KAO ŠTO gotovo svi znaju, Bruxelles je krcat špijunima. Oni su oko šanka tijekom druženja think tankova. Dižu ruku u prostoriji za novinare na brifinzima Europske unije. Oni prisluškuju - ako je vjerovati upozorenju osoblju Europske službe za vanjsko djelovanje iz 2019. godine - u barovima i restoranima u blizini sjedišta Europske komisije.

Da zidovi imaju uši odavno je životna činjenica u Bruxellesu. Međutim, borba protiv špijunaže ponovno dobiva na pozornosti jer lovci na špijune u EU jačaju napore, suočeni s ruskim neprijateljstvom, kineskim špijuniranjem i povratkom geopolitike velikih sila, piše Politico. Problem za one koji su zaduženi za rješavanje problema je što se uopće može učiniti u vezi s tim. A odgovor je zasad - nedovoljno.

Nitko ne zna koliko ih je

Za početak, nitko zapravo ne zna koliko špijuna djeluje u glavnom gradu Europske unije. Kad su belgijski sigurnosni dužnosnici prisiljeni odrediti neki broj, oni se šale i kažu kako bi bilo lijepo da im netko to javi. Sjedinjene Američke Države i Australija zahtijevaju od ljudi koji rade za strane interese da se registriraju te tako barem naznače pokušaj utjecaja na političke procese. Belgija to ne traži.

U Bruxellesu se nalaze ne samo institucije EU i NATO-a, već i oko 100 drugih međunarodnih organizacija i 300 stranih diplomatskih misija. Oni zajedno zapošljavaju oko 26.000 registriranih diplomata, prema belgijskom ministarstvu vanjskih poslova, a svaki od njih je mogući špijun.

Svima njima je diplomatska putovnica ultimativno pokriće. Ne samo da je druženje s najvišim dužnosnicima i otkrivanje informacija dio opisa posla, već su diplomati također zaštićeni od kaznenog progona prema Bečkoj konvenciji. Belgijski sigurnosni dužnosnici procjenjuju da u nekim veleposlanstvima obavještajci čine između 10 i 20 posto diplomata.

Poslovi u akademskim krugovima ili think tankovima - mjestima gdje su ljudi plaćeni za dobivanje i analizu informacija - također su privlačni paravani.

Profesije koje su najbolji paravani

Slobodno sveučilište u Bruxellesu zatvorilo je 2019. godine Konfucijev institut, program za kineski jezik i kulturu, nakon što je ravnatelj instituta optužen za špijuniranje za Peking. Belgija je također izbacila kineskog doktoranda 2021. jer je njegov akademski rad bio paravan za obavještajni rad, navode belgijski mediji.

Novinarstvo je još jedno dobro pokriće, jer omogućava pristup nizu događaja, a i dobar je izgovor za znatiželju i druženje s ključnim dužnosnicima. Čak jedan od pet kineskih novinara koji rade u Bruxellesu sumnjiči se za obavještajni rad, tvrde belgijske sigurnosne službe.

Dapače, toliko je kineskih špijuna za koje se sumnja da djeluju u Bruxellesu da neki to tretiraju kao svojevrsnu šalu. "Znate ono da se homoseksualne osobe međusobno mogu prepoznati i kad drugi ništa ne slute? Teško je to objasniti, ali kad jednom stekneš taj osjećaj, postaje lakše", rekao je jedan bivši diplomat EU o razvijanju sposobnosti za otkrivanje kineskih špijuna.

Uglavnom, hvatanje špijuna koji vrebaju međunarodnu zajednicu u Bruxellesu ovisi o belgijskoj vladi. Europska komisija, Europsko vijeće, Europski parlament i NATO imaju svoje sigurnosne urede koji rade na sprječavanju špijuna da prodru u njihove zgrade i pristupe osjetljivim dokumentima.

Nema koordinacije na razini EU

Međutim, ne postoji formalna obavještajna agencija EU, pa čak ni krovna organizacija koja bi koordinirala 27 nacionalnih špijunskih službi - za razliku, recimo, od nacionalnih policijskih snaga, gdje Europol ima koordinacijsku ulogu. Neki su pozvali Europu da ustroji svoj odgovor na CIA-u, jedinstveno tijelo bi koordiniralo špijunske napore cijelog bloka, ali to ostaje u najboljem slučaju daleka mogućnost.

"Znam da je to osjetljivo za neke članice, ali bilo bi logično imati obavještajnu agenciju na europskoj razini koja bi branila strateške interese Europe. Rizik od špijunaže je prisutan i ne može se zanemariti", rekao je Samuel Cogolati, belgijski parlamentarac iz Zelene stranke koji je govorio o rizicima kineskog utjecaja u Belgiji.

