DUGO najavljivana ruska proljetna ofenziva (iako je još uvijek formalno zima) baš i nije nešto. Doduše, znatno je više najavljivana iz Kijeva nego iz Moskve, jer ju je Kijev pokušavao iskoristiti kao još jedan argument za povećanje isporuka oružja i streljiva Ukrajini.

Ni na jednom dijelu bojišta ukrajinska obrana za sada se nije urušila. Rusi su uspjeli na nekoliko mjesta ostvariti plitke prodore, najviše kilometar-dva, plaćajući to ogromnim gubicima. Pritom bitku za Bahmut treba promatrati i ocjenjivati izdvojeno, jer ruski pokušaji osvajanja tog grada traju još od kolovoza prošle godine. 

Rusija šalje vojnike da izginu

Da bi ofenziva bila uspješna, ruske snage bi morale barem na jednom mjestu slomiti ukrajinsku obranu i prodrijeti u dubinu desetak kilometara. Na taj bi način natjerali Ukrajince da na to područje upute najbolje snage iz pričuve, a kako bi zaustavili prodor i stabilizirali bojište. Kad bi to Rusima uspjelo na više dijelova bojišta, ukrajinska vojska morala bi početi koristiti snage koje se pripremaju za njihovu proljetnu ofenzivu, pa bi već to bio veliki uspjeh Rusa.

Problem je što za velike ofenzivne operacije koje bi rezultirale dubokim prodorima treba jako puno vojnika, tenkova, borbenih vozila pješaštva itd. Ruski ministar obrane Sergej Šojgu i načelnik glavnog stožera (ujedno i zapovjednik svih ruskih snaga u Ukrajini) general Valerij Gerasimov nevoljko šalju vojnike koji će izginuti pred ukrajinskim rovovima. Razlog smo već spomenuli – velika ukrajinska proljetna ofenziva. Ili više njih.

Šojgu i Gerasimov znaju da Ukrajinci ne mogu jednom ofenzivom dobiti rat. Ali isto tako znaju da bi iole veći ukrajinski uspjeh (recimo oslobađanje Mariupolja) značajno povećao i ovako velike gubitke Rusa. Zbog toga svaki vojnik, borbeno vozilo pješaštva i tenk koji Gerasimov sad izgubi u ofenzivi, koja baš i nema smisla, jako će mu nedostajati za koji mjesec. Pa racionalizira. 

Putin sve teže pronalazi opravdanja

Pritisci iz Kremlja su ogromni - ova ofenziva pokrenuta je isključivo zbog političkih razloga - jer je Putinu sve teže pronaći suvisla opravdanja zašto rat još uvijek traje, a ruski izgledi za pobjedu sve su manji.

Iz istih razloga Putin odbija novu mobilizaciju koja bi ponovno nadomjestila ruske gubitke, ali bi ukrajinski rat donijela u još više obitelji. O nekoj velikoj mobilizaciji 500 tisuća ili više vojnika koja bi Rusima donijela brojčanu premoć Gerasimov može samo sanjati.

S druge strane, ruska vojna industrija još uvijek prelazi iz mirnodopskog u ratni način rada pa će pune kapacitete doseći tek u drugoj polovini ove godine. Barem što se tiče naoružanja i opreme za kopnenu vojsku. Proizvodnju borbenih aviona i helikoptera znatno je teže povećati. Ne samo zbog sankcija Zapada već i zbog toga što se moraju održati standardi proizvodnje.

Putin ima opciju

Putin ima opciju čekanja možebitne promjene u Bijeloj kući krajem naredne godine. Međutim, to je vrlo riskantna taktika jer će cijelu ovu i narednu godinu ukrajinska vojska dobivati sve više i više oružja i streljiva, a obim obuke Ukrajinaca u savezničkim državama može samo rasti. Problem Putina je što američki birači u pravilu postojećem predsjedniku daju još jedan mandat. Od kraja Drugog svjetskog rata do danas to nisu uspjeli ostvariti samo Jimmy Carter, George Bush stariji i, naravno, Donald Trump.

Putin je svjestan da je izgubio svaku mogućnost pobijediti Ukrajinu na bojnom polju pa bi se itekako rado zadovoljio diplomatskom pobjedom – obustavom neprijateljstva i započinjanjem jalovih pregovora koji bi zapravo bili priznanje okupacije. Putin se nadao da bi i ograničeni uspjesi ruske vojske u ofenzivi koja traje mogli natjerati Kijev da pristane na pregovore. Na Putinovu žalost ukrajinska čvrsta obrana na bojištu samo je pojačala uvjerenja Kijeva da pregovori nisu opcija.

Promijenit će se jedino ako ukrajinska ofenziva skonča jednako neuspješno kao trenutno ruska.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala