RAT U UKRAJINI raskrinkao je rusku vojnu snagu.

Slovila kao druga vojna sila

Dugi niz godina Rusija je slovila kao druga vojna sila svijeta, a vojne parade koje su održavane 9. svibnja povodom pobjede nad nacizmom u Drugom svjetskom ratu služile su joj kao demonstracija snage.

Sve do travnja, u gotovo dva mjeseca, ruski učinak na bojištu bio je daleko lošiji od onog koji je očekivala većina analitičara. Upravo od travnja Rusi su nanizali određene uspjehe, a nakon ljetne stagnacije na obje strane, doživjeli su velike poraze u rujnu.

Ukrajinske oružane snage u rujnu su zauzele više od 2500 četvornih kilometara svoje zemlje pod ruskom okupacijom. Među oslobođenim gradovima su Kupjansk i Izjum. Smatra se to najvećim uspjehom ukrajinske vojske od povlačenja ruskih snaga iz područja oko Kijeva još u ožujku.

Ukrajinci i ovoga tjedna bilježe uspjehe. Ukrajinska vojska objavila je u četvrtak kako je u manje od tjedan dana, nakon što je Putin proglasio aneksiju regije Herson, oslobodila više od 400 četvornih kilometara u toj regiji.

>>Ukrajina: U manje od tjedan dana oslobodili smo više od 400 četvornih kilometara

"Rusi su se povukli s teritorija čija je površina ekvivalentna 75.000 nogometnih igrališta", rekla je jučer tijekom press-konferencije glasnogovornica zapovjedništva ukrajinske južne vojske Natalija Gumenjuk.

Optužbe za ratne zločine

Osim što je Putinov rat pokazao pravo stanje stvari u ruskoj vojsci, prokazao je Rusiju i u moralnom smislu. Tu ne mislimo na Ruse općenito. Proturuska histerija koja je među određenim strukturama zavladala svijetom i Hrvatskom je tipičan primjer šovinizma. Rat je prokazao ruski politički establišment u iznimno negativnom svjetlu.

Još u travnju govorilo se o ruskim ratnim zločinima. Šokantne slike koje su prikazivale tijela civila razbacana po ulicama Buče, predgrađa ukrajinske prijestolnice Kijeva, izazvale su potpuni globalni užas.

Nedavno su ukrajinski dužnosnici rekli da su pronašli 440 tijela u šumama blizu grada Izjuma. Naveli su da su većina mrtvih civili te da mjesto događaja dokazuje da su ratne zločine počinili ruski osvajači koji su mjesecima okupirali to područje.

>>Ukrajinci objavili video iz ruske sobe za mučenje: "Rusi su zakopavali žive ljude"

Ukrajinska policija objavila je da je njena vojska nakon oslobođenja sela Piski-Radkivski u Harkivskoj oblasti pronašla sobu u podrumu jedne obiteljske kuće u kojoj su Rusi mučili vojnike i civile. Detalje o onome što je pronađeno u sobi objavio je Sergij Bolvinov, jedan od čelnika policije u spomenutoj oblasti.

Građani protiv mobilizacije, slabo gospodarstvo....

A čini se da sve više opada i moral kod ruskih građana, pogotovo nakon uvođenja djelomične mobilizacije. Prepuni aerodromi i ogromne kolone na graničnim prijelazima sa susjednim zemljama, od Finske do Mongolije, prosvjedi od Moskve do Novosibirska, zapaljeni centri za regrutaciju i nesretni regruti bez obuke i opreme dovoljno govore što građani misle o tome.

>>Rusija je ekonomski patuljak u odnosu na Zapad. Koliko dugo može izdržati sankcije?

Pored navedenog, tu je i aspekt ruskog gospodarstva, koje je samo po sebi slabo. S nominalnim BDP-om po stanovniku od otprilike 10.000 dolara, Rusija je u rangu Kine i Bugarske te nešto ispod svjetskog prosjeka.

