NA KONFERENCIJI za medije su objavljeni detalji o novom porezu na ekstraprofit. Odnosi se na kompanije s prihodom većim od 300 milijuna kuna, što se prema riječima ministra financija Marka Primorca odnosi na oko 200 najvećih poduzetnika, a ukupan porezni prihod bi trebao biti 2 milijarde kuna.

Porez će biti jednokratan, što znači da će se plaćati samo za 2022. godinu. "Imat će stopu od 18 posto poreza na dobit i dodatan porez koji će ovisiti o razini profita u 2022., a plaćat će oni čija će dobit biti iznad razine od 20 posto od prosjeka u zadnje 4 godine", rekao je Primorac. Najavljene promjene su nelogične i nepravedne iz nekoliko razloga, a opravdanja koja navodi ministar su loša.

Umjetno mala baza za određivanje poreza, efekt inflacije

Prilikom odgovaranja na pitanja novinara, Primorac nije izgledao samouvjereno, jer je i sam znao da iskrivljuje istinu. Ustvrdio je da su dvije prethodne godine bile "lošije", dvije "bolje", pa bi prema tome prosjek trebao biti ujednačen. Ali to je očita laž, jer "bolje" godine predstavljaju samo normalne godine za poslovanje, a "lošije" godine one u kojima je poslovanje bilo katastrofalno zbog situacije s pandemijom.

Ne radi se o "dvije lošije i dvije dobre" godine, kako kaže Primorac, nego o dvije normalne godine i dvije katastrofalne godine. Time se umjetno stvaraju uvjeti za oporezivanje, jer je konačni prosjek prema kojem se određuje porez umjetno smanjen. Čak i ako je poslovanje na razini normalne godine, zbog prosjeka iz zadnje četiri godine, od kojih su dvije bile katastrofalne, pojavljuje se "ekstraprofit".

Da glupost bude veća, ukupni porezni prihod i broj poduzetnika koji će plaćati novi porez se određivao na temelju 2021., dok se svjetsko i hrvatsko gospodarstvo još oporavljalo od pandemijske 2020. i pandemijske mjere su još bile na snazi.

Ali u stvarnosti će se porez određivati na temelju 2022., godine u kojoj je visoka inflacija obezvrijedila novac, zbog čega su prihodi realno manji nego što je to računovodstveno iskazano. Inflacija je tehnički smanjivanje vrijednosti novca, a u ovoj godini je inflacija u Hrvatskoj već 13.2 posto. Ako kompanija ostvari isti prihod kao 2019., on je realno manji zbog visoke inflacije, ne samo u ovoj godini, nego i u 2021. 

Efektivno ne mora biti nikakvog stvarnog poboljšanja poslovnih rezultata, a kompanija će opet morati platiti novi porez zbog dva efekta. Prvi je efekt umjetno male baze, prema kojoj se određuje hoće li ili ne platiti porez, a drugo je efekt inflacije koja je obezvrijedila realnu vrijednost novca.

Da se porez na ekstraprofit podijeli građanima, svatko u Hrvatskoj bi dobio oko 500 kn

Apsolutno sve oko novog poreza je apsurdno, čak i uz podatke koje iznosi ministar. A prema njegovom priznanju, svi su određeni na temelju 2021., pa će konačni izračuni i obuhvat novog poreza biti puno veći. Ipak, o kolikom se poreznom opterećenju radi, možemo analizirati i prema objavljenim brojevima, iako treba imati na umu da će stvarna situacija biti puno gora.

Ako je planirani prihod državnog proračuna od novog poreza 2 milijarde kuna, a trebalo bi ga plaćati oko 200 kompanija, to znači da će svaka kompanija na temelju novog poreza morati platiti u prosjeku 10 milijuna kuna.

Nadalje, kada bi se tih 2 milijarde kuna dodatnog poreza podijelilo direktno svakom stanovniku Hrvatske, svatko bi dobio više od 500 kuna. Četveročlana obitelj bi dobila 2000 kuna, ili 265 eura, samo kada bi se porez na ekstraprofit podijelio direktno građanima.

2 milijarde i 200 kompanija je određeno prema 2021., a kada se napravi izračun za 2022., iznos će sigurno biti daleko veći. Troškovi kompanija su rasli, cijene su rasle, inflacija je rasla i time je realna vrijednost novca pala. To znači da prihod u 2022. može biti veći nego 2021. brojčano, bez da je financijski došlo do realnog poboljšanja poslovanja.

Ministar Primorac je eksplicitno rekao da će novi porez biti namijenjen socijalno ugroženim građanima. Ako bi od novog poreza svaka osoba u Hrvatskoj mogla dobiti više od 500 kuna, socijalno ugrožene osobe mogu dobiti daleko više.

Izričito su navedeni umirovljenici s malim mirovinama i oni koji primaju dječji doplatak. Trenutno dječji doplatak prima oko 270 tisuća djece, a ukupno je 1.23 milijuna umirovljenika. Kada bi se svim umirovljenicima podijelila sredstva prikupljena novim porezom, a ne samo onima s najmanjim mirovinama, i svoj djeci koja primaju dječji doplatak, svako bi dijete i svaki umirovljenik mogli dobiti više od 1300 kuna. Realnije je ipak da će se dobar dio tih sredstava "izgubiti" u bespućima državnog proračuna.

Država prebacuje troškove krize na gospodarstvo, izbjegava se racionalizacija javnog sektora

Novi porez se uvodi da bi se troškovi nadolazeće krize prebacili na gospodarstvo. Trošak zaduživanja svih država na svijetu je narastao, pa tako i Hrvatske. Era jeftinog novca i jeftinog duga je završila, a kriza dolazi. Uz to su se države pretjerano zadužile kroz 2020. i 2021. da bi uslijed lockdownova i protupandemijskih mjera dijeljenjem novca građanima i kompanijama održale privid ekonomske aktivnosti, u situaciji kada je poslovanje zabranjeno ili otežano.

Kako nema želje ni hrabrosti za rezanje troškova javne države, a da bi se pronašli novi izvori njihova financiranja, vlada je odlučila uzeti od privatnog sektora. Valja napomenuti i da se državna blagajna jako dobro puni prihodima od PDV-a i poreza na dobit, bolje od očekivanja.

Zbog toga su se zadnjim rebalansom proračuna prihodi od poreza povećali za 4.4 milijarde kuna, ali su se prihodi od fondova EU smanjili jer državna birokracija nije uspjela povući više od 5 milijardi kuna iz njih. Da se izvršenje projekata EU odvijalo normalno, za što je zadužen javni sektor, rebalansom proračuna bi prihodi narasli za 4.4 milijarde kuna.

Od tih 4.4 milijarde kuna, 2 milijarde kuna se odnosi na rast prihoda od poreza na dobit. Privatni sektor je time već platio "svoj doprinos", kako tvrdi ministar Primorac. Taj doprinos bi bio sasvim dovoljan za pomoć najugroženijima, kojima se navodno prihodima od poreza na ekstraprofit želi pomoći, da je javni sektor odradio svoj posao i povukao planirana sredstva iz EU fondova.

Racionalizaciju zdravstva, mirovinskog sustava, birokracije, pravosuđa i drugih troškova ne treba ni spominjati. Građani Hrvatske su navikli na to da javni sektor nije sposoban ni za što osim parazitirati na privatnome, ali ne treba uz to još i lagati da privatni sektor nije uplatio "svoj doprinos". Taj solidarni doprinos je uplaćen preko postojećih poreza, a jedini razlog zbog čega država nema dovoljno za najugroženije je taj što javni sektor ne može iskoristiti ni novac koji je darovala EU.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala