OŠTEĆENJEM najvažnijeg mosta u Rusiji, onog koji spaja Krim s tom zemljom, situacija se za Ruse u Ukrajini prometnula iz jako loše u groznu, s tendencijom da postane totalna katastrofa. Masovni osvetnički napadi krstarećim projektilima i dronovima kamikazama po civilnim ciljevima neće okrenuti odnos snaga na bojištu. Dapače, imat će kontraučinak.

Napadi su prije svega namijenjeni ruskoj javnosti da joj pokažu kako je Putin još uvijek odlučan i moćan. Problem je što su na zapadnu javnost imali sasvim drugačiji efekt pa su uslijedile najave skorih isporuka vrlo moćnih protuzračnih/proturaketnih sustava Ukrajini.

Moskvi se to naravno nije svidjelo te je zamjenik ruskog ministra vanjskih poslova Sergej Rjabkov brže-bolje zaprijetio da će Rusija poduzeti protumjere kao odgovor "na sve veću upletenost" Zapada.

Kad jednom njemački IRIS-T i američki NASAMS-i počnu stizati u većem broju u Ukrajinu, ruski će napadi krstarećim projektilima biti sve manje efikasni. Neki zapadni analitičari tvrde da bi se intenzitet ruskih raketnih napada i ovako smanjio jer ruskoj vojsci ponestaje krstarećih projektila, a tamošnja industrija ne može proizvoditi nove zbog trgovinskih sankcija Zapada.

Putin pritišće Lukašenka

Sasvim očekivano Putinov pritisak na bjeloruskog predsjednika i diktatora Aleksandra Lukašenka dosegao je vrhunac. Putin od Lukašenka traži vojnike koje će staviti pod rusko zapovjedništvo i poslati ih da se bore s ruskim postrojbama.

O silini Putinovog pritiska najbolje govori vijest bjeloruske državne informativne agencije Belta da će Rusija i Bjelorusija formirati združene snage u regionalnu vojnu skupinu. Formiranje zajedničkih snaga objavio je osobno Lukašenko na sastanku s čelnicima za sigurnost. Potom je tamošnje ministarstvo obrane objavilo da ima 500 tisuća obučenih vojnika spremnih za slanje na granicu s Ukrajinom.

U Minsku shvatili da su se zaletjeli

Međutim, nije prošlo ni nekoliko sati, a u Minsku su shvatili da su se malo zatrčali. Problem je u tome što je bjeloruska vojska u puno gorem stanju od ruske. Ukupno imaju tek malo više od 45 tisuća vojnika. Od toga, kopnena vojska broji samo 10.000 ljudi.

Doduše, Bjelorusija ima obvezu služenja vojnog roka pa ima i pričuvu od nešto manje od 290 tisuća, što je puno manje od najavljenih 500 tisuća. A to znači da bi se povećanje brojnosti oružanih snaga moralo postići masovnom mobilizacijom. Naoružani narod je nešto što Lukašenko sigurno ne želi. Pa makar i da svi ti mobilizirani ostanu u Bjelorusiji, daleko od rata.

Stoga ne čudi da je bjeloruski ministar obrane Viktor Krenin u obraćanju javnosti brže-bolje demantirao bilo kakvu mogućnost sudjelovanja bjeloruskih snaga u Ukrajinskom ratu. Doduše, on je to malo drukčije opisao: "Ne želimo se boriti s Litvancima, Poljacima ili Ukrajincima", rekao je Krenin u snimljenoj izjavi za televiziju.

Za sada je Minsk jedino spreman formirati manje zajedničke snage u kojima bi bilo do 15 tisuća ruskih vojnika i otprilike isto toliko bjeloruskih. Te bi se snage isključivo koristile za nadzor i zaštitu bjelorusko-ukrajinske granice.

Veliki ruski problemi s izvozom oružja

Zbog ogromnih gubitaka tenkova rusko ministarstvo obrane donijelo je odluku o obustavi izvoza T-90S. Izvoz oružja i vojne opreme važan je dio Putinove vanjske politike pa ova odluka zasigurno nije donijeta brzo i lako.

Tim prije jer će zbog nje drugi potencijalni kupci najvjerojatnije do daljnjeg odustati o novih narudžbi, ne samo tenkova već i drugog oružja. Ova je odluka najviše pogodila Alžir, Egipat, Vijetnam i Turkmenistan.

Još neugodnija vijest za rusko ministarstvo obrane je da su Ujedinjeni Arapski Emirati odustali od sufinanciranja razvoja najnovijeg ruskog višenamjenskog borbenog aviona Su-75 Checkmate.

Emirati su odlučili sufinancirati razvoj ruskog projekta početkom ove godine kao odgovor na američko odbijanje da im isporuče avione F-35 Lightning II. No sada su uvidjeli da Rusija više nije siguran partner te da bi najvjerojatnije prošli kao Indijci u projektu razvoja Su-57. Zapadni analitičari tvrde da bez emiratskog financiranja Rusi moraju odustati od razvoja Su-75.

Istovremeno sve veći broj kupaca ruskog oružja, prije svega borbenih zrakoplova, ima problema s održavanjem jer ne mogu nabavljati rezervne dijelove. Zbog toga je Egipat morao od Indije zatražiti pomoć u održavanju njihovih MiG-ova 29 i helikoptera Mi-17.

Rusija više nije siguran dobavljač oružja pa će mnoge države u svijetu morati potražiti zamjenskog. Indija sve više kupuje zapadno naoružanje, dok će diktatori sasvim sigurno više preferirati kinesko.