 20 ljudi: "Belgorod je preplavljen ljudima".

"Ostavila sam sve i postala beskućnica"

Gotovo 85 posto posljednjih pridošlica iz Ukrajine želi ostati blizu granice, kaže Julija. To je navelo mnoge da odbiju odlazak u vladine izbjegličke kampove duž granice, iz kojih će ih kasnije poslati dalje u Rusiju.

Postoji osjećaj, čak i među Putinovim pristašama, da Rusija gubi naklonost srca i umova u Ukrajini. U centru za distribuciju pomoći, Ukrajinci s otvorenim promoskovskim stavovima pitaju zašto nisu upozoreni na protuofenzivu ili zašto nisu dobili više pomoći od vlade nakon dolaska u Rusiju.

"Osjećamo se kao beskućnici, kao da nas nitko ne treba", kaže jedna žena proruskih stavova koja je pobjegla iz okupiranog Kupjanska, grada koji je nedavno ponovno zauzela ukrajinska vojska.

Kao što je obećano svima koji su bježali u Rusiju, od vlade je dobila 10.000 rubalja (140 eura): "Dobili smo svojih 10.000 rubalja, ali moja je kuća bila tamo, a ja sam sve ostavila i postala beskućnica".

"Ljudi su pozdravili dolazak ukrajinskih vojnika"

Jedan ruski aktivist, koji je redovito putovao na okupirani ukrajinski teritorij kako bi evakuirao ljude, kaže da je bio zapanjen nedostatkom ulaganja u tamošnju infrastrukturu. Prisjeća se osjećaja apokalipse dok je stajao na pustom raskrižju u Kupjansku.

Donio je 3.5 tone hrane i lijekova u sirotište u kojem su boravila djeca. Putovao je kroz mala sela kako bi lokalnim ljudima, često starijim osobama, donosio hranu i lijekove.

U Vovčansku, kaže aktivist, nekoliko mjeseci nije bilo svjetla ni struje: "Mislim da je to jedan od neuspjeha ruske vojske - da nije donijela dovoljno koristi i pomoći. Tako da su ljudi pozdravili dolazak ukrajinskih vojnika".