NA DEPONIJU u Hersonu među hrpama smeća mogu se vidjeti ruske zastave, uniforme i kacige, a oko deponija kruže galebovi i psi lutalice. Ovaj deponij je prije okupacije bio mjesto za odlaganje otpada, ali stanovnici Hersona kažu da su ga ruske snage ovog ljeta pretvorile u zonu kojoj je zabranjen pristup.

Stanovnici kažu da su vidjeli ruske kamione koji na deponiju bacaju crne vreće koje su zatim palili. Zrakom se tada širio crni dim i nesnosan miris zapaljenih tijela. Vjeruju da su u crnim vrećama bila tijela ruskih vojnika koji su poginuli tijekom žestokih ljetnih borbi.

"Svaki put kada je naša vojska gađala Ruse, oni su tijela dovozili do deponija i palili ih", kazala je 40-godišnja stanovnica Hersona Irina.

Smrad se pojavio kad su ukrajinske snage počele napredovati

Ukrajina je krajem srpnja dobila američke Himars rakete dugog dometa, nakon čega su pokušali vratiti dijelove ove južnoukrajinske regije. Ukrajina je Himarse dobro iskoristila, oštetili su mostove preko Dnjepra, ruska skladišta streljiva i udarili na neprijateljsko topništvo i snage. Stanovnici kažu da su u tom periodu počeli sumnjati da je deponij dobio novu namjenu.

Ove tvrdnje trenutno je nemoguće provjeriti, a ukrajinske vlasti nisu htjele komentirati istražuju li ih. Guardianovi novinari su pet dana nakon oslobođenja Hersona u pratnji stanovnika posjetili deponij.

Samo su ih istovarili i prekrili hrpom otpada

"Rusi su dovezli Kamaz pun otpada i trupala i sve skupa ih izbacili na deponij", kazao je sakupljač otpada iz Hersona koji je želio ostati anoniman. "Mislili ste da će ih pokopati? Samo su ih istovarili i prekrili hrpom otpada, to je to", dodao je. Kaže da nije vidio radi li se o civilima ili vojnicima."Nisam vidio, već sam rekao dovoljno. Nisam preplašen, u ratu sam bio još 2014., u Donbasu. No, što manje znaš, bolje spavaš po noći", zaključio je.

Za mnoge stanovnike koji su mjesecima živjeli pod ruskim vlastima koje nisu tolerirale nikakav otpor, strah je još stvaran. Za ikakav znak otpora kazna je bila zatvor, ili još gore - smrt.

"Nismo se mogli približiti deponiju"

Svitlana Viktorivna, 45-godišnjakinja koja je s mužem Oleksandrom godinama na deponij dovozila otpad, kaže da su Rusi na ulazu u deponij postavili kontrolni punkt. "Nismo se mogli približiti deponiju na kojem su palili tijela. Reći ću vam kako je to izgledalo: došli su ovdje, postavili su svoje čuvare i dovozili pa palili. Jednog dana smo muž i ja došli u krivo vrijeme, dok su palili tijela. Moj muž je tada dobio udarac palicom u lice", kazala je. "Nisam vidjela ostatke tijela, mislim da su ih zakopali", dodala je.

Ruski ministar obrane Sergej Šojgu kazao je da je u ratu poginulo 6000 ruskih vojnika, ali je Pentagon krajem ljeta procijenio da je ubijeno ili ozlijeđeno čak 80.000 ruskih vojnika.

Tijela su se palila na najizoliranijem dijelu deponija

Radnici na deponiju kažu da su za paljenje tijela Rusi izabrali najizoliraniji dio deponija. Taj dio iz sigurnosnih razloga nije bilo moguće posjetiti. Kaže da se ne može isključiti da su Rusi možda minirali taj dio, ili u njemu ostavili eksplozivne naprave. "Čuo sam razne priče, ali nisam išao toliko daleko svojim kamionom. Mogu vam garantirati da, što god da su radili tamo, to je strašno zaudaralo, poput trulog mesa. A dim, dim je bio gust", kazao je vozač kamiona.

Stanovnici stambenog bloka kraj deponija kažu da bi se, kad god su Rusi palili, u nebo digao velik oblak tamnog dima, a zrak ispunio nesnosnim smradom truleži koji je otežavao disanje. "Kad bih osjetila miris dima, bilo mi je muka", kaže 60-godišnja Olesia Kokorina koja živi na osmom katu stambenog bloka. "Bilo je strašno, mirisalo je na spaljenu kosu i na miris koji osjetite kad vam zubar izbrusi zub prije postavljanja plombe. Dim je bio tako gust da se nije mogla vidjeti susjedna zgrada", dodala je.

"Nikad nisam osjetila nešto ovakvo. Bilo je puno kamiona i svi su bili puni vreća. Ne znam što je bilo u njima, ali smrad dima iz deponija bio je toliko jak da nismo mogli otvoriti vrata balkona. Ponekad se od dima nije moglo disati”, kazala je još jedna susjeda, 65-godišnja Natalia.

Ukrajinske vlasti ne zanimaju tijela protivnika

Neki vjeruju da je spaljivanje tijela vlastitih vojnika bio najlakši način za rješavanje tijela, pošto su mostovi nad Dnjeprom uništeni. Na desetke stanovnika Hersona prijavilo je u što sumnjaju, ali ukrajinske vlasti se još nisu oglasile.

Lokalni dužnosnik koji je tražio da ostane anoniman je kazao: "Ne zanimaju nas mjesta gdje su zakopani protivnici. Ono što nas zanima je pronalaženje tijela Ukrajinaca, koji su mučeni, ubijeni i bačeni u masovne grobnice diljem Hersona." Ukrajinska sigurnosna služba vjeruje da se ruske snage na ovaj način rješavaju tijela da bi pokušali prikriti gubitke u ratu.

"Planine leševa visoke su 2 metra"

Ruski vojnik je u presretnutom pozivu u svibnju rekao da su mu suborci bačeni "na hrpe visoke kao prosječna osoba" malo izvan Donjecka. "Toliko je Carga 200 (vojni kod za mrtve vojnike) da su planine leševa visoke 2 metra. To nije mrtvačnica, to je smetlište, ogromno je", kazao je.

"Samo ih bacaju tamo. Nakon toga je lakše prikazati da su nestali. Lakše se pretvarati da su samo nestali", rekao je još jedan vojnik u pozivu.