KORIŠTENJE iranskih dronova u ratu protiv Ukrajine jasno pokazuje slabost ruske vojne industrije i snažniju poziciju Teherana na tržištu bespilotnih letjelica, ocjenjuju stručnjaci. Washington procjenjuje da je Iran isporučio stotine dronova kojima se Rusija sada koristi za udare na gradove i energetsku infrastrukturu.

Kakve dronove Iran isporučuje?

Do sada su identificirana dva modela iranskog drona na nebu iznad Ukrajine koji su proizvedeni za dvije različite namjene. Prvi, Šehid-136, relativno je jeftin "dron kamikaza" natovaren eksplozivom i programiran da leti automatski po GPS koordinatama.

"Leti prilično nisko i udara nepokretnu metu u dometu od nekoliko stotina kilometara", rekao je Pierre Grasser, znanstvenik koji radi za pariško sveučilište Sorbonne. Drug tip, Mohadžer-6, "po dimenzijama i funkciji sličan je turskom dronu Bajraktar TB-2", kaže Vikram Mittal, profesor na američkoj vojnoj akademiji West Pointu.

Turski Bayraktar simbol je uspjeha ukrajinskog otpora ruskoj invaziji početkom rata pa je čak spjevana propagandna pjesma o tom oružju koja je postala hit na internetu. 

Oba drona pripadaju tipu bespilotne letjelice općeg naziva MALE (Medium Altitude, Long Endurance/srednja visina, duga izdržljivost), poput američkog predatora koji je bio korišten u Iraku, Afganistanu i drugdje. 

Dronom TB-2 koristio se i Azerbajdžan u ratu 2020. sa susjednom Armenijom kad je vratio pod svoju kontrolu dijelove Nagornog Karabaha. 

Jesu li iranski dronovi učinkoviti?

"Učinkoviti su kada neprijatelj nema drugog načina da se zaštiti ili uzvrati", kaže Jean-Christope Noel, znanstvenik s Francuskog instituta za međunarodne odnose. Mittal ocjenjuje da velik dio uspjeha ti dronovi duguju činjenici da su "novo oružje na bojištu". 

"Ukrajinci će u konačnici srušiti ili zaplijeniti jedan od tih dronova, secirati ga i razviti protudronski sustav, ali za to će trebati mjeseci", rekao je. Za sada ukrajinske snage mogu se koristiti lakim prijenosnim protuzračnim sustavima za napade na dronove danju, odnosno verzijom opremljenom radarom za noćne operacije. 

Nadalje, mogu pokušati koristiti se složenim tehnikama ometanja da skrenu Šehid-136 s putanje, jer ti dronovi nemaju 'backup' sustav da dosegnu svoju metu bez satelitskog navođenja. Takvi dronovi samoubojice štede novac Rusiji jer "ne mora trošiti skupe krstareće rakete koje stoje od 1.5 milijuna do 2 milijuna dolara" za svako ispaljivanje, kaže Grasser.

No njihova "glavna mana jest ta da mogu pogoditi samo nepokretne mete", dodaje Grasser. "Oni nisu nikakva prijetnja vojnicima na tlu" i "prema tome ne mogu promijeniti tijek bitke".

Pad ruske vojne industrije?

Rusija je jedan od najvećih svjetskih proizvođača oružja, no ipak se našla u situaciji da koristi iransko oružje. "Ministarstvo obrane izradilo je taktičke i tehničke zahtjeve za dronove. Nažalost, većina (ruskih) proizvođača ne može ih ispuniti", rekao je nedavno ruski pukovnik Igor Iščuk za novinsku agenciju TASS. 

"Korištenjem iranskih dronova (Moskva) zapravo priznaju neuspjeh ... pokazuje da ruska industrija nije u stanju držati korak", kaže Grasser. Zapadne sankcije zbog invazije na Ukrajinu pogodile su rusku industriju koja je već pretrpjela posljedice tijekom pandemije covida.

Rusija "više nema pristup zapadnim tehnološkim komponentama, a njezini pokušaji masovne proizvodnje takvih tipova uređaja nisu urodili plodom", kaže Noel. 

Iransko-turska utrka za tržište?

Kako dronovi postaju sve važniji temelj za ratovanje, "Iranci i Turci utrkuju se za prevlast na tržištu srednjih, jeftinih dronova odnosno za širenje utjecaja svojih zemalja", kaže Mittal. Vrhunski proizvođači su SAD i Izrael. "Turski dronovi su slabiji, ali su ipak pouzdaniji od iranskih, koji, čini se, nisu vrlo precizni", kaže francuska stručnjakinja za dronove Marianne Renaux.

Tehran već može računati na neke kupce svojih proizvoda na Bliskom istoku poput Jemena, Libanona, Iraka. "No američke sankcije protiv kupaca koji bi kršili embargo čvrsta su brana brojnim kandidatima koji bi mogli posegnuti za iranskim dronovima", objasnio je Noel.