NOĆAS je ruska vojska ponovno izvela masovni napad na ukrajinske civilne ciljeve. Po sadašnjim informacijama, napad je izvršen 81 projektilom. Ukrajinska proturaketna obrana ovog je puta uspjela oboriti samo 34 projektila.

> IZ MINUTE U MINUTU

Razlog je što su ovog puta Rusi napali vrlo modernim i vrlo brzim projektilima s kojima se ukrajinski PZO vrlo teško nosi. Uz to, dobro branjene ciljeve (kao što je Kijev) napadali su raketnim sustavima koje je vrlo teško oboriti, a slabije branjene ciljeve "običnim" krstarećim projektilima. Kako bi se ukrajinski PZO sustavi zbunili, Rusi su uporabili radarske ometače i lažne ciljeve.

Uz krstareće projektile Kh-101/Kh-555 (Rusi su lansirali 28 projektila), krstareće projektile Kalibr, koji se lansiraju s brodova (20), Rusi su u napadima iskoristili i rakete inače PZO sustava S-300 te krstareće projektile Kh-22 (vjerojatnije Kh-32) i hipersonične projektile H-47M2 Kindžal. 

U projektile ugradili satelitski sustav

PZO raketni sustav S-300 (NATO oznake SA-10 Grumble) razvijen je još sedamdesetih godina prošlog stoljeća u SSSR-u. Masovno se proizvodio za potrebe sovjetske i ruske vojske, ali i za izvoz, pa je tako jedna nekompletna bitnica tijekom Domovinskog rata dospjela i u Hrvatsku, ali nikad nije bila operativna.

Ruska vojska je od sredine prošle godine započela koristiti projektile sustava S-300 za napade na ciljeve na zemlji. Da bi im omogućila barem osnovnu preciznost umjesto poluaktivnog radarskog sustava navođenja, ugrađen je satelitski sustav GLONASS, koji je sovjetski/ruski pandan američkom GPS-u.

S obzirom na to da im je promjer tijela između 450 i 500 mm te da lete brzinama većim od 6800 km/h, sadašnji proturaketni sustavi ukrajinske vojske ne mogu ih zaustaviti. S druge strane, preciznost im je vrlo mala, a bojna glava mase tek 150 kg te je projektirana za uništavanje ciljeva u zraku, a ne za razaranje ciljeva na zemlji. Zbog toga im je učinak kao projektila zemlja-zemlja vrlo ograničen, ponajviše psihološki.

S bombardera u ovom su napadu Rusi lansirali i šest krstarećih projektila koje su Ukrajinci označili kao X-22/Kh-22, iako se vrlo vjerojatno radi o poboljšanoj izvedenici X-32/Kh-32. Kh-22 je izvorno razvijen kao protubrodski projektil, pa je izvedenica Kh-32 zadržala ista obilježja, uključujući i aktivni radarski sustav samonavođenja.

Radarski sustav je od vrlo male koristi pri napadu na ciljeve na zemlji pa se projektili navode inercijalnim sustavom. Ako se lansiraju na manju udaljenost (600 km), brzina im može biti veća od 5600 km/h, pa proturaketni sustavi imaju vrlo malo vremena da ih otkriju i pokušaju oboriti, naročito ako lete na malim visinama. Bojna glava ima masu jedne tone te može izazvati ogromnu štetu.

Najubojitije oružje u noćašnjem napadu je Kindžal

Najubojitije oružje koje su Rusi noćas upotrijebili u Ukrajini je hipersonični projektil H-47M2 Kindžal. Razvoj mu je službeno dovršen 2017. godine te je tako postao prvi hipersonični projektil u operativnoj uporabi, iako striktno tehnički gledano on nije pravi hipersonični projektil, već je riječ o balističkom projektilu 9K720 Iskander prilagođenom za lansiranje iz zraka. 

Namijenjen je razaranju ciljeva na zemlji pa ima bojnu glavu mase 500 kilograma prilagođenu izazivanju što većeg razaranja. Ruski izvori tvrde da Kindžal postiže brzine između deset i 12 Macha, tj. 15 tisuća kilometara na sat, što znači da svake sekunde preleti 4.2 kilometra. Ako su projektili lansirani kao u ranijim slučajevima s MiG-ova 31K iz bjeloruskog zračnog prostora (najveći domet je 2000 km), do ciljeva u Ukrajini trebalo im je tek nekoliko minuta. Rusi su i prije (naročito u prvim tjednima rata) koristili Kindžale, ali pojedinačno. No ovog su ih puta lansirali čak šest.

Ukrajinska proturaketna obrana trenutno nema mogućnost obrane od Kindžala i S-300, a za obaranje Kh-22/32 treba joj, uz umijeće, i podosta sreće. Tek će praksa pokazati hoće li se američki sustav MIM-104 Patriot i francusko-talijanski SAMP/T Aster 30 moći bolje nositi s njima.