Hrvatski nominalni BDP po stanovniku iznosi oko 14.000 dolara. Od država koje imaju veća gospodarstva od Rusije, a u ekonomskom su ratu s njom, najsiromašnije (Italija i Južna Koreja) imaju tri puta veći BDP po stanovniku od Rusije, a najbogatije (SAD i Njemačka) između pet i šest puta veći BDP po stanovniku.

>>Politico: Neki od ovih 12 ljudi bi mogli naslijediti Putina

>>Hoće li Putin završiti kao mnogi ruski lideri prije njega?

Katastrofalni rat Rusije s Ukrajinom opterećuje ovakvo slabo gospodarstvo, kao što potkopava legitimitet i snagu režima te razotkriva ruske oružane snage, ali i slab položaj Vladimira Putina među elitama, tako da se sve češće govori o njegovom nasljedniku i slomu režima.

Uz sve navedeno, potrebno je zapitati se - može li se Ruska Federacija raspasti?

Prije svega o tome govorimo u figurativnom smislu. Može li Rusija dospjeti do dna i prestati biti relevantan faktor koji je do sada bila? Sljedeće pitanje je i može li doslovno doći do svojevrsnog odcjepljenja pojedinih republika. Kakav svijet možemo očekivati ako Rusija dotakne svoje dno, posebno s obzirom na to da je dobar dio Europe ipak ovisan o ruskom plinu?

Avdagić: Putin sada čeka druge na sastancima, do prije par mjeseci svi su njega čekali

Vanjskopolitički stručnjak Denis Avdagić kaže da u svakom mogućem smislu Rusija više nije ono što je bila.

"Na međunarodnoj razini, njihova tehnika, Vladimir Putin, njihovo gospodarstvo, ništa od navedenog nema onaj položaj koji je prije agresije imalo. Njihova vojna tehnika trenutačno može biti privlačna jedino onima koji nemaju alternativu ili računaju na veliki popust.

Vladimir Putin sada čeka druge na sastancima, do prije par mjeseci svi su njega čekali. Vojska je pak predmet ismijavanja. Do jučer se smatrala strahom i trepetom, ako ništa drugo, za Europu i okruženje, a sada to nisu ni za Ukrajinu, da ne govorimo, recimo, Poljsku i NATO kao takav", govori on.

"Rusija je doista pala. Moralni pad je stravičan, nepovjerenje prema njima i odnos, teško se mogu uopće povratiti. Ukratko, oni nisu samo pali nego su se sunovratili, ogoljeli i teško posramili.

Ostaju im samo nuklearno oružje i energenti. Prvim mogu prijetiti, ali i to sve manje, a za ovo drugo im se smanjuje tržište, zapravo je sve skupa velika tragedija za Rusiju. Pokazuje se kako su sve ispustili iz ruku za ono što im najmanje treba, komadić novog teritorija...", kazao je.

"Bez drastičnih poteza nitko neće imati previše straha od Kremlja"

Pitamo ga može li se očekivati da Rusija kolabira.

"Ne možemo isključiti takav scenarij. On se sad ne nazire, ali kao što kažem, nije ga moguće isključiti. Vjerojatniji scenarij u nekoj kraćoj ili srednjoj perspektivi je promjena čelnika, ali teško je davati procjenu jer raspolažemo s premalo podataka o unutarnjim krugovima i stvarnim međuodnosima onih na najvišim pozicijama moći.

Realno je očekivati kako će se ovaj vladajući sustav pokušati očuvati bez obzira na to tko nominalno obnaša vlast. No jedno je sigurno, bez drastičnih poteza nitko neće imati previše straha od Kremlja, pa tako ni segmenti, teritoriji i etniciteti koji sačinjavaju Rusku Federaciju", dodao je.

"Zapadu treba stabilna Rusija, ništa manje od toga"

Dodaje kako Zapadu nije u interesu urušavanje Rusije jer bi to zahtijevalo golemu operaciju osiguravanja svih nuklearnih kapaciteta.

