STANOVNICI sela pokraj Hersona podijelili su strašna iskustva koja su proživjeli tijekom ruske okupacije i njihovih učestalih napada projektilima, prenosi The Guardian.

Nikolaj Bohun pokazao je mjesto u svom polju na koje je sletjela kabina traktora. Nedaleko od velike plave olupine traktora stoji i ogromna guma. I traktor i guma s ceste su odletjeli u polje kada je prošlog mjeseca ruska raketa S-300 pala na obližnju poljoprivrednu zgradu. Napad se dogodio u 3 sata i 15 minuta nakon ponoći.

"Čudo je što sam živ", rekao je Bohun.

Uništene kuće i ograde

Njegova žena Lubov i on žive u selu Mala Oleksandrivka, koje se nalazi na fronti u ukrajinskoj pokrajini Herson. Ruske trupe u ožujku su došle na to područje i postavile svoje kontrolne točke, dok su iza mjesne škole parkirali svoje tenkove. Vojnici samoproglašene Narodne Republike Donjeck (DNR) uselili su se u Bohunovo, do tada mirno naselje kraj škole.

S vremena na vrijeme ukrajinska vojska ruske je okupatore gađala raketama. Prošlog ljeta bomba je uništila Bohunov zid i vanjsku kućicu. Druga bomba pala je u štalu i ubila većinu njegovih kokoši, a od jačine zvuka oglušio mu je pas. Bohun je pokupio ostatke bombi oko svoje kuće i stavio ih pored svoje zalihe dunja i oraha. Kaže da dandanas nalazi šrapnele u dijelu vrta u kojem uzgaja luk.

Rusi su Malu Oleksandrivku napustili 5. listopada i premjestili se u mjesto 10 kilometara dalje. Početkom ovog tjedna za stanovnike su zvukovi sukoba bili svakodnevica. Čulo se konstantno grmljenje ukrajinskog topništva i minobacača. U utorak su kasno ujutro poviše Bohunove kuće proletjela dva ruska projektila. Jedan je eksplodirao u blizini.

Ruski ministar obrane Sergej Šojgu u srijedu je najavio da povlači svoju vojsku iz Hersona i okolnih sela na zapadnoj obali rijeke Dnjepar. Značajan je to strateški gubitak za Moskvu, posebno nakon što su u proljeće sličnu sudbinu doživjeli u Kijevu, a onda opet u Harkivu krajem ljeta. Povlačenje se dogodilo samo pet tjedana nakon što je Putin to područje anektirao i rekao da će "to zauvijek biti Rusija".

Ukrajinske snage su od tada postupno oslobodile mjesta u blizini fronta. U nekim su mjestima stanovnici sami podigli ukrajinske zastave. Neprijateljsko vojno osoblje pakira svoje stvari i odlazi. Nova ruska linija obrane počinje se formirati na istočnoj obali Dnjepra. Danas u ranim jutarnjim satima ukrajinske snage gađale su ruske vojnike koji su pokušavali pobjeći. Prema lokalnim Telegram kanalima, došlo je do više eksplozija na hidroelektrani Kahovka, prijelazu preko Dnjepra kraj grada Nova Kahovka. Ruski vojni blogovi kažu da je na desnoj obali Hersona zarobljeno oko 20.000 ruskih vojnika.

Hoće li se Herson sada pretvoriti u još jedan Mariupolj?

Neki strahuju da će Kremlj sada pokušati uništiti grad i pretvoriti ga u još jedan Mariupolj. No čini se da se rat polako, ali sigurno okreće u korist Ukrajine. Halina Lugova, čelnica vojne uprave grada Hersona, rekla je da se ruski kamioni i oklopna vozila povlače. No naglasila je da neke trupe ostaju.

"Moramo biti oprezni. Sve ovo potrajat će još neko vrijeme", dodala je. Otprilike 70.000 stanovnika grada odsječeno je od vanjskog svijeta, bez telefonske veze su tjedan dana, nedostaje im lijekova, a opskrba strujom je neujednačena", rekla je Lugova. 

Bohun je rekao da mu je sada najveća želja mir. "Herson je Ukrajina, Krim je diskutabilan", rekao je. 

U nekim selima nisu "preživjeli" nijedan kafić ili ljekarna

Rat je uzeo ogroman danak. Bohun je kroz suze otkrio da je njegov voljeni 23-godišnji unuk Maxim ubijen u travnju u borbi kraj Odese. Njegovo je selo bez struje, plina i centralnog grijanja, a zima se približava. Rusi su na odlasku iza sebe ostavili nered. Na napuštenoj kontrolnoj točki Putinovi vojnici su od kutija od streljiva napravili rupe za spavanje. Pronađeni su vreća za spavanje, poluprazni paketi cigareta i jedna čizma.

U blizini je ostavljeno protutenkovsko oružje i spremnik za naftu s logom ruske energetske tvrtke Lukoil. U nekim selima nisu preživjeli nijedna trgovina, kafić ili ljekarna. Domovi i trgovine su pokradeni. Uz cestu koja vodi do prve linije borbe gotovo da nema kuće koja ima krov, a stupovi za struju su nakrivljeni. Na polju je ostavljen izgoreni ruski oklopni transporter označen slovom V, koje je zaštitni znak ruske invazije.

