VIJEST da su Moskva i Teheran utanačili sporazum o proizvodnji iranskog oružja u Rusiji logičan je razvoj odnedavno uspostavljenog saveza i nije bio iznenađenje. Za sada izvještaji tvrde da sporazum obuhvaća organiziranje serijske proizvodnje bespilotnih letjelica, iako je sasvim izvjesno da pokriva znatno veći spektar. Najvjerojatnije i transfer ruskih tehnologija Iranu.

Ruska vojna industrija više je nego sposobna masovno proizvoditi tehnički jednostavne iranske bespilotne letjelice, samo ako joj se osigura dostatni i redovni priljev komponenti. Uz potrebnu tehničku dokumentaciju i alate, ruske tvrtke mogu pokrenuti proizvodnju u vrlo kratkom vremenu, možda već do kraja ove godine.

Te prve letjelice bit će skoro isključivo napravljene od iranskih dijelova, no s vremenom će udio ruskih komponenti rasti. Ruski inženjeri mogu iranske dronove dodatno poboljšati ugradnjom domaćih sustava navigacije i upravljanja letom. Kad jednom usvoje proizvodnju, ruski pogoni moći će mjesečno izrađivati stotine dronova, borbenih i izvidničkih.

Vrhunac suradnje

S druge strane, Iran će dobiti pristup ruskim tehnologijama koje mu nedostaju, ali i najnaprednijim ruskim oružanim sustavima. Teheran je najviše zainteresiran za ruske PZO raketne sustave (prije svega S-400) te najsuvremenije borbene zrakoplove (ponajviše Su-35). 

Vrhunac suradnje, koju priželjkuje Teheran, bila bi ruska tehnička pomoć u razvoju nuklearnog oružja. Mogućnost da bi ruski stručnjaci ubrzali iranski nuklearni program izaziva paniku na cijelom Bliskom istoku. Washington to već obilato koristi kako bi umanjio volju arapskih država da nastave suradnju s Moskvom.

Tako je podtajnik američkog ministarstva obrane za politiku Colin Kahl, u svom govoru u Bahrainu 18. studenoga, pozvao da sve arapske države još jednom dobro razmisle o svojim vezama s Rusijom zbog sve jačih veza Moskve i Teherana. Kahl je u govoru jasno upozorio sve arapske vođe koji se nadaju da će jačom suradnjom s Moskvom spriječiti produbljenje suradnje Rusije i Irana da im to neće uspjeti.

Kao primjer naveo je Siriju, gdje ruske i iranske snage zajedno održavaju na vlasti brutalni režim Damaska. Zbog ruske ovisnosti o iranskom oružju, Kahl je ustvrdio da će se Moskva potpuno staviti na stranu Teherana. Ali govor održan u Bahrainu prije svega bio je upućen Saudijskoj Arabiji i Ujedinjenim Arapskim Emiratima koje još uvijek nisu spremne prekinuti dobre odnose s Moskvom. Na kraju govora Kahl je zaključio da će Peking, zbog odličnih veza s Teheranom, ostati neutralan te da jedina država koja i dalje može garantirati sigurnost državama s južne strane Arapskog (Perzijskog) zaljeva je SAD.

Rijad i Abu Dhabi se panično boje Irana

Iako se Rijad i Abu Dhabi panično boje Irana, opcija da bi ponovno potpuno ovisili o Washingtonu nije im baš privlačna. Naročito dok je američki predsjednik Joe Biden. Kad bi se vratio Donald Trump, to bi bilo sasvim nešto drugo, no do predsjedničkih izbora je još točno dvije godine. A ni pobjeda Trumpa nije baš izgledna.

Zbog toga su države s južne strane Zaljeva odlučile balansirati između Washingtona, Moskve i Pekinga, kako bi bile što manje podložne američkim pritiscima. No ubrzano približavanje Moskve i Teherana ne samo da im kvari takvu politiku, već ih sve brže dovodi u opasnost.

I iz Moskve i iz Teherana dolaze vijesti da je sporazum o proizvodnji iranskih dronova u Rusiji samo jedan od koraka jačanja rusko-iranskog saveza. Tajnik ruskog Vijeća sigurnosti Nikolaj Patrušev posjetio je Teheran 9. studenoga i sastao se s iranskim predsjednikom Ebrahim Raisom. Ruski i iranski mediji popratili su sastanak komentarima da se na njemu razgovaralo o svim pitanjima od obostranog interesa, prije svega o ekonomskim sankcijama Zapada prema objema državama te o jačem produbljivanju svih oblika suradnje.

Veliki interesi

To ne čudi jer u trenutnim okolnostima obje države imaju itekako velike interese da surađuju. Obje su veliki proizvođači energenata i obje se nalaze pod sankcijama na njihov izvoz. Rusija gubi rat u Ukrajini, a njena vojna industrija (djelomično i zbog sankcija Zapada) sve teže podmiruje gubitke i nadomješta potrošeno streljivo. Istovremeno u Iranu već dva mjeseca traju nemiri koji režim nikako da uguši te prijete da će se izroditi u revoluciju. Zbog toga policija, vojska i Revolucionarna garda sve češće pucaju po demonstrantima, ubijajući i djecu.

Teheran, naravno, za demonstracije okrivljuje strane neprijatelje. Sve nervozniji iranski režim počeo je otvoreno prijetiti susjedima, prije svega Saudijskoj Arabiji. I ovako napeto stanje u Arapskom (Perzijskom) zaljevu dodatno je pogoršano nakon napada dronovima-kamikazama na tanker Pacific Zircon (u izraelskom vlasništvu) 15. studenoga. Izrael i SAD sutradan su za napad optužili Teheran. Kao i za napade 13. studenoga na tankere Front Altair i Kokuka Courageous.

Ti napadi za sada nisu doveli do značajnijeg poremećaja na tankerskim rutama iz Zaljeva ni utjecali na promjenu cijene nafte. Međutim, ako se nastave ili ako Teheran odluči napasti neku od država koju optužuje za poticanje pobune, cijena barela nafte porast će iznad 200 dolara.

Prijetnje se ozbiljno shvaćaju

Prijetnje Teherana posebno se ozbiljno shvaćaju u Rijadu jer se svi još jako dobro sjećaju napada na saudijska naftna postrojenja, uključujući i najveću rafineriju na svijetu, 14. rujna 2019. Jemenski Huti tada su tvrdili da su oni izveli napad, iako su svi sumnjali da iza njega stoji Iran.

No čvrstih dokaza nije bilo, šteta na naftnim postrojenjima bila je vrlo mala, a nikome nije bilo u interesu zaoštravati krizu. Naročito ne kupcima zaljevske nafte i plina. U današnjim okolnostima ograničenih mogućnosti kupnje nafte zbog sankcija Rusiji i Iranu, takav bi napad imao znatno veće posljedice.

Ojačan sve dubljom suradnjom s Moskvom i mogućim isporukama najsuvremenijeg ruskog oružja, ali i tehnologija za njegovu proizvodnju, Teheran će se osjećati sve jači. A to znači i sve opasniji za susjede.

Istovremeno nedavno šurovanje saudijskog prestolonasljednika i faktičkog vladara Mohammed bin Salmana s Putinom oko podizanja cijene nafte neposredno prije američkih međuizbora za Kongres, kako bi povećao izglede za pobjedu republikanaca, već mu se sada „obilo o glavu”.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala