HRVATSKA je u polufinalu Svjetskog prvenstva izgubila od Argentine 3:0 u susretu u kojem je bila konkurentna prvih pola sata. Argentinci su onda zabili dva gola u razmaku od 34. do 39. minute i Hrvatska se više nije mogla vratiti. Utakmicu za Index analizira bivši reprezentativac Dario Šimić.

Nama je finale bilo utakmica s Brazilom. U njoj smo se jako potrošili i to se vidjelo protiv Argentine, kada smo nešto kontrolirali u prvih 25, 30 minuta. Prvi gol nas je presjekao, drugi dotukao i nakon toga je Argentina bila puno, puno konkretnija.

Žao mi je jer je ovo bila velika prilika, ali realno je bilo teško očekivati da ćemo u tako kratkom periodu ponoviti dvije utakmice kao što je bila ona s Brazilom. Nismo imali dovoljno energije, igrači su bili potrošeni i zato nismo uspjeli dobro reagirati nakon golova Argentine.

Nedopustivi golovi

Jednostavno - nismo mogli. Argentina je djelovala puno raspoloženije iako je i ona igrala produžetak s Nizozemskom, a imala je i Messija koji je - Messi. No ne smije nam se dogoditi da primimo onakva dva gola. To je na ovom nivou nedopustivo.

Ne znam je li Lovren zaspao ili Gvardiol nije držao liniju, ali ne smije nam se dogoditi da nam onako kroz sredinu dvaput prođe lopta. Penal neću komentirati, no on ne umanjuje našu lošu reakciju u tom trenutku. 

Puno se priča o napadačkoj igri reprezentacije, ali to nije samo stvar napadača. Napad se gradi iz obrane i iz vezne linije. Moraš biti jak u presingu i brz u tranziciji da bi došao do šansi, a nama je toga nedostajalo. Jesmo li igrali prezatvoreno? Ha, mogli smo se otvoriti u nekim utakmicama pa ranije dobiti tri komada i otići kući.

Čeka nas još ta utakmica za broncu koju je u ovom psihičkom stanju jako teško igrati. Sjećam se 1998. i naše utakmice s Nizozemskom za treće mjesto. Tih par dana između poraza od Francuske i te utakmice samo smo pričali o Francuzima. Ogromne su emocije i ne možeš preko noći zaboraviti taj poraz i priliku koju si imao, a mi smo bili stvarno jako blizu finala.

Ćiro nas je pustio na miru

Jako puno smo pričali mi igrači međusobno da se pokušamo podići jer smo stvarno bili pod dojmom tog poraza. Ćiro nas je pustio, nije previše pričao sve do pred samu utakmicu. Onda nas je digao i vjerujem da će i Dalić u tome uspjeti. Kad smo osvojili tu broncu, ipak nam je bilo puno lakše što nismo u finalu jer si ipak treći na svijetu, a to je ogroman uspjeh.

Nisu ljudi do kraja ni svjesni što Hrvatska radim na ovim turnirima. Drugo Svjetsko prvenstvo zaredom smo bili u polufinalu. Svi vole analizirati što je bilo dobro i što nije i to je sasvim normalno, ali za mene su ovi ljudi heroji.

Ova momčad je slabija od one od prije četiri godine, ali je ponovno ušla među četiri najbolje reprezentacije. Dalić je znao kako izvući maksimum od igrača, oni sami su ostavili sve na terenu i svaka im čast.