ZAGREBAČKO kino Kinoteka otvorilo je ovaj tjedan filmski ciklus "Kum, anatomija klasika", u okviru kojega će se kroz šest tematskih cjelina istražiti utjecaj koji je antologijski film Francisa Forda Coppole imao na povijest kinematografije i popularnu kulturu.

Pedeset godina od premijere, Kum i dalje ima sigurno mjesto u kanonu sedme umjetnosti, a ovaj će program tijekom siječnja i veljače istražiti što sve Coppolin film čini remek-djelom, ističe se u najavi Kinoteke.

U vrijeme distribucije bio je jedan od najgledanijih filmova svih vremena, a njegov originalni negativ toliko se istrošio od potražnje za izradom novih kopija, da je gotovo nemoguće vjerno rekonstruirati prvotni izgled filma.

Kum je promijenio percepciju talijanske manjine

"Inspiriran istoimenim romanom Marija Puza iz 1968. koji je i sam prerastao u izdavački fenomen, film govori o Vitu Corleoneu, patrijarhu mafijaške obitelji koji nastoji zadržati obiteljsko dostojanstvo i tradicionalne vrijednosti u svijetu koji se mijenja.

Nastao početkom 70-ih, kada Amerikanci zbog niza loših odluka (Vijetnamski rat, afera Watergate, kontrakulturalni pokreti) gube vjeru u svoju vladu i institucije, s pričom iz 1940-ih Coppolino ostvarenje podsjetilo je na nevinije vrijeme, u kojem je SAD izašao kao pobjednik iz Drugog svjetskog rata.

Činjenica da su likovi mafijaša napravljeni junacima bilo je istovremeno problematično i intrigantno, a možda je upravo moralna ambivalentnost ono što ga već desetljećima čini privlačnim", napominje se u najavi.

Kum je pomogao i promijeniti percepciju dotad stereotipno prikazivane talijanske manjine u američkoj popularnoj kulturi, ali i radikalno reinterpretirao gangsterski film.

Svaka od šest cjelina programa bavi se nekim tematski aspektom Coppolina filma, počevši od prva dva tjedna koja se bave italoameričkom zajednicom u novome svijetu iz perspektive ponosnog etniciteta i migrantskog iskustva.

U nastavku su teme klasne i statusne transgresije u kriminalističkom filmu, potom zamućeni odnosi zakona i reda te način na koji su mafijaški filmovi i talijanski likovi pomogli uspostaviti tradicionalne kodove muškosti. 

Na samome kraju program se bavi novim smjerovima u gangsterskom filmu nakon 1990-ih, kada je premijerno prikazan i završni dio Coppoline trilogije.

Uz sva tri nastavka trilogije, prikazat će se filmovi koji se mogu shvatiti njegovim pretečama ili srodnicima, odnosno koji su izravno ili posredno nastali pod utjecajem Coppolina filma. 

Tu su američki autori Martin Scorsese (Ulice zla, Dobri momci), Brian De Palma (Lice s ožiljkom, Nedodirljivi), Sidney Lumet (Serpico) i Quentin Tarantino (Reservoir Dogs), a o utjecaju filma izvan SAD-a svjedoče radovi neameričkih redatelja kao što su Jean Rouch (Ja, crnac), Joshua Oppenheimer (Čin smaknuća), Nicolas Winding Refn (Pusher) te Andrew Lau i Alan Mak (Pakleni poslovi).