PREMA istraživanju iz 2018. godine čiji su rezultati objavljeni u časopisu Seminars in Pediatric Neurology, do 70 posto djece tijekom odrastanja ima određene neobične pokrete i navike kao što su trzanje nogom, grickanje noktiju ili igranje kosom. I ne samo da su te neobične navike zapravo normalne, već ih djeca imaju s razlogom. Naime, one su način samoregulacije vlastitih osjetila, donosi Parents.

"Jednom kada shvatite što vaše dijete radi, zašto radi i čemu to služi, na to više nećete gledati kao na čudnu naviku, već kao na ponašanje s određenom svrhom", objašnjava razvojna pedijatrica Amanda Bennett. Evo o kojim se to, naizgled lošim ili zabrinjavajućim, navikama radi.

Sisanje ili žvakanje stvari

"Djeca koja su sklona žvakanju ili sisanju stvari mogu to raditi jer im usta nisu dovoljno osjetljiva. Naime, dijete koje sisa svoju majicu možda ima manju osjetljivost i treba mu više da smanji tu svoju potrebu", tvrdi Lindsey Biel, terapeutkinja za djecu. "Isto tako, ovu djecu smiruju takvi zvukovi i stvaraju kod njih osjećaj ugode pri oslobađanju serotonina i dopamina koji im pomažu da se osjećaju smireno."

Kako objašnjava Biel, to su često djeca koja kasne kada je riječ o razvoju govora, a često imaju i određenih problema s jelom i prehrambenim navikama.

"U većini slučajeva imaju problema sa savladavanjem preciznih pokreta usana i usta jer njihova osjetila ne obrađuju informacije kao što je to slučaj kod druge djece", dodaje terapeutkinja. Iako su ove navike najčešće bezopasne, roditelji trebaju usmjeravati ovo ponašanje kako ne bi došlo do gušenja ili kako se bakterije ne bi skupljale u ustima njihovog djeteta. Naprimjer, ako se sisanje palca nastavi i nakon druge godine, to može značajno utjecati na oblik djetetovih usana i dovesti do problema sa zagrizom.

Dijete se ljulja ili vrti

Često se roditelji zabrinu kad primijete da su njihova djeca sklona ljuljanju i da se često vrte. Međutim, ove neobične navike ne moraju biti razlog za zabrinutost, objašnjavaju stručnjaci. Naime, djeca koja se više vrte, ljuljaju i skaču imaju vestibularni sustav koji zahtijeva veće pokrete jer imaju nisku osjetljivost na podražaje.

"Postoji nešto što se naziva obrnuta U-krivulja. Kada se dijete zavrti, njegovo uzbuđenje raste i poboljšava se njegova sposobnost da ostane mirno i pribrano. Odnosno, sve dok ne dođe do vrha krivulje u kojem se uzbuđenje povećava", objašnjava dr. Lucy Jane Miller. Ipak, kako dodaje, prelaženje tih granica može dovesti do problema s osjetilnim opterećenjem kod djeteta.

Mirisanje stvari

"Miris je jedino osjetilo koje se izravno povezuje s limbičkim sustavom, centrom za emocije, pamćenje i užitak u mozgu", objašnjava Biel. "Djeca često njuše stvari koje u njima bude sjećanja koja smatraju ugodnima." Kako dodaje, to je sasvim normalna stvar koja doprinosi njihovom cjelokupnom razvoju.

Često vrpoljenje

"Dodirivanje, opipavanje, stiskanje, bockanje, igranje kosom i svi drugi slični oblici vrpoljenja stvaraju osjećaje koji hrane djetetovu potrebu za dodirom, a često i njegovu potrebu za vrlo specifičnom vrstom malih pokreta", kaže dr. Miller. Kako objašnjava, tijelo u tim trenucima otpušta oksitocin za dobro raspoloženje kao odgovor na taktilne pokrete prstiju i ruku, prema jednoj studiji objavljenoj u časopisu Frontiers in Psychology.

Osim umirujućeg učinka, česta potreba za vrpoljenjem može pomoći djetetu da se bolje usredotoči na određenu stvar. "Znamo da se sva djeca kreću tijekom zahtjevnijih mentalnih aktivnosti, a djeca koriste male pokrete kako bi stimulirala mozak. Nekoj djeci, posebice onima s ADHD-om, vrpoljenje pomaže da im mozak bude angažiran i da jačaju svoju radnu memoriju'', kaže psiholog Michael J. Kofler.