DAVOR Nađi, ekonomist i jedan od čelnih ljudi stranke Fokus, objavio je poduži status povodom godišnjice ruske invazije na Ukrajinu.

Status prenosimo u cijelosti.

"Jedna misao mi je spustila jezu niz kralježnicu"

Na današnji dan prošle godine žena me probudila rano ujutro riječima: „Davore, počeo je rat!“

Odmah sam znao da će se puno toga promijeniti, no jedna misao mi je posebno spustila jezu niz kralježnicu: „Ako Ukrajina padne, Rusija dolazi na granicu s Mađarskom kojoj je na čelu Orban. Vrlo je upitno bi li se on dalje suprotstavio ruskim osvajanjima ili bi predao Mađarsku u zamjenu da on bude mađarska verzija Kvislinga.

U takvom najcrnjem scenariju, Rusija dolazi na granicu s Hrvatskom, ali i Srbijom. U Srbiji znamo, na vlasti je Vučić, a velik dio nacije bi objeručke pričekao pripojenje majčici Rusiji. A onda Rusija ima prolaz i do BiH gdje imamo Republiku Srpsku na čelu s Dodikom, koji je samo manja verzija Srbije i Vučića. U tom najgorem scenariju, Hrvatska se može naći okružena Rusijom.“ Takva misao, koja se danas zahvaljujući herojskom ukrajinskom otporu uz podršku Zapada čini kao znanstvena fantastika, tog jutra 24.02.2022. godine nije djelovala toliko luda i nemoguća. Barem meni.

"Neviđeno jedinstvo slobodnih država Zapada"

Od tog jutra, sljedećih nekoliko dana sam gotovo 24 sata dnevno pratio vijesti iz Ukrajine koje su se na društvenim mrežama mogle pratiti real-time, a emocije velike većine ljudi su se nakon dugo vremena našle na istoj strani, a mogle su se opisati riječima poput straha od rata, zabrinutosti i tuge zbog nevinih Ukrajinaca i, možda najbitnije, ljutnje protiv nasilnih diktatora i potrebe da mu se suprotstavi te obrani sloboda jednog naroda, a posljedično i sloboda drugih naroda koja bi potencijalno bila ugrožena u slučaju pobjede Rusije nad Ukrajinom.

Upravo ta potreba da se ustane protiv nasilnika i zaštiti slabijeg, da se zaštiti nevine ljude od ratnih razaranja, da se zaštiti njihove slobode koje u slučaju pobjede Rusije ne bi bile ponovno uspostavljene nakon završetka rata, ta potreba je dovela do desetljećima neviđenog jedinstva slobodnih država Zapada, jedinstva u stavu građana i političara koji nas predstavljaju, a koja je rezultirala velikom vojnom pomoći Ukrajini, snažnim sankcijama Rusiji, jačanjem NATO saveza i stvaranjem energetske neovisnosti Europe od Rusije.

Sve je to bilo moguće i jer se slobodne zemlje nisu dale ucijeniti energentima niti prestrašiti nuklearnom prijetnjom. To je bio ispravan put jer ako se jednom postavi takav presedan, gdje će se povući granica kada se neće ustuknuti pred takvom prijetnjom? Kako, nakon što se jedna zemlja preda pred nuklearnom prijetnjom, opravdati obranu bilo koje druge zemlje koja nema nuklearni arsenal?

"Putin je pročitan, ne ide mu baš dobro"

Putin često laže i blefira u mnogočemu, pa je tako blefirao i u tome. Njegov blef je pročitan i tada mu je preostalo jedino doći do pobjede konvencionalnim ratovanjem. Na tom području mu također ne ide baš dobro.

Novca od energenata dolazi sve manje pa tako Rusija zadnjih mjeseci bilježi ogromne proračunske deficite, zalihe streljiva su gotovo potrošene, a ljude šalju kao topovsko meso u sigurnu smrt. Od vrhunca svog osvajačkog pohoda već su izgubili trećinu osvojenog teritorija, a sve izgleda da i ovo što sada imaju osvojeno neće zadržati. Međutim, to prije svega ovisi o nastavku pomoći Zapada Ukrajini jer se Ukrajina sama braniti ne može.

Ipak, dosta toga ovisi i ostatku svijeta. Treba naglasiti da je samo 5 zemalja svijeta (i to ne baš bitnih) podržalo rusku invaziju na Ukrajinu u čemu se krije vjerojatno dio tajne zašto se Putin neće usuditi koristiti nuklearno oružje. Ipak, postoji značajan broj zemalja koje odbijaju Rusiji uvesti sankcije, a to čine jer u Rusiji vide korisnu budalu.