Koordinacija na razini EU vjerojatno se neće dogoditi u skorije vrijeme, smatra belgijski dužnosnik koji je često u kontaktu s obavještajnim agencijama: "Jednostavno je previše osjetljivo, a nacionalne vlade EU nevoljko dijele informacije".

Umjesto toga, najveći dio odgovornosti pada na belgijsku Državnu sigurnosnu službu i njene vojne kolege iz Opće obavještajne i sigurnosne službe - koje surađuju sa 120 službi iz 80 zemalja.

Duga povijest potjere za špijunima

Belgija ima dugu povijest potjere za špijunima. U 60-im godinama predsjednik Charles de Gaulle povukao je Francusku iz vojne zapovjedne strukture NATO-a, prisiljavajući transatlantski obrambeni savez da preseli svoje sjedište u Bruxelles. Bojeći se sovjetskog utjecaja, Sjedinjene Američke Države inzistirale su da Belgija pojača svoje protuobavještajne napore.

Belgijska državna sigurnost šesterostruko je povećala svoje ljudstvo, a belgijski kabinet tada je rekao kako želi spriječiti da Bruxelles postane važno središte špijunaže. Unatoč tome, Bruxelles se i dalje smatrao igralištem za špijune - osobito nakon završetka Hladnog rata, kada je protuobavještajna služba postala manje prioritet. To je Belgiju ostavilo nespremnom kada se 2003. godine suočila s velikim špijunskim skandalom, nakon što su otkriveni uređaji za prisluškivanje u zgradi Europskog vijeća Justus Lipsius.

Belgijska obavještajna agencija bila je 2016. i dalje upola manja od drugih istovjetnih službi u članicama EU. Uslijedili su apeli za dodatnim ulaganjima, od same službe državne sigurnosti, belgijskih pravosudnih tijela, Europskog parlamenta i nekoliko belgijskih političara. Pronađen je i novac za protuobavještajne napore.

Ruska agresija od 2014. povećala je svijest o opasnostima

Desetljećima su čelnici EU, a posebno belgijski političari, odbacivali pomisao da bi zlonamjerni faktori iz Pekinga, Moskve ili Teherana mogli biti zainteresirani za tehničku dokumentaciju koja kruži hodnicima zgrada u europskoj četvrti. Ali nedavni događaji ukazali su barem nekima od njih na rizike.

"Europljani nikada nisu bili jaki u protuobavještajnoj službi. Bili su jako ovisni o SAD-u. Sada se događa određena promjena mentaliteta", rekao je bivši visoki dužnosnik američke obavještajne službe. "Svijet je vrlo opasan svijet, niste shvatili koliko biste trebali biti oprezni", dodao je američki dužnosnik, osvrćući se preko ramena u popularnom bruxelleskom kafiću.

Ruska agresija od 2014. povećala je svijest o opasnostima, a ulaganja su zbog toga porasla. Nakon razdoblja u kojem je agencija davala prednost protuterorizmu - nakon terorističkih napada u Parizu i Bruxellesu 2015. i 2016. - fokus je sada ponovno na protuobavještajnoj službi, rekli su belgijski sigurnosni dužnosnici. "Belgija je postala proaktivnija", rekao je visoki dužnosnik EU.

Belgijska vlada rekla je da namjerava Bruxelles učiniti "neprijateljskim operativnim okruženjem" za strane špijune, u skladu sa svojom nedavnom strategijom nacionalne sigurnosti.

Belgija donijela zakon

Početkom ove godine Belgija je donijela zakon koji daje sigurnosnim dužnosnicima više prostora tijekom istraga. Ministar pravosuđa Vincent Van Quickenborne, zadužen za državnu sigurnost, rekao je kako zakon daje "više ovlasti za razgovore, nametljivije metode, ali uvijek u skladu sa zakonom". Omogućit će, primjerice, izvorima državnih sigurnosnih službi da sudjeluju u zabranjenim demonstracijama kako bi pratili svoju metu.

Belgijska služba državne sigurnosti gotovo će udvostručiti svoje osoblje na 1000 ljudi do 2024. godine, u investiciji koju je vlada nazvala povijesnom. Koliko će njih raditi na protuobavještajnim poslovima povjerljiva je informacija, ali taj broj raste. Također se očekuje da Van Quickenborne predloži novi zakon koji bi olakšao kazneni progon širenjem definicije špijuniranja. Špijunaža sama po sebi nije klasificirana kao zločin u Belgiji. Tek priopćavanjem povjerljivih informacija od ključnog nacionalnog interesa neprijateljskoj ili stranoj sili špijuni se izlažu opasnosti od kaznenog progona.