"Zamislite samo da nam se Rusija krene pred očima raspadati. NATO ne bi imao alternative nego dignuti sav potencijal i pokušati u suradnji s lokalnim snagama fizički osigurati nuklearna skladišta, uključujući i ona nuklearnog otpada, nuklearne elektrane...

Zato su godine nakon raspada SSSR-a i prije agresivnih poteza Rusije prema susjedima bile razdoblje prekrasnog medenog mjeseca nakon Hladnog rata, trgovina je funkcionirala, Rusija se nije gledala kao prijetnja, nego kao partner.

Zapad je podržao čak i premještanje nuklearnog naoružanja iz drugih neovisnih sovjetskih republika u Rusiju kako bi se osiguralo da takvo oružje ne bude zlouporabljeno. Nažalost, raspad Rusije značio bi i posezanje drugih susjeda prema teritoriju. Ono teoretski moguće, kinesko, uzrokovalo bi najviše zabrinutosti.

Realno, pričamo o doista hipotetski razvučenom scenariju, no da ste sedamdesetih nekomu rekli kako će se komunizam raspasti, bilo bi mu to gotovo nevjerojatno, a dogodilo se.

U Kremlju govore kako se bliži kraj Zapadu, no kao i sa slučajem Sovjetskog Saveza, ovdje onaj tko govori o drugom zapravo predosjeća svoj mogući kraj. Zapadu treba stabilna Rusija, ništa manje od toga", navodi.

"Najbolja opcija je stabilna Rusija"

Pitamo ga tko su najvjerojatniji kandidati za odcjepljenje ako se ukaže prilika. Navodimo primjere Ingušetije, Čečenije, Republike Saha...

"Ako Kremlj ne postoji kao faktor, nije pitanje tko je prvi, nego tko je zadnji. Teško je zamisliti taj kaos i njegove proporcije, to onda ne bi bio jedan, nego nekoliko ratova na području Rusije...", kazao je.

U tom slučaju, kakve bi ekonomski bile reperkusije za Europu, prije svega po pitanju opskrbe plinom?

"Europa bi jačala na kraju, ali bi prošla kroz razdoblje usporedivo sa svjetskim ratom. Zato, zbog svih nas, najbolja opcija je zamisliti Rusiju koja će se stabilizirati i odbaciti imperijalizam, politiku širenja, a vratiti se suradnji.

To je nemoguće s Putinom, treba naglasiti. A rasplet je zasad nemoguće jasno vidjeti, još nismo u završnici, nego čekamo spuštanje zavjesa prije završnog čina tragedije koja se odvija pred našim očima", zaključio je Avdagić.

Ingušetija, Čečenija, Dagestan

O odcjepljenju republika iz Ruske Federacije pisali su za EU Observer Max Pyziur i Alexander J. Motyl. Prema njihovom mišljenju, više je država kandidata. Što se tiče juga, ističu Ingušetiju, Čečeniju i Dagestan, koje zajedno imaju 5.2 milijuna stanovnika.

"Sve tri države pokazuju snažne nacionalne identitete, prakticiraju islam i pribjegavale su antiruskom nasilju u prošlosti. Ističe se Čečenija, koja je vodila desetljećima dug rat protiv Rusije u 19. stoljeću i dva rata za nacionalno oslobođenje u 1990-ima.

Njezin trenutačni vođa, autoritarni moćnik Ramzan Kadirov, uživa široku autonomiju i uz odgovarajuće poticaje lako bi mogao okrenuti leđa Moskvi", pišu te navode bombaške napade u ruskim gradovima 2010., 2011. i 2013., za koje je odgovornost preuzeo Kavkaski emirat, radikalna organizacija čečenskih, inguških i dagestanskih militanata.

Nacionalni preporod na istoku, Tatarstan već bio proglasio neovisnost

Što se tiče istoka, napominju značenje pokrajine Sahalin, ali i regija Primorski, Kabarovsk i Kamčatka, te Republiku Saha, poznatiju kao Jakutija, koje obuhvaćaju 1.6 milijuna četvornih milja.