Budalu koja s jedne strane miče fokus SAD-a s nekih drugih osjetljivih područja svijeta pa neke zemlje tu vide priliku za nametanje vlastitih interesa i politika, a s druge strane je Rusija prisiljena trgovati sa svakom zemljom koja uopće želi trgovati s njom. To znači da Rusija mora prodavati svoje sirovine po uvjetima koji su joj nametnuti, a zemlje koje su zauzele donekle neutralnu poziciju na tome ostvaruju veliku korist nauštrb Rusije koja je izgubila bogata tržišta Zapada.

"Kini ne odgovara poraz Rusije, ni jedinstvo Zapada"

Zasebnu poziciju ipak zaslužuje Kina koja pokušava balansirati, u zadnje vrijeme sve manje uspješno, na način da ipak daje tihu podršku Rusiji, a da pritom ne izgubi pristup najlukrativnijim zapadnim tržištima.

Kini ne odgovara poraz Rusije, a još manje joj odgovara jedinstvo Zapada koje su snažno podržale i zemlje poput Japana i Australije, a koje su pak vrlo bitne za osjetljivu situaciju na Dalekom istoku po pitanju odnosa Kine i Tajvana. Sada već i ptice na grani to govore, ali da je Rusija lako i bez kazne osvojila Ukrajinu, lako moguće da bi ubrzo to i Kina pokušala učiniti s Tajvanom. Istina, i dalje to nije isključeno, ali izgledi su ipak nešto manji.

No sukob u Ukrajini je nažalost još uvijek daleko od gotovog, još mnogo mladih života će biti izgubljeno s obje strane, a katastrofa uzrokovana ratom će nastaviti rasti. Nemam kristalnu kuglu, no vjerujem da će Ukrajinci vratiti još barem dio izgubljenog teritorija. Rat će se u nekom trenutku morati završiti dogovorom, a hoće li taj dogovor uključivati i teritorijalne ustupke tek ostaje za vidjeti.

Osobno sam mišljenja da bi to bio znak Rusiji da joj se isplati ulaziti u ratove i da bi se time posijalo sjeme novog rata nekoliko godina kasnije, no mogu razumjeti i ako će Ukrajina možda u nekom trenutku htjeti završiti borbu oko sada već spaljenog dijela zemlje i time sačuvati živote koji bi bili izgubljeni nastavkom ratovanja, iako svjesna da bilo kakvo obećanje Rusije neće značiti da nekoliko godina kasnije neće ponovno napasti.

Rusija će se zasigurno najteže odreći Krima koji je u vojnom smislu strateški značajan, ali i koji daje kontrolu nad dijelom mora ispod kojeg leže ogromne zalihe plina s kojima bi Ukrajina, da nije bilo rata, postala važan dobavljač plina Europi.

"Test naše generacije"

Pred kraj ove poduže objave, još bih htio naglasiti jednu stvar. Pobjeda ili poraz Rusije u tom ratu ovisi, uz ustrajnost Ukrajine u borbi protiv agresora, isključivo o volji Zapada da pomaže Ukrajini. To je test naše generacije.

Stvari često nisu crno-bijele, ali kad je ovakav rat u pitanju, onda su crno-bijele najviše što mogu biti. Imajmo to na umu kada vodimo rasprave na društvenim mrežama, medijima, obiteljskim ručkovima… Jer to su procesi koji u konačnici oblikuju i političke odluke. Ovaj rat je možda ekvivalent napada Hitlera na Poljsku.

Možda nekome izgleda kao da se nas to ne tiče, ali ja se uvijek sjetim osjećaja tog jutra kada je rat krenuo, a koji sam opisao na početku ovog teksta. Zato znam da se taj rat tiče i mene. I zato ću podržati napore da se pomogne Ukrajini. Međutim, pritom ne smijemo zaboraviti i na jačanje naše države, na jačanje naše demokracije i naših institucija.

Pobjede protiv nasilnih diktatora su bitne, ali one nam neće puno značiti ako izgubimo vlastite slobode u našoj državi. Stoga budimo ujedinjeni u pomoći Ukrajini i budimo ujedinjeni u nastavku izgradnje slobodne i demokratske Hrvatske, Hrvatske blagostanja.