Bohunova susjeda Nadia Kotula rekla je da je izmjerila krater koji je ostao nakon noćnog napada raketom S-300 u listopadu – onaj koji je pao na traktor. Rupa je bila duboka 5 metara. Rekla je da su u njenoj kući živjela dva vojnika DNR-a. 

"Nisu svi ruski vojnici bili loši"

"Bili su dobro odgojeni i vrlo religiozni. Ostavili su svoju bibliju i paketić kave. Nisu svi bili loši", rekla je Nadia. Gladni vojnici DNR-a u ožujku su kucali na Bohunova vrata i molili za hranu. Rekli su da kruh nisu vidjeli pet dana.

"Pitao sam ih što rade ovdje. Rekli su da samo izvršavaju naredbe i da bi već bili kod kuće da nije bilo njihovog nadređenog. Možemo biti sretni što nisu bili gori", kazao je Bohun.

Rat je bio poguban i za životinje. Bohunov sin Andrej, koji je učitelj slikanja i amaterski kazališni redatelj, rekao je da su mine raznijele nekoliko krava u selu. Izgladnjeli psi pojeli su većinu patki. "Izgledalo je kao Černobil", rekao je Andrij i dodao da je pobjegao malo nakon početka okupacije. Rusi su tada mislili da će ovdje ostati zauvijek, rekao je.

Ruski vojnici u školi održavali zabave

Andrij je pokazao osnovnu školu u kojoj su ruski vojnici živjeli sedam mjeseci. Svi prozori škole su razbijeni, a iz krova je virio projektil. Iza zgrade je izgrađen kutak za tuširanje. Oko škole ostavljena su brojna vozila, a vidljivi su i otisci tenkova. 

"Vojnici su u školi održavali zabave sa ženama. Subotom uvečer čula bi se glazba", kazao je Andrij.

Rusi su u obližnjem selu Velika Oleksandrivka bazu napravili u Centru za kulturu. Nikolaj kaže da je ondje organizirao brojna prikazivanja filmova, među njima i filma Solaris, poznatog ruskog redatelja Andreja Tarkovskog. Prije samog početka invazije dva projektora je skrio ispod hrpe kostima. Rusi su jedan pronašli, ali drugi je još uvijek ondje.

Ruski vojnici uništili su i kip ukrajinskog pjesnika Tarasa Ševčenka. Nakon njihovog odlaska stanovnici mjesta su otkrili da su vojnici Centar pretvorili u skladište za ukradene kućanske aparate. Pronašli su hrpe perilica za rublje. "Jedna žena pronašla je svoju perilicu, certifikatom je dokazala da je zaista njena i ukrajinska policija ju je vratila", kazao je Nikolaj.

Napadače uspoređuju sa zombijima

Nakon prvotnog olakšanja zbog ruskog povlačenja uslijedile su priče o užasu i gubitku. Lokalni tužitelji rekli su da su ovaj tjedan pronašli više tijela civila koje je ubila ruska vojska. Isti turobni uzorak viđen u drugim okupiranim područjima, uključujući kijevsko predgrađe Bucha. Najmanje pet osoba pogubljeno je u selu Arhangelske u regiji Herson, rekli su lokalci. Jedan je bio pijani muškarac koji je ignorirao naredbu da stane.

Ostali – dva bračna para – ubijeni su nakon što su svjedočili da ruski vojnici pljačkaju privatne kuće. Lena Služinskaja rekla je da su 23. kolovoza ubili njenog brata Kolju i njegovu suprugu Tanju. "Kolja ih je vidio kako bacaju odjeću sa susjednog balkona. Tijekom noći su provalili u njegovu kuću i ubili ga", rekla je stojeći s drugim umirovljenicima na glavnom seoskom trgu.

Lubov Kravčenko napadače je usporedila sa zombijima. "Rekli su da su nas došli osloboditi i da smo mi Amerikanci i banderovci", rekla je referirajući se na militantnog ukrajinskog nacionalističkog vođu Stepana Banderu.

"Sve su pokrali. Žensku odjeću, televizore i dječju opremu. Stavili su ih u svoja oklopna vozila", dodala je.

Kravčenko je kazala da je njeno selo doživjelo 10 brutalnih vojnih rotacija. Svaka bi nova ruska jedinica opljačkala sve preostale stvari i odvezla ih. "Kada su stigli naši ukrajinski dečki, plakala sam. Bio je to prekrasan trenutak. Ljudi iz svojih domova nisu otišli kada su došli okupatori jer smo imali rodbinu i krave. Svi smo za Ukrajinu", kazala je.

Nakon što se vratio u svoju ulicu pored škole Nikolaj Bohun rekao je da nema namjeru ići nikamo. Mjesece je proveo mijenjajući zastave pod kojima je živio i gledajući zemljovide.

"Imam 77 godina. Groblje je kraj mog vrta, kada vrijeme dođe, preselit ću se tamo", zaključio je Bohun.