"Iako su Jakuti manjina u vlastitoj republici, doživjeli su nacionalni preporod u posljednjim desetljećima, kao što pokazuje njihovo usvajanje autohtonog imena Saha. Kabarovsk je u međuvremenu bio u središtu redovitih masovnih prosvjeda između srpnja 2020. i srpnja 2021. Ovi prosvjedi svjedoče o rastućem antimoskovskom osjećaju na tom području", pišu.

Što se tiče središnje Rusije, spominje se Tatarstan, koji je putem referenduma i sporazuma s Kremljom poduzeo korake kako bi postigao puni suverenitet. Kada je Rusija priznala suverenitet Abhazije i Južne Osetije nakon ruske invazije na Gruziju u kolovozu 2008., Tatarstan se proglasio neovisnim i zatražio od Ujedinjenih naroda i Rusije priznanje.

Rusija i UN su ignorirali zahtjev.

"Ako ruski rat protiv Ukrajine dovede do pobjede Ukrajine, nestabilnost Putinovog režima će eksponencijalno rasti. Pod takvim uvjetima, neke od regija Ruske Federacije vjerojatno će pobjeći iz nje, osobito ako Kremlj ostane zaokupljen borbom za vlast oko Putinove krune", napominju.

"Hoće li Sovjetski Savez preživjeti 1984.?"

Analitičar Juraj Mesik podsjetio je za Eurointegration na ruskog povjesničara Andreja Amalrika, koji je 1969. napisao poznati esej "Hoće li Sovjetski Savez preživjeti 1984.?" To se dogodilo godinu dana nakon okupacije Čehoslovačke i u vrijeme najvećih dostignuća Moskve u svemiru.

"Povijest je pokazala da je Amalrik bio u pravu. No, da vam je u ljeto 1989. rečeno da će okupirane zemlje srednje Europe do kraja godine biti oslobođene vlasti Moskve, sumnjali biste u to da je pripovjedač duševno zdrav", napisao je.

"Rusko Carstvo na okupu drže samo tri sile: ideologija supersile, sigurnosni aparat i prihodi od nafte i plina. Potonji omogućuje financiranje militarizma, represivnog aparata i korumpiranih političara u Europi i cijelom svijetu.

"Bez korupcije ruska ideologija neće biti održiva"

Sve tri ove snage oslabjet će i naglo se smanjiti u nadolazećim mjesecima i godinama kao rezultat vojnog poraza Rusije u Ukrajini, zapadnih sankcija i brzog razvoja električne mobilnosti", navodi on i dodaje da bez korupcije ideologija imperijalne Rusije neće biti održiva.

"Kada se razmatraju razdjelnice budućeg raspada Rusije, najlakše je krenuti od teritorija koje ona zauzima. To prije svega znači povratak okupiranog Krima i Donbasa Ukrajini, Abhazije i Južne Osetije Gruziji, a Transnistrije Moldaviji.

Pitanje povratka Kurilskih otoka pod ruskom okupacijom Japanu i Karelije Finskoj jednako je jednostavno. Među Europljanima moglo bi se još raspravljati o budućnosti okupiranog i anektiranog Kalinjingrada.

Zanimljiva može postati sudbina ruskog Dalekog istoka – značajan dio današnjeg Habarovskog kraja i Amurskog kraja pripadao je Kini do 1860. godine i može se pretpostaviti da ona na njih može polagati legitimne zahtjeve.

Raspad ostatka Rusije bit će još kompliciraniji proces. Čak i uz formalno "samo" 25% neruskih naroda među 140 milijuna ruskog stanovništva, emancipacijski napori mnogih naroda ne mogu se zaustaviti bez policijsko-vojnog ugnjetavanja i korupcije etničkih elita na račun novca od prodaje nafte i plina", dodaje.