Na primjer, bivši belgijski diplomat Oswald Gantois bio je pod istragom zbog odavanja informacija ruskim tajnim službama, ali je tek 2018. osuđen za nezakonito udruživanje u svrhu počinjenja krivotvorenja. Neki su, međutim, zabrinuti da napori Belgije još uvijek nisu dovoljni.

Drugi belgijski dužnosnik naglasio je da se njegova zemlja ne može natjecati s resursima stranih sila poput Kine, iako više novca odlazi belgijskoj državnoj sigurnosnoj službi, a posebice protuobavještajnoj službi.

"Budimo iskreni, neprijateljsko operativno okruženje predstavlja Moskva s FSB-om, a ne Bruxelles s belgijskom službom državne sigurnosti", rekao je Kenneth Lasoen, stručnjak za belgijsku obavještajnu službu na Sveučilištu u Antwerpenu.

Ako Belgija pojačava svoje mjere protiv špijuna, zašto napori službe državne sigurnosti nisu češće u vijestima?

Presude za špijunažu često dospiju na naslovnice u SAD-u i drugim zemljama EU. Uoči prošlog ljeta, Estonija je osudila jednu ženu na više od osam godina zatvora, proglasivši je krivom za špijunažu za Kinu. Njemački pričuvni vojnik osuđen je zbog prenošenja informacija Moskvi. A u Stockholmu se trenutno sudi dvojici Šveđana za špijunažu za Rusiju.

Belgija ima diskretniji pristup iz raznih razloga. Prvo, onemogućeni za kazneni progon i još uvijek s ograničenim financiranjem, belgijski protuobavještajni agenti moraju odrediti prioritete. "Što više novca potrošite, više ćete špijuna pronaći i tako ćete opet morati potrošiti više novca", rekao je drugi belgijski dužnosnik.

Dakle, dok špijuniranje iz "neprijateljskih" zemalja, poput Rusije, Irana ili Kine, privlači više nadzora, belgijski protuobavještajni agenti i dalje će vjerojatno zatvarati oči pred špijunažom koja dolazi od saveznika.

"To je pitanje prioriteta. Radije bih da me prisluškuju Amerikanci ili Nijemci nego Kinezi ili Rusi", rekao je prvi belgijski dužnosnik.
Belgijske obavještajne službe također izbjegavaju svjetla reflektora. Špijuni koji su uhvaćeni možda to nikada neće saznati, ističu sigurnosni dužnosnici. Kazneno gonjenje - čak i kad bi bilo moguće - slično je bacanju bombe, smatraju sigurnosni dužnosnici - šteti diplomatskim odnosima.

Umjesto toga, uhvaćenim špijunima često se jednostavno kaže da napuste zemlju. To se događa rutinski, ali proces se uglavnom odvija diskretno preko njihovih veleposlanstava. Protjerivanja se rijetko javno objavljuju, kao što je bio slučaj kada je 21 ruski diplomat izbačen nakon što je Rusija napala Ukrajinu.

"Špijunaža nije znanstvena fantastika"

Ponekad Belgija pomaže savezničkim zemljama u hvatanju špijuna na svom teritoriju. Godine 2018. belgijska policija uhitila je Kineza kojeg je SAD sumnjičio da je špijunirao General Electric Aviation. "Izručen je Sjedinjenim Američkim Državama, koje su bile vrlo zahvalne na tome", rekao je Van Quickenborne. Kinez je kasnije osuđen za urotu za gospodarsku špijunažu.
U drugim slučajevima, Belgija prilazi sugovornicima i kontaktima špijuna, tako da pristup informacijama presuši.

Rijetko se osumnjičeni špijuni prozovu u javnosti. Tako se 2020. pojavila vijest da je Fraser Cameron, bivši britanski diplomat i bivši dužnosnik Europske komisije koji je postao think tanker, pod istragom zbog sumnje da je prenosio osjetljive informacije Kini. Cameron negira optužbe i protiv njega nije podignuta optužnica.

Kad optužbe za špijuniranje dospiju u vijesti, one ne zaustavljaju samo moguće agente, rekli su sigurnosni dužnosnici. Oni podižu svijest o problemu - što je samo po sebi korisno.

"Shvaćanje da špijunaža nije znanstvena fantastika, već opipljiv i stvaran rizik, prvi je korak da se zaštitimo od nje", rekao je Nicolas Fierens Gevaert, glasnogovornik belgijskog ministarstva vanjskih poslova.